Begić: Možemo da suzbijemo epidemiju, ali je to džabe ako imamo žarište u okruženju

”Možemo mi srediti epidemiološku situaciju u jednoj opštini ili državi – potrebno je samo vrijeme – ali džaba nam sve ako žarišta i dalje ima u okruženju ili u Evropi. Ovdje se ne radi o odluci jedne države nego o činjenici da ćemo svi zavisiti od drugih i da je jedinstvo i zajedništvo na globalnom nivou ključna stvar u ovoj pandemiji”, kaže za BBC na srpskom pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje Crne Gore Senad Begić.

On kaže da su stručnjaci zadovoljni rezultatima koje postižu čija je tajna u činjenici da su vlasti slušale struku, kao i da su rigorozne mjere uvedene i prije nego što se prvi slučaj pojavio.

”Na početku je nama bio cilj da u potpunosti suzbijemo epidemiju, ali pitanje je koliko je to utopistički cilj – treba biti realan i voditi računa o ljudskim i svim drugim resursima. Ne treba težiti nečemu što nije održivo – Crna Gora ima priliku da epidemiju suzbije, da virus ne stigne do osjetljivih, ali mi težimo da epidemijsku krizu razvučemo i da rasteretimo zdravstveni sistem”, naglašava Begić.

Crna Gora je posljednja u regionu zabilježila prvi slučaj zaraze virusom korona – prvi pacijent, koji se u međuvremenu oporavio, registrovan je 17. marta.

Crnogorci vole puno da slave i puno da tuguju

Epidemiolog Begić kaže da je jasno da je crnogorski način borbe sa virusom specifičan.

”Kod pandemija se ne može primijeniti pravilo – ko je vidio jednu pandemiju – vidio je sve, ne postoji jedan model koji se primjenjuje svuda.”

Osim broja stanovnika, on izdvaja i kulturološke i običajne razlike.

“Crnogorci vole da puno slave i puno tuguju – mi smo identifikovali najmanje tri ili četiri sahrane koje su epidemiološki bili ključni događaji za širenje zaraze kada mjere još nijesu bile proglašene. Tu je i ogroman stepen jedinstva, na svakom koraku – od odnosa i pridržavanja donijetih mjera, do činjenice da u terenskim istraživanjima imamo veliku podršku i oboljelih i njihovih kontakata”, kazao je on za BBC.

Smatra da su upravo sahrane i porodična okupljanja glavni načini širenja zaraze u Crnoj Gori, a Begić napominje da je u dva velika klastera, kako se još nazivaju žarišta povezanih zaraženih, okupljeno oko 40 odsto oboljelih u Crnoj Gori.

“Mi i dalje uspijevamo da identifikujemo sve kontakte”, naglašava on.

“Doduše, imamo i nekoliko slučajeva za koje nemamo podatke o izvoru infekcije, ali to je razumljivo na ovom nivou zaražavanja”, kaže Begić.

Begić kaže da je problem sa kojim su se crnogorski epidemiolozi susreli na početku epidemije bila društvena osuda zaraženih.

“Svako svakog zna jer društvo nije veliko, ali smo se izborili i sa problemom stigmatizacije nekolicine prvih slučajeva”, rekao je Begić.

Ipak, veliku buku u čitavom regionu podigla je jedinstvena odluka crnogorskih vlasti da na početku borbe sa virusom objavi imena onih koji moraju biti u samoizolaciji.

Odluku je donijelo Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti uz podršku Agencije za zaštitu ličnih podataka, dok su joj se usprotivile neke organizacije civilnog društva.

Kada je primijećeno da neki ne shvataju značaj samoizolacije i ostanka u kući, a potencijalno su bili inficirani, donijeta je odluka da se objave podaci o osobama u samoizolaciji.

“To je epidemiološkim službama značajno pomoglo jer se promijenio obrazac ponašanja tih osoba – na značaju je dobilo društveno odgovorno ponašanje tih ljudi”, smatra Begić.

U Tuzima kao u Kini

Posebna etapa crnogorske borbe sa pandemijom odvijala se u Tuzima, opštini sa nešto više od 11 hiljada stanovnika.

Najmlađa crnogorska opština, koja je nezavisnost od Podgorice stekla 2018, iskusila je potpuni karantin.

”U Tuzima smo imali porodični klaster u kom je inicijalni slučaj bio povratnik iz SAD koji je stigao prije uvođenja mjera, a otkriven je tek kad je razvio simptome dok je do tada već imao intenzivne kontakte. Čim smo došli do epidemioloških podataka uz kombinaciju sa kulturološkim karakteristikama, predložili smo da se kompletna opština stavi pod posebne mjere – zabrani izlazak iz objekata stanovanja, kretanje i izlazak iz opštine”, kazao je on.

Broj oboljelih narastao je do 36, ali se strogim mjerama tu i zaustavio.

