Kako sukob blokira izvoz nafte iz regiona Persijskog zaliva, a proizvođači počinju da smanjuju proizvodnju, šok u snabdevanju podigao je cijenu nafte, uzdrmao finansijska tržišta, povećao cijene goriva i pojačao strah od većeg ekonomskog udara, piše BBC.

Šok u snabdjevanju naftom

Rat je neprijatno podsjetio na stalnu zavisnost svijeta od Bliskog istoka kada je riječ o energentima, podsjećajući na krize u snabdevanju iz 1950-ih i 1970-ih godina.

Analitičari, međutim, kažu da je ovaj put uticaj znatno veći, piše N1.

Oko 20 odsto svjetske proizvodnje sirove nafte prolazi kroz Ormuski moreuz, gdje je rat blokirao pomorski saobraćaj.

Analitičari navode da proizvođači nafte i gasa izvan regiona, poput SAD, Brazila i Norveške, imaju ograničene mogućnosti da brzo povećaju proizvodnju.

Iako lokalni naftovodi mogu djelimično da posluže kao alternativna ruta, njihov kapacitet nije dovoljan, zbog čega su proizvođači u regionu počeli da smanjuju proizvodnju. Prema Reutersu, u Iraku je proizvodnja pala za više od 60%, dok i Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati smanjuju proizvodnju.

Energetski pritisci nisu ograničeni samo na naftu. Oko 20% svjetskog snabdevanja prirodnim gasom takođe je smanjeno nakon što je katarska državna energetska kompanija obustavila proizvodnju zbog vojnih napada.

Bez lakog načina da se nadoknade gubici, analitičari JP Morgana očekuju da će se „vidljivi nestašice“ pojaviti u Aziji i Evropi već u roku od nedjelju dana.

U Aziji, koja je posebno zavisna od uvoza energije, neke vlade su već uvele ograničenja cijena i racionalizaciju potrošnje. Državni mediji navode da su univerziteti u Bangladešu ranije zatvoreni zbog praznika Eid al-Fitr.

U Velikoj Britaniji ministarka finansija Rejčel Rivs upozorila je na rizik od inflatornog šoka.

Pojedine zemlje razmatraju puštanje nafte iz strateških rezervi kako bi ublažile krizu, ali analitičari kažu da bi efekat bio ograničen. Analitičar kompanije Rapid Energy Group, Hanter Kornfajnd, kaže da bi količina oslobođene nafte bila „beznačajna“ u odnosu na potražnju.

„Ovo je u suštini najveći šok u snabdevanju u modernoj istoriji globalnog tržišta nafte“, rekao je on.

Više cijene energije

Za sada to znači više cijene energije.

Brent nafta i američki referentni tip West Texas Intermediate naglo su poskupjeli od početka rata, u jednom trenutku u ponedjeljak približivši se 120 dolara po barelu, prije nego što su pali na nešto ispod 85 dolara.

To se direktno odražava na troškove za kompanije i domaćinstva.

U Velikoj Britaniji i Evropi cijene prirodnog gasa su se gotovo udvostručile u odnosu na period prije početka rata.

Čak i u SAD, koje su veliki proizvođač nafte i gasa i relativno su zaštićene od globalnih promena cijena, cijena goriva je porasla na oko 3,50 dolara po galonu, sa oko 2,90 dolara prije mjesec dana.

Goldman Sachs je prošle nedjelje procenio da bi privremeni rast cijene nafte na 100 dolara po barelu mogao da smanji globalni ekonomski rast za 0,4 procentna poena.

Ako se sukob ne okonča do kraja mjeseca, analitičari upozoravaju da bi cijena nafte mogla da pređe rekordne nivoe iz 2022. godine nakon ruske invazije na Ukrajinu, a u nekim scenarijima mogla bi dostići i 150 dolara po barelu.

U tom slučaju, posljedice po ekonomiju bile bi „prilično dramatične“, jer bi visoki troškovi primorali domaćinstva i firme da smanje potrošnju.

Uticaj na biznis – od tehnologije do poljoprivrede

Analitičari pažljivo prate da li će energetski šok uticati na proizvodnju čipova, industriju koja je ključna za automobile, pametne telefone i drugu tehnologiju, jer se Tajvan, centar proizvodnje, oslanja na uvoz energije.

U SAD postoji i zabrinutost da bi rast cijena energije mogao da pogodi tehnološke kompanije koje grade infrastrukturu za vještačku inteligenciju (AI).

Energetska kriza ne utiče samo na naftu.

Bliski istok je važan izvor aluminijuma, sumpora (koji se koristi u preradi metala poput bakra), kao i sastojaka za đubrivo, uključujući ureu.

Kako cijene tih sirovina rastu, pritisak bi mogao da se prelije na cijene hrane i industrijskih proizvoda.

U SAD oko 25% uvoza đubriva stiže tokom marta i aprila, kada počinje sezona setve.

„Ovo nije moglo da dođe u gore vrijeme“, rekao je farmer Hari Ot iz Južne Karoline, koji uzgaja pamuk, kukuruz i soju.

Kada je prošle nedjelje pozvao dobavljača đubriva kako bi počeo sa primjenom na poljima, rečeno mu je da firma privremeno obustavlja prodaju i isporuke dok ne procijeni uticaj rata.

Kompanija je u međuvremenu podigla cijene, što bi njegov račun za đubrivo moglo povećati za oko 100 dolara po jutru i praktično izbrisati profit za ovu sezonu.

„Ovo su teška vremena, a ono što se sada dešava sa đubrivom bilo je potpuno neočekivano“, rekao je Ot.

Politički pritisak

Analitičari kažu da su ekonomski rizici najveći u Aziji i Evropi, koje su snažno zavisne od uvoza energije, što se vidi i na berzama.

U Japanu i Južnoj Koreji glavni berzanski indeksi pali su oko 10% i 15%, dok je nemački DAX pao više od 7% od početka rata.

U SAD je pad manji – indeks S&P 500 opao je oko 1,2%.

Ipak, rast troškova života pred kongresne izbore u novembru mogao bi postati politički problem za predsjednika Donalda Trampa ako poskupljenja počnu snažnije da pogađaju potrošače.

Bijela kuća je slala pomješane signale o planovima u regionu, što izaziva sumnju da li je predsjednik spreman na dugotrajan sukob.

Čak i ako Tramp proglasi kraj rata, analitičari upozoravaju da bi strah od novih sukoba mogao dugo održavati visoke cijene energenata.

„Koliko god SAD i Izrael proglasili operacije završenim, Iranci možda neće tako gledati na to. To može značiti da će ova situacija trajati mnogo duže od formalnog proglašenja kraja neprijateljstava“, upozorio je analitičar Pol Sanki.