Video
Ispričao nam je da pristup medicinskih tehničara može da se poboljša, jer su nekad grubi, ali da se, sa druge strane, dešava da i njih pacijenti fizički povrijede.
“Bilo je mnogo teško, prolazite kroz razne psihičke lomove. Uslovi za liječenje su loši, nemate ni normalan krevet da tu legnete, sve je staro, dušeci su prljavi, nemate gdje da ostavite robu jer u sobi osim kreveta nema ničega…S druge strane, osoblju i ljekarima je takođe teško kad uzmete u obzir sa kakvim pacijentima imaju posla”, kazao je J. G. koji je u nekoliko navrata boravio u toj bolnici.
Portal RTCG kontaktirao je i bolnicu “Dobrota”, odakle nam je direktor dr spec. psihijatrije Aleksandar Mačić rekao da je bilo sporadičnih slučajeva nasilja prema osoblju, ali priznaje da oni mogu da se preveniraju ako se ispune određeni uslovi. Nije pomenuo da li i osoblje upotrebljava silu prema pacijentima, što ipak ne smije da se dešava.
Prisjećajući se boravka u toj ustanovi, J. G. nam je ispričao da je najgore iskustvo imao na takozvanom “sedmom odjeljenju” gdje su pacijenti koji imaju paranoju, šizofreniju…
“Tu su definitivno najgori uslovi, hrana je toliko katastrofalna da se to jedva može pojesti. Ali kad nemate drugo, morate nešto da pojedete da preživite. Bolje uslove imaju oni koji borave na sudskom odjeljenju ali i tamo je jezivo. Dovoljno je da vam kažem da tamo borave na primjer ljudi koji su ubili svoje roditelje. Takvi su spremni na sve, i onda ni ljekarima i osoblju nije lako da priđu takvom čovjeku. On je nekad nasilan, nekad odbija terapiju, hoće da bježi”, kazao je on.
Ističe da on sa ljekarima i osobljem nije imao nikakvih problema ali da je svjedočio raznim nemilim scenama.
“To je prosto teško gledati. Još kad ste i pod terapijom i prolazite kroz neku svoju borbu…Nekad je teško savladati te ljude pa postoje sporadični slučajevi nasilja. Dešavalo se da je tehničar istukao pacijenta. Stomatolog je pacijentu slomio nos, to se desilo prije nekoliko godina i čeka se sudski epilog tog slučaja”, ispričao je J. G.
Problem je u sistemu, kaže on i navodi da se tu nekad nađu ljudi koji uopšte nijesu za takvu ustanovu.
Naveo je da neki u toj bolnici provedu praktično čitav život.
“Nemaju nikog ili su ih svi zaboravili pa se medicinski radnici brinu o njima. Nekad su u takvom stanju da ih kupaju, oblače… A plate im nijesu sigurno dovoljna nadoknada za to kakav ih posao tu čeka. Tako da situacija nije baš “crna ili bijela” kako to djeluje ljudima koji tu, na njihovu sreću, nijesu kročili”, zaključuje on.
NVO Alternativa je prije izvjesnog vremena na društvenoj mreži Fejsbuk objavila tekst i fotografije iz primo-predajne sveske sa jednog od odjeljenja u bolnici “Dobrota” gdje je zapisano da su pacijenti agresivni, da lupaju vratima, prave probleme, te da napadaju tehničare.
Direktor bolnice Aleksandar Mačić za Portal RTCG kaže da za 70 godina postojanja nikada nijesu imali obezbjeđenje na odjeljenjima niti će ga imati u bliskoj budućnosti.
“Zbog komplikovane pravne procedure, ne možemo da imamo obezbjeđenje gdje bi trebalo da ga imamo, a to je na ulazu u bolnicu i u kontroli bolničkog kruga. Angažovanje obezbjeđenja unutar odjeljenja nije moguće zbog poštovanja etičkih normi. Kada bi ozbjeđenje bilo angažovano na svakom odjeljenju, trebalo bi zaposliti do 30 ljudi, što je nemoguće, ali čak ni to nije garancija da se ne bi dešavali sporadični incidenti”, pojašnjava Mačić.
Ističe da je obezbjeđenje na Odjeljenju za forenzičko-sudsku psihijatiju iznuđeno te da ono može da pokriva samo to odjeljenje zbog odgovarajućih pravnih regulativa.
“Naglašavam da su slučajevi usmjerenog nasilja prema medicinskim radnicima od strane pacijenata/kinja veoma rijetki. Svaki taj slučaj se mogao prevenirati ako postoje sljedeće tri stvari: dobro poznavanje prirode psihijatrijskih poremećaja pojedinaca koji se liječe na odjeljenju kao i adekvatno liječenje, posjedovanje znanja i vještina koje omogućuju medicinskom osoblju prepoznavanje agresivnog pacijenta i dobru procjenu potencijalne opasnosti od strane istog – te vještine se uče i pokazivanje punog poštovanja prema pacijentima. Medicinski radnik koji nije u stanju da usvoji ove tri stvari ne treba da radi na psihijatriji i u medicini”, navodi Mačić.
Ako se navedeno poštuje, broj slučajeva nasilja, tvrdi on, svodi se na minimum.
Mačić kaže da nemaju dovoljan broj medicinskih radnika. Ukupno ih je 131 na 233 pacijenta/kinje.
Kaže da su standardi ispunjeni, ali da oni nijesu odgovarajući.
“Jer je tendencija u savremenoj psihijatriji da radi najmanje jedan medicinski radnik na jednog pacijenta, kada se radi u tri smjene, 365 dana u godini”, ističe Mačić.
Preporučeno
Zaključuje da od 1979. od kako ta bolnica postoji, zaposleni nikad nijesu imali beneficirani radni staž već beneficirano radno vrijeme, što znači da su radnici bili podijeljeni po grupama koje su imale različito radno vrijeme.
