Video
Prema njihovim riječima, od 430 hiljada kubika drveta, ako je riječ o čamovini, može se napraviti ne desetak, već 48 miliona eura, ako se proda samo oblovina, i to na lageru u šumi.
“Ako se tih 430 hiljada kubika čamovine pretvori u dasku, patos ili neki drugi finalni proizvod, onda se to množi sa pet, što znači da se od te količine drveta može napraviti 240 miliona eura. To treba imati u vidu, ako se govori o ulasku u borbu protiv šumarske mafije. Ovako, i još više su zarađivali privilegovani koncesionari u proteklih dvadeset godina”, kažu u NVO Udruženje drvoprerađivača iz Plava.
Jedan do njih, koji se bavi stolarstvom, i u posjedu je manje stolarske radionice, za Portal RTCG objašnjava koliku bi on imao zaradu od jednog kubika čamovine, ako bi je dobio po cijeni po kojoj je dobijaju koncesionari.
“Ako bih ja kubik čamovine dobijao za dvadeset eura, na sječu i vuču bih potrošio još 25 eura. To je 45 eura. Zatim bi me transport do odredišta koštao još 15 eura, i dobio bih konačnu cijenu od 60 eura. Od tog jednog kubika čamovine, ja mogu napraviti petoro vrata, koja mogu prodati za hiljadu i dvjesta eura. Ako oduzmemo PDV, odnosno 220 eura na tu cijenu i odbijemo onih šezdeset eura, koliko me koštao kubik, ja znači, imam čistu dobit od 920 eura”, kaže ovaj preduzetnik.
On ističe da su privilegovani koncesionari po takvoj računici radili dvadeset godina, s tim što treba imati u vidu da su neko vrijeme čamovinu dobijali po 13 eura za kubik, a bukovinu za 3,5 eura.
“Ako bi uzeli sada da računamo proizvodnju peleta, to bi moglo izgledati ovako. Kubik bukovine jedan koncesionar sada plaća 7,5 eura. Kubik bukovine, osušen, težak je 700 kilograma. To znači da je za jednu tonu peleta potreban kubik i po. To je jedanaest eura. Sječa, vuča, transport i sve ostalo je ukupno šezdeset eura. Cijena peleta je 350 eura za tonu. To znači, nije više ni puta pet, nego puta šest ili sedam. Još ako izveze pelet, onda mu se vrati i PDV. Onda vam je jasno, zašto tolika galama”, kaže ovaj drvoprerađivač iz Plava.
On kaže da su se ti ljudi koji su zarađivali na takav način milione eura, pojavljivali kao “dobrotvori ili donatori, humanisti koji daju i za crkvu i za džamiju”, i stvarali takvu sliku kod ljudi koji ne razumiju kakva je računica u pozadini njihove zarade koju im je država omogućivala.
“Zakon nije sveto slovo. Ako nije dobar, zakon treba mijenjati. Ovakav način gazdovanja šumama nije bio dobar ni za koga, osim za koncesionare. I to treba mijenjati, ali radikalno, ne kozmetički. Ne hvaliti se u medijima kako će država od 430 hiljada kubika ove godine zaraditi deset miliona eura. Ta priča može proći samo kod onih koji ne znaju ovu jednostavnu računicu”, kaže ovaj mali preduzetnik u oblasti drvoprerade iz Plava.
Portal RTCG je nedavno pisao o tome da je Udruženje droprerađivača iz Plava podnijelo krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv bivšeg direktora Uprave za šume Nusreta Kalača, vlasnika privatnog preduzeća “Pelengić trejd” iz Bijelog Polja, kao i drugih povezanih lica iz Uprave za šume u Pljevljima i Područnoj jedinici u Plavu.
Oni tvrde da su ova lica učinila krivična djela zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi, kao i drugih eventualnih krivičnih djela koja bi tužilac tokom istrage utvrdio.
Drvoprerađivači iz Plava, njih šesnaest okupljenih u nevladino udruženje, obratili su se nedavno SDT zbog toga što njihove ranije prijave Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju, nijesu imale nikakve razultate, niti su dobili bilo kakav odgovor.
Oni su tim podneskom izvršili dopunu krivične prijave koja se odnosni na odjeljenje 9, Gazdinska jedinica Čakor – Visitor, u kojoj je koncesionar izvodio radove 2020. i 2021. godine, a koje nije bilo predviđeno za sječu, odnosno imalo je sasvim drugu namjenu.
Koncesionar, “Pelengić trejd”, ipak je ušao i izvršio sječu oko pet hiljada kubika drveta. Na te nepravilnosti prvi je ukazao bivši šef Područne jedinice Uprave za šume u Plavu Ganija Jasavić, koji je 2020. godine odmah smijenjen. Neko vrijeme je proveo na drugim, nižim pozicijama, a zatim je penzionisan. Tada je proglašen za zviždača godine, ali mu to nije ništa pomoglo.
Za posljednje dvije decenije šumama na sjeveru države gazdovalo je samo nekoliko, na prste jedne ruke se može prebrojati, privilegovanih privatnih preduzetnika. Oni su u te poslove ušli praktično siromašni, da bi u međuvremenu napravili privatne imperije, a novac iz tih poslova preliva se u građevinu i druge djelatnosti, kako u Crnoj Gori, tako i u drugim državama.
U odnosu na trenutne cijene koje plaćaju koncesionari, mnogi tvrde da je posao sa šumom najprofitabilniji, čak unosniji i od šverca narkotika.
Portal RTCG je, tako, u posjedu dokumenata koji govore da je, na primjer, koncesionaru ŠIK “Polimlje” iz Berana, čiji su vlasnici isti kao i “Boj komercu” iz Andrijevice, cijene “korigovane”, pa umjesto da bukovinu plaćaju 5,5 eura po kubiku, sada plaćaju 7,7 eura za kubik. Ili, kada se radi o čamovoj građi, kubik je sa 16,5 povećan na 23 eura.
To je učinjeno početkom prije samo četiri mjeseca, odnosno početkom oktobra, što bi značilo u vrijeme najveće inflacije i krize energenata. Ista situacija je i sa drugim koncesionarima, među kojim su “Pelengić trejd” iz Bijelog Polja.
Preporučeno
Drvoprerađivači iz sjevernih opština, smatraju da ovim problemom treba da se bavi Specijalno državno tužilaštvo, i zbog toga su plavski drvoprerađivači podnijeli krivičnu prijavu tom tužilaštvu. Nadaju se da bi to tužilaštvo moglo da zaustavi poharu, ili ćemo, kako ističu, vrlo brzo, dok se vlade smjenjuju, moći da kažemo – sve je isto, samo šuma nema.
