Proces legalizacije bespravno izgrađenih objekata u Baru ulazi u intenzivnu fazu, uz sve veći broj zahtjeva građana i dodatni pritisak na nadležne institucije. Iako ključne odluke donosi lokalna samouprava, značajan dio postupka odvija se upravo u katastru, gdje se vrši provjera dokumentacije i upis objekata, što ovaj proces čini složenim i dugotrajnim.

Istovremeno, barski katastar funkcioniše u znatno širem okviru – od redovnih imovinsko-pravnih poslova do učešća u predmetima od javnog interesa i saradnje sa bezbjednosnim službama. Upravo takav obim nadležnosti, uz veliki broj zahtjeva za legalizaciju, zahtijeva dodatno vrijeme, resurse i, kako za Radio Bar ističe Dragana Šćekić, strpljenje građana kako bi postupci bili sprovedeni zakonito i efikasno.

RB/BI: U toku je proces, veoma zahtjevan i složen, legalizacija tzv. “divljih” objekata, u skladu sa novim Zakonom, donesenim prošle godine u avgustu. Kakva je uloga Katastra u tom poslu?

Šćekić: Naša uloga u samom procesu legalizacije “divljih” objekata je veoma značajna. Sastoji se iz dva dijela – geodetskog i upravnog. Geodetski se odnosi na provjeru i pregled elaborata, kao i sve prateće dokumentacije, koje ovlašćene geodetske firme predaju Upravi za nekretnine u dovoljnom broju primjeraka – najmanje tri. Ukoliko nije kompletna, geodetska služba našeg organa upućuje dopis podnosiocu zahtjeva za dopunu dokumentacije. Ako se utvrdi da sadrži sve što je potrebno u ovom dijelu porocesa, pristupa se ovjeri tehničke ispravnosti elaborata. Zatim slijedi upravni postupak – upisa objekta u postupku legalizacije. Da bi objekat bio upisan u katastarskom operatu, potrebno je da subjekt koji treba da ostvari to pravo, našoj Područnoj jedinici preda ovjeren elaborat, Izjavu o legalizaciji u notarskoj formi, Formular – zahtjev za legalizaciju objekta, jednog ili više njih, pred nadležnim opštinskim organom, a to je kod nas Sekretarijat za urbanizam i prostorno planiranje. Svu tu dokumentaciju potrebno je predati na šalteru Uprave za nekretnine PJ Bar, nakon čega ona dolazi na razmatranje kod mene ili nekog od mojih kolega, pravnika. Moram napomenuti da smo mi kao Uprava za nekretnine evidencijski organ, te da nama u poslu nije prioritet legalizacija “divljih” objekata, jer imamo veoma širok spektar ingerencija (uknjižbe, zabilježbe, brisanja, upisi, evidencija, proces vođenja eksproprijacije koji se odnosi na opšte dobro i javni interes itd). Zbog toga, postupak legalizacije, čiji se jedan dio, kao što sam objasnila odvija kod nas, dodatno otežava naš svakodnevni posao, doprinosi nestrpljenju i nerazumijevanju građana, koji opravdano, žele da što prije i efikasnije riješimo svaki podnijeti zahtjev. Iskoristila bih priliku da apelujem na sve sugrađane da budu strpljivi, da razumiju da se iza vrata naših kancelarija svakodnevno obavlja težak i mukotrpan rad, da je proces legalizacije veoma složen i da zahtijeva posebnu pažnju i posvećenost.

RB/BI: Proces legalizacije je započet još 2018. godine i zahtjevi koji su podnijeti tada, kako je kazao resorni ministar Radunović, koji je gostovao u našem programu, važe i danas. Kakva je razlika između ondašnjih propisa i novog Zakona?

Šćekić: Proces legalizacije, odnosno pokušaj da bude sproveden 2018. godine i iskustva iz tog perioda, u kojem su se pojavljivali brojni problemi i prepreke, zbog čega nije ni doveden do kraja, pomogli su da sve to bude sagledano do kraja i analizirano, kako bi se došlo do boljih rješenja. Prethodni plan za legalizaciju objekata predviđao je usklađenost sa urbanističkim planovima, ali kako je nedostajala planska dokumentacija, veoma mali broj objekata je mogao da stekne legalni status. Sada su potrebna tri opšta uslova da bi subjekti mogli da uđu u proces legalizacije: da je objekat sagrađen prije jula 2025. godine, da se nalazi na ortofoto snimku koji je završen i da se ne nalazi na lokaciji od opšteg interesa (gdje prolazi put, dalekovod, pruga…).

