Video
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović i mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo mogu u djelo sprovesti inicijativu predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i ujediniti se u ideji formiranja jedinstvene pravoslavne crkve u našoj zemlji uvjeren, je teoretičar prava, naučnik i publicista, bivši sudija Vrhovnog suda, predsjednik Senata Dukljanske akademije nauka, prvi dobitnik naučne nagrade “Akademik Mijat Šuković” Udruženja pravnika Crne Gore, član Pravnog savjeta CPC dr Čedomir Bogićević.
Bogićević je i član Borda urednika prestižnog naučnog američkog časopisa “International journal of language and linguistic” sa sjedištem u Njujorku, u intervjuu za Pobjedu on ocjenjuje da je Đukanovićeva inicijativa vizionarska, ideja budućnosti, ali i da će za njenu afirmaciju biti potrebno vrijeme.
“Ona treba da bude predmet mudrih glava filozofa, prosvjetitelja, kulturologa, teologa… Mora imati jasne konstitucionalne uslove ujedinjenja da sve crkve, svi pravoslavni oblici vjerskih zajednica zadrže svoj identitet. Objedinjavanje ne znači brisanje vjerskog identiteta, nego sjedinjavanje pod jednu vjersku zajednicu u kojoj svako zadržava svoje dogme”, ističe Bogićević.
Upozorava da sve glasniji govor mržnje koji stiže iz crnogorskog parlamenta mora biti zaustavljen.
“To je tragični fenomen crnogorskoga društvenoga života. Naš najveći društveno-politički forum zahvaćen je ovim fenomenom koji unosi nemir. Ne treba da smo hladnokrvni ni pred drugim fenomenima koji se iz toga javljaju kao oni u obliku vjerskog fundamentalizma i fanatizma”, ističe Bogićević.
Kao član Pravnog savjeta Crnogorske pravoslavne crkve kaže da CPC ili kako je naziva Crnogorska narodna crkva ili samo Crnogorska crkva je od 1767, ukidanjem Pećke patrijaršije i de jure autokefalna.
“Ona je autokefalna još od Balšića, a temeljno od Ivana Crnojevića. Autokefalnost se ne stiče tomosom. To je samo jedna deklarativna kanonska norma i jedan dokument koji neka Vaseljenska patrijaršija, koja se zvala Fanarska u Carigradu, danas u Istanbulu, a kao zaostalo nasljeđe Istočnoga rimskoga carstva u Carigradu pribavila sebi neutemeljeno pravo da izdaje dekrete o autokefalnosti. Crnogorska crkva nikada nije tražila taj tomos. Crnogorski tomos je prolivena krv za slobodu crnogorskoga naroda duga 11 vijekova”, kaže sagovornik Pobjede.
Preporučeno
Za prijedlog predsjednika države Mila Đukanovića kaže da je duboko mudar, ekumenski i filantropski, supstancijalno utemeljen na kulturološkim osnovama i prosvjetiteljskom biću sveukupnih subjekata crnogorskoga naroda.
“Predustoji dug i mukotrpan rad. Ta je ideja uperena s pogledom u budućnost u kojoj će nestati sada toliko izrasli antagonizmi koji su dostigli stepen negacije, nipodaštavanja ne samo vjerskog pogleda na svijet, nego supstancijalne osnove ljudskog dostojanstva zato što neko pripada ovoj ili onoj crkvi. Te dvije crkve jesu potpuno različite. Srpska crkva je suverena, ona je jača od države. Ona je po svom duhovnom, kulturološkom svojstvu i svemu drugom politički subjekt koji ima sasvim druge interese nestanak crnogorskoga naroda, jezika, kulture, države”, dodaje on.
Totalni je izraz negacije svega crnogorskoga bića. S druge strane, Crnogorska crkva je do te mjere autohtona, kako u pogledu ekumenizma kao oblika sjedinjavanja svih ljudi pod jednom božanskom zajednicom, tako i u izrazu običajnih i moralnih pravila preko kojih, kao božanskih normi, gleda na sebe i društvene odnose.
Crnogorska crkva nije strogo nacionalna, nego je crkva društvene zajednice svih ljudi koji žive na teritoriji Crne Gore. Uzeću za primjer Manastir Ostrog to svetilište nije samo Božji hram pravoslavnih ljudi nego svih religijskih uvjerenja e, on je simbol te Crnogorske narodne crkve. Zato bi ona i trebalo u budućnosti da se zove Crnogorska narodna crkva ili samo Crnogorska crkva što će bliže opredijeliti njen ekumenski karakter u zajednici budućnosti”, poručuje Bogićević.
Dodaje da ideja koju je saopštio Đukanović još nije koncepcijski razvijena.
“Ova inicijativa treba da bude predmet mudrih glava filozofa, prosvjetitelja, kulturologa, teologa i teozofa… Mora imati jasne konstitucionalne uslove ujedinjenja da sve crkve, svi pravoslavni oblici vjerskih zajednica zadrže svoj identitet. Objedinjavanje ne znači brisanje, nego sjedinjavanje pod jednu vjersku zajednicu u kojoj svako zadržava svoje dogme. To je ideja pomirenja, a kakav će konačan oblik imati ta zajednica u pogledu naziva najmanje je bitno. Potrebno je da se konstituišu uslovi pod kojima je moguće takvo ujedinjenje svi da ispostave svoje zahtjeve. Ključno je da se izbriše pupčana, organičkojuridička veza sadašnje SPC sa Beogradskom patrijaršijom i to je moguće. Crkvena vlast se prostire u granicama državne vlasti a to je načelo Vaseljenskoga sabora cuius regio, eius religio. Ona može da zadrži samo kanoničko-dogmatske atribute, ali ta crkva treba da bude autonomni izraz religijske organizacije vjerskoga života srpskoga naroda u Crnoj Gori, a ne da im Beogradska patrijaršija tvori episkopije i kroji ih kroz crnogorski suverenitet ne priznajući našu državu, državni i teritorijalni suverenitet. Ovakav ekumenski prijedlog iznio sam i na Pravnom savjetu CPC 2015. godine”, kaže Bogićević.
Kaže kako je moguće vidjeti mitropolita Mihaila i poglavara SPC u Crnoj Gori Amfilohija Radovića u toj objedinjenoj crkvi.
“Moguće je. Sadašnji antagonizam i animozitet je do tog stepena izražen da može doći do teških konflikata, može se pretvoriti u građanski sukob. Ako bude volje kod SPC, ovo pitanje je moguće riješiti”, poručuje Bogićević.