Brojne višečlane, čvrsto povezane porodice ove nedjelje mogle su da odahnu kada je posle nekoliko nedjelja dozvoljeno po jednom članu domaćinstva da izađe u nabavku osnovnih namirnica.

Ono što su ti stanovnici postigli, viđeno je samo u Kini i nisam siguran da to igdje postoji – apsolutno pridržavanje mjera, bez ijednog problema, i to je ugasilo taj klaster.

Vidjeli smo onda ogromnu posvećenost – kriznog štaba, opštinskih službi, podgoričkih službi – svi su se stavili u službu te opštine”, kaže Begić.

Nijedna maska ne može da zamijeni fizičku distancu

I sama Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) mijenjala je preporuke za nošenje maski tokom ove pandemije – od stava da one nisu adekvatna zaštita i da su obavezne za zaražene i medicinske radnike, pa do zaključka da one mogu čuvati druge od nas.
Crnogorske vlasti svojim građanima još ne nameću obavezu nošenja zaštitne opreme.

Poručuje da je nihov stav da visoko filtracione maske treba da budu dostupne zdravstvenim radnicima, dok je dio te medicinske opreme dostupan i građanima.

“Stav je da svako ko nosi masku, treba da je nosi pravilno, ali još nije obaveza da je svi građani nose – jasno je da nijedna maska ne može da zamijeni fizičku distancu”, naglašava epidemiolog Begić.

Teško je predvidjeti dalja dešavanja

I za epidemiologa Begića, pitanje budućnosti ostaje zamagljeno.

Ipak, za najbližu budućnost i vikend pravoslavnog Uskrsa, nema nikakve dileme oko ispravnosti odluke da se izbjegnu bilo kakva masovna okupljanja.

„Bilo kakvo masovno okupljanje, bilo koji da je razlog, predstavlja epidemiološki rizik.

Katolički Uskrs je za nama, mise su služene bez prisustva vjernika – građani dobro znaju šta je rizik, koliko je važno znati da postoje asimptomatske osobe.”

Na pitanje o nešto daljoj budućnosti i mogućnostima povratka života nalik onom prije pandemije, Begić ima mnogo više nedoumica.

„Teško je, gotovo je nemoguće predvidjeti dalja dešavanja jer ne postoji nijedan podatak koji ukazuje da će se ovaj virus povući dolaskom ljepših dana.

Jasno je da otvaranje granica i popuštanje mjera neće biti naglo već jako pažljivo razmatrano i odvijaće se sukcesivno.”

Pandemija, smatra on, nije više stvar samo ljekara.

„Odavno ovo nije problem zdravstvenog sistema nego kompletnog društva.

U njegovom rešavanju uspeće samo ona koja se striktno budu pridržavala mera koje su manje-više svuda iste”, zaključuje Begić.

“Epidemiološko čitanje” Tita

Senad Begić jedan je od najmlađih stručnjaka koji se na najvišem nivou u regionu bori sa virusom korona.

To ga nije spriječilo da se u istraživanju agencije Ipsos nađe među tri ličnosti koje uživaju najveće povjerenje građana Crne Gore u aktuelnim događajima.

Rođen je 1981. godine, medicinu je studirao u Podgorici, a epidemiologiju specijalizirao u Beogradu.

“Mi se školujemo za ovakve stvari, kao što je Tito govorio – spremamo se kao da će sjutra početi rat, a živimo kao da ćemo 100 godina biti u miru. Mi se pripremamo i edukujemo za pandemije, ali se nadamo da nikada nećemo iskusiti njihovu razarajuću moć”, navodi on.

Već dvanaest godina, Begić je zaposlen u Institutu za javno zdravlje Crne Gore.

“Sve primorske opštine imaju jedan ili čak i dva stručnjaka epidemiologije, opštine na sjeveru su mnogo bolje pokrivene. Crna Gora ima niz mladih, entuzijastičnih, školovanih epidemiologa koji su kroz projekte sticali iskustva u Evropi i svijetu”, kazao je Begić.

Na opasku da epidemiologija nije bila među najtraženijim specijalizacijama, Begić se neće uvrijediti – kaže da razumije mlađe kolege koje su težile kliničkim i hirurškim granama koje mogu djelovati atraktivnije i dinamičnije.

“U posljednjih par godina, epidemiologija je postala sve interesantnija grana medicine – čak i Svjetska zdravstvena organizacija nalazi da je najmanje šest od deset zdravstvenih opasnosti u godinama pred nama iz domena epideomiologije. Mi samo radimo svoj posao, pravdamo povjerenje građana, ali i sredstva koja su uložena u nas od budžetskih para – struka dobija na značaju i ja se nadam da će se i poslije ove pandemije taj trend nastaviti u ostalim oblastima zdravstva”, zaključuje Begić.