RB/BI: Da li su odredbe Zakona dovoljno jasne i decidne, i gdje su eventualne nedoumice?

Šćekić: Kada govorimo o novom Zakonu, moj stav jeste da nema nikakvih nedoumica, da su odredbe jasne, decidne i vrlo precizno napisane. Mi, kao Uprava za nekretnine, smo evidencijski organ i nismo se suočavali sa primjedbama građana koji prava ostvaruju kod nas.

RB/BI: Orjentaciono, jer još nema zvaničnih podataka, koliko je nelegalnih objekata u Baru – naš grad je među prvim u Crnoj Gori po broju takvih građevina, je li tako?

Šćekić: Generalno govoreći, lokalna samouprava, odnosno Sekretarijat za urbanizam i prostorno planiranje, bave se legalizacijom objekata, donose rješenja o legalizaciji objekata i vode evidenciju o broju nelegalno izgrađenih, ali svakako, mogu reći da je opština Bar među lokalnim upravama sa najvećim brojem nelegalnih objekata.

RB/BI: Nedavno je objavljeno u medijima da baš u Baru imamo najveći broj stanova čiji vlasnici nemaju urednu dokumentaciju, da u listovima nepokretnosti piše “nema dozvolu”, i da je takvih stambenih jedinica u Baru čak 11.691. Na drugom mjestu je Herceg Novi sa 6721, Podgorica 5567, pa slijede drugi gradovi, pretežno primorski. Dakle, iz ovih podataka jasno se vidi da je u Baru takvih stanova zaista mnogo. Kako smo došli u takvu situaciju, i kako dalje?

Šćekić: Kao neko ko dolazi iz javno pravnog organa – Uprave za nekretnine, čiji je posao isključivo evidencijski, mogu da kažem da nisam kompetentna da dam odgovor na to pitanje, jer je to nadležnost inspekcijskih organa. Jedino što mogu reći, kao neko ko živi u ovom gradu, je da dijelim Vašu zabrinutost.

RB/BI: Da li ovakvi stanovi mogu učestvovati u pravnom prometu – dakle, biti prodavani, kupovani. Ministar Radunović je kazao da, kada je riječ o nelegalnim objektima, mogu biti u prometu samo ako se on tiče prvog nasljednog reda. Možete li to pojasniti našim građanima, još jednom?

Šćekić: Novi Zakon je zabranio promet nekretnina upravo zato da bi se kod građana probudila svijest ko posjeduje legalan, a ko nelegalan objekat, odnosno da ne bi bila obesmišljana nova zakonska regulativa. Ministar Radunović je to dobro predočio – da je ostavljena mogućnost stavljanja u promet nelegalnih objekata, kroz nasljeđivanje, ugovore o poklonu, ali samo u prvom nasljednom redu, roditelji – djeca. U tom slučaju, učesnici u pravnom prometu nekretnina svakako su oslobođeni poreza na promet. U još jednom slučaju, kod sudskih izvršenja, takođe je moguća promjena vlasnika u katastarskom operatu. Naravno, moram istaći, da svi novi vlasnici koji su na ovaj način stekli nekretninu, dužni su da pokrenu proces legalizacije za svoj objekat.  

RB/BI: Rok za podnošenje zahtjeva produžen je od februara ove godine za još šest mjeseci, dakle trajaće do avgusta. Imate li podatak koliko je zahtjeva do sada podnijeto?

Šćekić: Precizan broj podnijetih zahtjeva ne bih Vam mogla u ovom trenutku saopštiti, jer se ta cifra na svakodnevnom nivou, i kod nas u Upravi za nekretnine i u Sekretarijatu za urbanizam i prostorno planiranje, u značajnom broju povećava. U ovom momentu teško je govoriti o broju zahtjava podnijetih od februara do sredine aprila, ali vjerujem da će iz dana u dan biti sve veći. U našem gradu veliki broj nekretnina imaju ljudi iz dijaspore, koji uobičajeno u ljetnjim mjesecima dolaze ovdje na odmor, i vjerujem da će to iskoristiti da otpočnu proces legalizacije za svoje objekte.

RB/BI: Da li imate adekvatan kadar kvantitativno, i naravno, kada je riječ o stručnosti i kvalitetu, ne samo kada govorimo o legalizaciji, već i o svim drugim poslovima u nadležnosti Uprave za nekretnine?

