Na taj zahtjev, nekoliko dana kasnije, reagovalo je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacije te države, kazavši da smatra da je izučavanje religije dovoljno zastupljeno u nastavnom programu kroz izborne predmete, te da nema potrebe da se vjeronauka uvede u programe javnih obrazovnih ustanova u Crnoj Gori.
Iz Ministartsva su za portal CdM saopštili da član 5 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju propisuje da je u javnoj ustanovi obrazovanje i vaspitanje svetovnog karaktera, što znači da u obrazovnim ustanovama nije dozvoljeno religijsko djelovanje osim u ustanovama koje su licencirane kao vjerske škole.
„Što se tiče javnih obrazovnih ustanova, učenicima koji to žele, omogućeno je izučavanje izbornog predmeta Istorija religije u devetom razredu osnovne škole, kao i u gimnazijama“, dodali su iz Ministarstva.
Napominju da u osnovnoj školi učenici stiču znanja u okviru četiri glavne teme: Osnovni koncepti i pojmovi religije i predmonoteistička vjerovanja; Judaizam; Hrišćanstvo; Islam, dok učenici gimnazija, pored navedenih, izučavaju i teme: Vjerovanja i rituali u Evropi do prodora hrišćanstva, Religijski sistemi starih civilizacija, Religija i savremeni svijet itd.
„Stav Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija je da je izučavanje religije već dovoljno zastupljeno u nastavnom programu kroz pomenute izborne predmete, pa samim tim nema potrebe za uvođenje predmeta vjeronauka u programe javnih obrazovnih ustanova“, istakli su iz Ministarstva za CdM.
Crna Gora je sekularna država
Politički analitičar Ljubomir FIlipović, tim povodom kaže za Danas da nije problem da djeca uče vjeronauku, ali jeste problem ako postoji zahtjev da se vjeronauka uči u državnim školama, jer je, kako ukazuje, Crna Gora Ustavom sekularna država.
„Crna Gora je multietnička i multi konfesionalna država, građanska država, koja ne odvaja svoje građane ni po etnicitetu ni po religiji. Ne postoji povlašćeni narod ni Ustavom ni na neki simbolični način“, kaže Filipović.
On primjećuje da bi vjeronauka u školama predstavljala problem jer bi razdvajala djecu po religiji.
„Pretpostavlja se da će vjeronauku u školama za djecu pravoslavne vjeroispovesti predavati pravoslavni sveštenik, za muslimansku djecu će to raditi imam, za djecu jevrejske vjeroispovesti će to raditi rabin i tako dalje. Dakle, ta djeca će u jednom trenutku morati biti odvojena što stvara kod njih stvara dodatnu konfuzniju“, kaže on i naglašava da javna škola ne bi trebalo da bude mjesto za to.
Pravoslavna gimnazija i Medresa
Filipović podsjeća da je privatna škola nešto drugo, te da u Crnoj Gori postoji Pravoslavna gimanzija i Medresa (mjesto podučavanja, islamska visoka škola, prim. nov.) te da će se „vjerovatno otvoriti i katolička ili jevrejska škola“.
Danasov sagovornik objašnjava da u privatnoj školi „imate pravo da oblikujete nastavni program kako mislite da treba uz poštovanje zakona Crne Gore“.
Joanikije da povuče ručnu
Filipović priznaje da mu je nejasna „agresivna želja“ za uređivanjem društvenih odnosa u Crnoj Gori u kojoj “ srpska pravoslavna zajednica nije jedina zajednica.“
„Mislim da ovo invazivno i agresivno ponašanje srpske crkve u Crnoj Gori koja želi da određuje društvene odnose u zemlji mora da prestane. Mitropolit Joanikije treba da povuče ručnu i kada je u pitanju ovaj zahtjev, i kada je u pitanju zahtjev promjene zakonodavstva, abortus, rušenje mauzoleja na Lovćenu…“, kaže i dodaje da se ovim ruše međuetnički i međukonfesionalni odnose u zemlji, te da se šteti socijalnoj koheziji u konačnici.
Od učenika stvaraju vjernike
Vjerski analitičar i istoričar Vladimir Veljković kaže za Danas da crkva hoće katehizaciju vjernika.
