Video
Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski, Amfilohije, oglasio se povodom sjutrašnje Šeste Povorke ponosa u Podgorici. On je poručio da “propagiranje pederastije kao ‘ponosa’ predstavlja svođenje ljubavi na tjelesnu pohotu, ugrožava vječni smisao čovjekovog bića, njegovog tijela i duše”, dodajući da je došlo vrijeme da današnji Crnogorci stavljaju svoje brkove, svoj muški ponos, tamo gdje im mjesto nije.
Preporučeno
Njegovo saopštenje prenosimo u cjelosti:
“Svetinja braka nije prosta biološka zajednica nego radionica života, radionica rađanja za vječnost i spasenje. Brak predstavlja nastavak Božjeg stvaralačkog čina kroz čovjeka i u njemu ugrađenoj tajni ljubavi. Otuda čedomorstvo (= abortus) i savremena bijela kuga predstavljaju negaciju te božanstvene tajne, plod su sebičnosti i čovjekomržnje. Sebičnost, razaranje smisla ljubavi i njeno obesmišljenje predstavlja i osnovu tzv. jednopolnih brakova. Propagiranje pederastije kao ”ponosa” predstavlja svođenje ljubavi na tjelesnu pohotu, ugrožava vječni smisao čovjekovog bića, njegovog tijela i duše. Ljubav koja ne rađa (nemajući ni prirodni potencijal rađanja) i koja se ne rađa, jednaka je obogotvorenju smrti i prolaznosti. Zaista, čovjeku je ”sve slobodno”, sve je njegovo pravo, ali ovo predstavlja slobodu koja raščovječuje, lišavajući čovjeka i svega čovječijeg – vječnog smisla, obogotvorujući nečovječnost, ništavnost, prolaznost. Sveta je riječ Apostola naroda Pavla: ”ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni lopovi, ni pijanci, ni otimači, ni muželožnici neće vidjeti Carstva nebesnoga” (1 Kor. 6, 9-10). Muželoštvo je, dakle, jedan od osnovnih grijehova ljudskih.
Ko je vidio bludnike i preljubočince, lopove i pijanice da obavljaju ”parade ponosa”? Samo protivprirodni grijeh pederastije LGBT… se propagira kao ”ponos”. Ljudi su podložni i drugim grijesima, ali ih makar ne propagiraju kao vrlinu. One koji se tome suprote nazivaju homofobima; grijehofobiju proglašavaju za homofobiju! Treba da je svima znano: Crkva Božja bi se odrekla sebe, kada bi prihvatila grijeh za vrlinu, lažnu ljubav za pravu ljubav, nečovječnost za čovječnost, grijehofobiju za homofobiju.
Ne samo Hrišćanska Crkva, nego i sveukupna čovječanska religioznost, svo ljudsko iskustvo od iskoni, počevši sa drevnim jevrejskim prorocima, ističe među svim grijehovima posebno – sodomiju. Gradovi Sodoma i Gomora su zbog tog grijeha Božijom kaznom pretvoreni u Mrtvo more, vodu bez života i živih bića – do današnjeg dana. Nikakvo čudo: ovaj grijeh materinu utrobu pretvara u ”mrtvo more” radionicu života pretvara u radionicu smrti. Danas ozakonjeno čedomorstvo (= abortus) predstavlja ozakonjenje ubistva (ubiti dijete od mjesec dana, ili deset mjeseci ili devet godina – isti je zločin). Pederastija je istovjetna (i po izrazu) sa grijehom pedofilije, skrnavljenjem djeteta. Zato oni koji danas ozakonjuju prvo, to čine i sa drugim. Zašto izraz ”peder” u svim jezicima predstavlja moralnu rugobu? Pa i oni koji time ”ponosno paradiraju” osjećaju taj izraz kao uvredu, tražeći da se pederastija ozakoni kao bračna zajednica, izjednači sa svetinjom braka, kao da zaboravljaju da ”pedofilija” ima isto značenje. Otuda takvi, prije ili kasnije, tražiće ozakonjenje usvajanja djece; poričući svetinju rađanja, ipak ne mogu bez djece.
Sodomija, kao i mnogi drugi grijesi, prate čovjeka odvajkada. Čovječanstvo, međutim, po prvi put u istoriji, i to ono ”prosvećeno zapadno”, taj sodomski grijeh ozakonjuje (zajedno sa samoubistvom i ubistvom djece). Nije li to znak da ova ”moderna” civilizacija ozakonjuje samouništenje ljudskog roda?! Oni koji to zastupaju i propagiraju, ne odriču li se time i svojih roditelja, jer da su se oni ponašali na njihov način, ovih ne bi ni bilo, ne bi se rodili…
Otkad postoji Crna Gora, Crnogorci su taj grijeh smatrali kao nakaznost i nemoral. Došlo vrijeme da današnji Crnogorci stavljaju svoje brkove, svoj muški ponos, tamo gdje im mjesto nije. Toliko je grijehova koje danas čine ljudi, ali je čudno i neshvatljivo za zdravi ljudski razum, da ovaj grijeh odvajkada smatran za bolest (svaki grijeh je ustvari moralna bolest) se propagira kao ”ponos”. Po narodnoj: ” Čega se pametan stidi, time se lud ponosi.”
Ovo se kod nas prihvata u duhu usvajanja ”zapadnih vrijednosti”. No, zašto prihvatiti i propagirati kao ”pravo” i ”vrijednost”, ozakonjenje nečega što ustvari uništava i Zapad i Istok, kao i one koji to prihvataju, odričući se svog iskonskog morala, svoga ”čojstva i junaštva”. Neki od takvih tvrde da vjeruju u Boga, previđajući da nas svaki grijeh odvodi od Boga; da se time ustvari odriču od Boga Ljubavi, ponižavajući i čovjeka u sebi kao bića stvorenog za istinsku Ljubav, bića koje rađa i koje se rađa – za vječnost”, navodi se u saopštenju Amfilohija.