Šćekić: Kao i većina državnih organa, i Uprava za nekretnine, konkretno, naša Područna jedinica, suočava se sa kadrovskim problemima. Međutim trudimo se da to prevaziđemo tako što se naši  visoko profesionalni i kvalitetni kadrovi, prekovremenim radom, trude da završe obiman posao i odgovore svim brojnim izazovima. Sa velikim zadovoljstvom mogu istaći da rješavamo, sa dobrim rezultatom, brojne predmete koji se odnose na eksproprijaciju, poslove od javnog interesa i opšteg dobra, što je osnova za efikasno brealizovanje brojnih investicija i infrastrukturnih projekata, i u tom smislu, funkcionišemo na dnevnom nivou.

RB/BI: Nekada, decenijama unazad, barski katastar važio je za najneuređeniji, ili jedan od najneuređenijih u Crnoj Gori – stalno su se pojavljivali problemi kod identifikovanja stvarnih vlasnika, prije svega, zemljišta, i razne zloupotrebe. Kakvo je sada stanje?

Šćekić: Stoji Vaša teza da je u ranijem periodu barski katastar nosio “tešku hipoteku” i negativne epitete, međutim, danas je reprezent kako bi trebalo da radi, i kotira se kao najuređeniji katastar Uprave za nekretnine Crne Gore. Da je takvo stanje već godinama unazad, svjedoči činjenica da je naša Područna jedinica primila zahvalnice od brojnih institucija – Udruženja privrednika Bara, Osnovnog državnog tužilaštva, Crnogorskog elektrodistributivnog sistema, kao najvećeg  distributera električne energije u državi, notarskih kancelarija, geodetskih organizacija, bezbjednosnih službi… Primjedbe građana gotovo ne postoje, ili su veoma rijetke, a pretežno se odnose na stare predmete iz imovinsko-pravnih odnosa, koji se rješavaju  pred drugim organima, čak decenijama. Dakle, sa ponosom mogu istaći da je Uprava za nekretnine, PJ Bar, prepoznata kao respektabilan partner bezbjednosnih službi sa kojima zajednički učestvujemo i koje svakodnevno servisiramo u najsloženijim predmetima organizovanog kriminala i korupcije, svih drugih državnih organa, NVO, kontinuirano na usluzi svim građanima i subjektima koji ostvaruju prava kod nas. Građanima Bara nije nepoznata činjenica da i mene i moje kolege, srijeću gotovo svakodnevno u Građanskom birou, da razgovaraju sa nama i dobijaju sve neophodne informacije. Unapređenjem te saradnje, barski katastar je odavno prevazišao puko administrativno djelovanje, već mogu potvrditi da je veoma aktivna podrška lokalnom razvoju i investicijama. Uloga katastra u bezbjednosnim strukturama države često je potcijenjena, ali u savremenim uslovima ima strateški značaj, posebno u zemljama sa osjetljivim političko-bezbjednosnim kontekstom, poput Crne Gore. Katastar vodi evidenciju o svim nepokretnostima, uključujući zemljište, objekte, šume, vodna dobra i druge resurse. Zato se u njegovoj nadležnosti, odnosno evidenciji, nalaze i podaci o državnoj svojini, a često je upravo državna imovina meta prikrivene privatizacije, nezakonitih prenosa prava, upisa posredstvom lažnih, ili odluka donesenih na osnovu koruptivnih radnji. To predstavlja visoki sigurnosni rizik, jer omogućava stranim ili kriminalnim strukturama da steknu kontrolu nad teritorijom, objektima infrastrukture (vodovod, energija, obala, komunikacije) ili strateškim lokacijama. Zato je katastar jedna od najznačajnijih karika u državnom sistemu, uz druge bezbjednosne službe koje su direktno izložene. U savremenom dobu, neprijateljski akteri ne djeluju samo oružjem, već pokušavaju da utiču na ekonomsku stabilnost države, raspolaganje resursima, prostornu kontrolu – preuzimanje obale, zemljišta blizu granica, zona odbrane… Kroz katastar, promjene mogu biti legalizovane, ukoliko ne postoji adekvatna unutrašnja kontrola, te iz tog razloga njegovo djelovanje i funkcionisanje, postaje elemenat nacionalne bezbjednosti. Mi smo upravo prepoznati kao dio sistema koji u svakodnevnoj korespondenciji sa bezbjednosnim službama, daje značajan doprinos sa ovog aspekta. Osim toga, Uprava za nekretnine je i nadležni organ koji sprovodi sve mjere koje nalaže specijalno državno tužilaštvo i nadležni sudovi u vezi sa zabranom raspolaganja, otuđenja i opterećenja nepokretnosti, kada se radi o predmetima organizovanog kriminala i korupcije, koje vodi Specijalno državno tužilaštvo. Sve to govori o obimu posla, koji smo pomenuli na početku, radu pod svojevrsnim pritiskom, i na kraju, o složenosti posla kojim se bave službenici Uprave za nekretnine.