„Oni hoće da taj predmet bude misionarski. Od učenika žele da stvore vjernike svojih vjerskih zajednica“, kaže Veljković i podsjeća da je takav oblik vjeronauke prisutan u Srbiji.
Veljković objašnjava da ne postoji pravo vjerskih zajednica na katehizaciju vjernika unutar školskog sistema. U tom smislu, kaže, ne postoji obaveza države da im tako nešto omogući.
„Ako postoji politička volja za uvođenjem nekog oblika vjerske nastave u škole, onda je najbolje da to bude nekonfesionalni oblik vjerske nastave u okviru kojeg bi đaci se upoznali sa sociologijom i istorijom religije i takav predmet bi pružio objektivna znanja o religiji, na osnovu kojih bi učenici mogli da procjene kada vjerske zajednice odstupaju od svojih visokih etničkih načela u korist nekih drugih materijalnih ili političkih interesa“, kaže Veljković.
Politički akteri se dodvoravaju crkvi
Petar Đukanović, programski direktor Centra za građansko obrazovanje (CGO) kaže da se crkva pozicionirala kao važan faktor političkog života u Crnoj Gori.
„Iskustvo pokazuje da su akteri političkog života skloni da se dodvoravaju crkvi i da javne politike kreiraju u skladu sa onim što bi crkva aminovala, pa i na štetu šireg javnog interesa što bi sa uvođenjem vjeronauke bio slučaj“, kaže Đukanović.
On ističe da bi vjeronauka trebalo da ostane u okvirima vjerskih zajednica, te da bi javne škole i obrzovanje, kao javno dobro, trebalo da ostane svetovnog karaktera, „u skladu sa ustavnim odredbama“.
Razvoj kritičke misli kod mladih
Formalni obrazovni sistem, kaže Đukanović, definisan je kao nastava koja se temelji na postulatima i principima nauke i sa usmjerenjem na razvoj kritičke misli mladih koja je presudna za ravoj novih ideja, prevladavanje predrasuda i tradicionalsitičkih normi, kreativnost i inovativnost koja pokreće društvo i omogućava napredak.
Đukanović ističe da društvu trebaju aktivni mladi ljudi, koji razumiju svijet u kojem žive i preuzimaju odgovornost, a ne podanici autoritetu crkve i dogmi.
Upitni stavovi crkve
Između ostalog, kaže, crkva propagira brojne stavove koje su u suprotnosti sa onim što su univerzalni principi ljudskih prava i sloboda, te da podupire one struje u društvu koje negiraju ratne zločine.
„Brojni su razlozi zašto je važno reagovati na ideje uvođenja vjeronauke na čemu uporno insistira Srpska pravoslavna crkva. Uvođenje vjeronauke je sporno sa vrijednosnog aspekta, zatim tu je pitanje ko bi predavao taj predmet, iz kojih i kakvih udžbenika bi se učilo, ko bi mogao da kontroliše nastavu, ali i pitanje troškova uvođenja predmeta, itd“, kaže, napominjući da ovo ne znači da se u školskim programima treba kloniti priča o religiji.
Đukanović kaže da sadržaji koji tretiraju ovu temu su već prisutni u crnogorskom obrazovanju kroz izborni predmet istorija religije u srednjim školama, zatim književnost, likovnu i muzičku umetnost, istorija, predmeti iz oblasti društvenih nauka koji daju prostora da se o religijskim fenomenima razgovara sa mladima.
„Religija je važan društveni fenomen, kontroverzan u raznim apsektima i zadatak je obrazovanja da razvije kod mladih njegovo razumijevanje i kritički odnos nasuprot uvođenju podučavanja perspektive o vjeri bilo koje vjerske zajednice“, ukazuje.
Preporučeno
U konačnici, Đukanović kaže da su obrazovanju u Crnoj Gori potrebne reforme koje će ga učiniti privlačnim za mlade, podsticajnim za ravoj njihovih vještina i znanja koja su kompatibilna sa potrebama i izazovima savremenog društva, koje ohrabruju mlade da razmišljaju i otvoreno preispituju stvarnost u kojoj žive kako bi pronalazili nova rješenja za održivu budućnost zajednice u kojoj žive.
Video