RB/BI: Da li ste u tom veoma osjetljivom i delikatnom poslu imali problema?

Šćekić: Veoma je važno napomenuti da u dosadašnjoj komunikaciji sa partnerskim, bezbjednosnim i obavještajnim organima države, nikada nismo opomenuti u smislu da je neka akcija, aktivnost, ugrožena sa naše strane, a tek nikako da je sa naše strane “procurio” neki podatak prema targetiranim strukturama, što Vam dovoljno govori o stepenu povjerenja i svakodnevnoj saradnji. Između ostalog, u našoj nadležnosti je i sprovođenje restriktivnih mjera koje donosi Evropska komisija EU prema licima povezanim sa ratom u Ukrajini, što je, takođe, označeno određenim stepenom konspirativnosti. Taj proces traje već godinama, i upravo u Baru smo imali najviše posla u tom pravcu. Dakle, osim primarno evidencijskih, bavimo se veoma složenim sistemskim, državnim poslovima važnim za opšte funkcionisanje državnog aparata, zaštitu javnog interesa i svih građana koji ostvaruju prava kod nas. Što se tiče zloupotreba koje ste spomenuli, da, njih je uvijek bilo, ali su danas, kroz razne bezbjednosne sisteme i načine funkcionisanja, svedene na minimum, jer je rad službenika katastra javan, transparentan, a sve informacije građanima su dostupne 24 sata. Svako ko je zainteresovan, može u bilo koje doba, putem elektronske evidencije o nepokretnostima Uprave za nekretnine, E katastar,  pristupiti i izvršiti provjeru bilo čije imovine, pa i moje i Vaše, evo i ovog trenutka dok razgovaramo. Kada postoji jedan takav sistem kontrole od strane svih, veoma je teško govoriti o zloupotrebi onih čiji je posao isključivo, evidencija faktičkog stanja na terenu, koje je utvrdio neko drugi – na primjer, ovlašćena geodetska organizacija koja je vršila premjer na terenu.

RB/BI: Što konkretno još preduzimate kako bi se unaprijedila pravna sigurnost u prometu nepokretnosti, i što podrazumijeva “aktivni zahtjev”, o kojem je govorio direktor Uprave za nekretnine, Marko Bulatović, kao načinu da budu spriječene eventualne zloupotrebe?

Šćekić: Uprava za nekretnine je upravo sa ciljem sprečavanja zloupotreba i zaštite prava svojine, uvela kategoriju “aktivni zahtjev“. On podrazumijeva, kako je istakao direktor Marko Bulatović, konstataciju, odnosno daje unformaciju da li u listu nepokretnosti ima ili ne zabilježen neki upravni postupak u vezi sa nekretninom koja može biti predmet zaključenja pravnog posla i učestvovati u pravnom prometu, npr. kroz kupoprodajni ugovor. Notarima je omogućen pristup katastarskoj bazi podataka, što znači da prije zaključenja bilo koje vrste ugovora, uvidom u istu, mogu sa sigurnošću da utvrde da li već postoji neki zahtjev koji je aktivan, a odnosi se na predmetnu nepokretnost. Kada govorimo o tome, moram podsjetiti da u primjeni Zakona o državnom premjeru i katastru, važi načelo prvenstva, ili jednostavno rečeno – “prvi u vremenu, preči u pravu “. To znači da će prvi podnijeti zahtjev biti obrađen, a svaki sljedeći bi, eventualno, mogao biti odbijen. Kako je List nepokretnosti zvaničan i javni dokument Uprave za nekretnine, prilikom sačinjavanja pravnog posla, kao izraza saglasnosti volja stranaka, notar je dužan da upozna stranke sa Listom, i eventualnim aktivnim zahtjevima i teretima upisanim u listu. Ukoliko su stranke saglasne sa tim, notari zaključuju pravni posao, a Uprava za nekretnine, kao evidencijski organ, odnosno njena ovlašćena lica, utvrđuju da li je sva dokumentacija uredno dostavljena, da nema smetnji, i nakon toga donosi rješenje o uknjižbi i sprovodi do kraja upravni postupak.  

RB/BI: Krajem prošle godine imali ste problema zbog upisa stare upravne zgrade Barske plovidbe na firmu ROAMING Montenegro. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je poništilo to rješenje jer, kako je objašnjeno, upis je izvršen, uprkos žalbi i sporu sa drugom kompanijom, koja je, kako se tvrdi, ponudila višu cijenu. Kako to komentarišete i u kojoj fazi je taj postupak?

Šćekić: Što se tiče Uprave za nekretnine u Vašem iskazanom interesovanju u predmetu upisa stare Upravne zgrade Barske plovidbe na firmu ROAMING Montenegro, navela bih, prije svega, da smo postupali u skladu sa našim ingerencijama, odnosno postupali kao evidencijski organ. Činjenica je da je ugovor zaključen u notarskoj firmi, odobren od strane Notarske komore i da smo mi koji vodimo upravni postupak, bili dužni da ga sprovedemo. Na dio pitanja koji se odnosi na cijenu, ko je ponudio manju ili višu, prokomentarisaću samo da mi nemamo nadležnost da se bavimo time, niti ulazimo u razmatranje takve činjenice, jer se to ne nalazi u portfoliju naše uprave. Dakle, da zaključim, postupali smo samo i isključivo u skladu sa Zakonom i našim nadležnostima. Kako je svim subjektima u postupku omogućeno učešće, predmet se trenutno, po žalbi, nalazi pred drugostepenim organom, Ministarstvom prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

RB/BI: Bilo je reakcija i problema i u vezi sa upisom imovine vjerskih objekata. Pojedine nevladine organizacije žalile su se i podnijele krivičnu prijavu tužilaštvu, zbog upisa crkvi u Crmnici na Mitropoliju crnogorsku primorsku. Kakav je ishod tog postupka?

Šćekić: Htjela bih samo da prvenstveno, napravim malu preformulaciju Vašeg pitanja, jer u tom slučaju nije bilo nikakvih problema u vezi sa upisom imovine vjerskih objekata, crkvi, na Mitropliju crnogorsko- primorsku. Crkve u Crmnici su uvijek bile upisane kao crkve, još od izlaganja katastra, odnosno, izlaganja podataka o nepokretnostima na javni uvid i utvrđivanja stvarnih prava. To je proces započet 1987. godine, a završen 1989. objavom u Službenom listu Crne Gore, kada je potvrđen katastarki operat za katastarske opštine. Nakon toga, rok za prigovore u redovnom postupku na utvrđeno stanje, bio je godinu od dana stupanja na snagu utvrđenih prava pred komisijom. Dakle, da budem potpuno precizna – te crkve nisu bile upisane ni na Vas, ni na mene, već na crkvu i dan danas su tako upisane. Nije rijetko da razne interesne grupe, ne samo u ovom slučaju, pribjegavaju određenoj vrsti pritiska na naše službenike, često podnoseći krivične prijave, na što smo mi imuni, jer radimo isključivo po zakonu, samostalno i profesionalno. Naravno, to ne isključuje mogućnost da naše odluke budu predmet provjere pred drugostepenim organom ili u nekom parničnom postupku. To što pojedinci ili interesne grupe misle da mogu uticati na nas da donesemo drugačije odluke od onih koje su u potpunosti u skladu sa zakonom i javnim interesom, plašeći nas krivičnim progonom, pokazalo se kao uzaludan posao. Da naglasim, crkve u Crmnici se, kako 80-ih godina prošlog vijeka, tako i danas u katastru nepokretnosti, vode na crkvu i tako egzistiraju. Uvijek su bile upisane na crkve, sve drugo su manipulacije, što potvrđuju i stare evidencije koje postoje u Katastru. Da postoji bilo ko drugi ko smatra da polaže pravo na njih, pokrenuo bi procedure da bude upisan kao vlasnik pred nadležnim organom. Otuda čuđenje kako nekome može da padne na pamet da problematizuje određeni upis koji tako dugo egzistira, nije njegova svojina, nikada nije tražio upis na sebe ili treće lice, a treće lice ne traži upis na sebe. Svako ko smatra da mu pripada neko pravo na imovinu, ima mogućnost i pravo da u redovnoj proceduri pred nadležnim organom dokaže svoje vlasništvo, nakon čega katastar, kao evidencijski organ, to konstatuje upisom.

RB/BI: Kakva je saradnja sa vjerskim zajednicama? Znamo da je glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bar uručio zahvalnicu načelniku barskog katastra Mrđanu Kovačeviću za uspješno rješavanje problematike koja se odnosi na vakufsku imovinu na području opštine, takođe i reis IZ u Crnoj Gori g-din Rifat Fejzić, koji je naveo da je više od 70 katastarskih parcela u Baru, uključujući i nekoliko istorijskih džamija, zahvaljujući radu PJ Bar, vraćeno pravom titularu, odnosno vlasniku.

Šćekić: Tačno je da je glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bar, Muidin ef. Milaimi uručio zahvalnicu načelniku barskog katastra, Mrđanu Kovačeviću. Saradnja sa svim vjerskim zajednicama je izuzetna. Dodaću da sve vjerske zajednice mogu računati na administrativnu podršku naše Uprave, konkretno PJ Bar.

RB/BI: Konkatedrala Svetog Petra je, takođe, upisana u katastar nepokretnosti. Znači li to da nema spornih pitanja kada je riječ o vjerskim objektima, koji pripadaju raznim konfesijama?

Šćekić: Konkatedrala Svetog Petra upisana je u katastar nepokretnosti u redovnom upravnom postupku. Mogu slobodno reći da nemamo otvorenih pitanja u pogledu bilo kojeg objekta koji je sastavni dio bilo koje vjerske zajednice.

RB/BI: Rad Uprave za nekretnine, kao što ste kazali, prilagođava se savremenoj tehnologiji i digitalizaciji koja je neophodna u svim, pa i u ovoj oblasti. To je i zahtjev koji moramo uvažiti na putu ka EU.  Koliko i kakav rezultat  postižete u tom smislu?

Šćekić: Na svakodnevnom nivou radimo na ažuriranju i unapređenju softvera, u korak sa vremenom. Svakako da je proces digitalizacije, kao tranzicioni, od tradicionalnih administrativnih usluga u elektronske servise, usmjeren ka povećanju transparentnosti, efikasnosti i dostupnosti građanima. To je dugotrajan proces od suštinskog značaja za društveni ekonomski razvoj, a ne samo tehničko pitanje. Mi, kao Uprava, svakako da težimo postizanju moderne administracije koja će biti efikasna, efektivna i koja će poboljšati nivo informisanosti. Mnogo je postignuto kroz ranije pomenutu elektronsku evidenciju o nepokretnostima Uprave za nekretnine E katastar, koja je, kao što sam kazala, omogućila dvadesetčetvoročasovni pristup informacijama vezanim za imovinski karton bilo kojeg subjekta koji želi da ostvari svoje pravo kod nas.

RB/BI: Kakva je saradnja sa Opštinom Bar? Krajem prošle godine je načelnik PJ Mrđan Kovačević imao sastanak sa predsjednikom Opštine Dušanom Raičevićem. Tada je konstatovano da pojedine oblasti zahtijevaju dodatno unapređenje. Koje?

Šćekić: Saradnja sa Opštinom Bar je na visoko profesionalnom nivou. Naglasiću, da službe sa državnog nivoa, kao što je naša, moraju da razumiju i osluškuju potrebe lokalne samouprave, i velika smo podrška u tom smislu. Na pomenutom sastanku bilo je puno riječi o efikasnoj i kvalitetnoj saradnji između Opštine i Uprave za nekretnine, imajući u vidu činjenicu da su i prethodna i tekuća godina rekordne kada je riječ o kapitalnim investicijama, posebno u saobraćajnu infrastrukturu. Ne mogu da ne spomenem značajnu saradnju i sa Sekretarijatom za imovinu i investicije Opštine Bar, sa kojim upravo sprovodimo postupak eksproprijacije, što jeste jedna od najtežih, najzahtjevnijih i najintenzivnijih oblasti djelovanja Uprave za nekretnine. Postupak eksproprijacije, koji se sprovodi sa ciljem ostvarenja javnog, opšteg interesa je veoma složen i dugotrajan proces, ne samo zbog obimnosti, već prirode tog posla. Zato su svakodnevna komunikacija i saradnja Uprave za nekretnine i Sekretarijata za imovinu i investicije Opštine Bar važne i neophodne.