“Kad je Karadžić došao te godine u Crnu Goru da primi tu nagradu on je uzeo nekakvu pauzu od ubijanja, od te politike, da bi primio nagradu. Na neki način Crna Gora je tada stala na stranu agresora. Kada bi ova inicijativa bila uspješna, mi bismo nekoliko dana pred tridesetu godišnjicu genocida ipak rekli da ta politika više nije lice Crne Gore. Kad pričamo o ovoj inicijativi – ovakve i slične inicijative postoje u svijetu, to nije nešto što bi se prvi put desilo u Crnoj Gori, ali mislim da je ovo prvi put u Crnoj Gori da imamo posle 30 godina nekoga, nakon što je presuđen za genocid, koji i dalje ima nagradu koja je prestižna crnogorska nagrada, on i dalje stoji na sajtu JU ,,Ratkovićeve večeri poezije”, tako da mi ipak nijesmo napravili taj otklon koji treba napraviti, mislim da nigdje u svijetu zločinac osuđen za genocid nema nagradu”, rekla je ona.
JU ,,Ratkovićevi večeri poezije” deklarativno, kaže, podržavaju inicijativu da se oduzme nagrada Radovanu Karadžiću, ali su se proglasili nenadležnim da tu inicijativu i sprovedu, iako su, kako tvrdi, suštinski i pravni nasljednici te manifestacije.“Važno je da spomenem da taj problem postoji odavno, da su slične inicijative postojale i ranije, da je Marko Vešović, naš poznati pjesnik, takođe Bjelopoljac, odbio da primi tu nagradu 2008.godine, zato što je on rat proveo u Sarajevu, pod okupacijom, on je pisao o toj okupaciji i trebalo je da primi istu nagradu koju je primio vrhovni komandant vojske koja je napadala njegov grad. U tom smislu je i Bošnjačka stranka podnijela sličnu inicijativu, dan nakon naše i bilo bi dobro, eto koristim ovu priliku da ih pozovem, da iskoriste svoju političku moć, da se donese ova odluka. Imamo još nekoliko dana, nijesmo dobili odgovor na novo pismo, tako da se nadamo da će se ova greška ispraviti i maći mrlja sa grada Bijelog Polja, Crne Gore i na kraju krajeva i Rista Ratkovića”, istakla je Čabarkapa.
Član žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade je, podsjeća ona, savjetnik predsjednika Skupštine Andrije Mandića Želidrag Nikčević, koji je bio u žiriju koji je 1993.godine dodijelio nagradu Radovanu Karadžiću.
“Nijesmo se suočili sa svojom prošlošću na pravi način. Što tiče konkretno Trinaestojulske nagrade mi sada imamo potpuno obesmišljavanje ako se daje za neko djelo koje niko nije pročitao. Ako bih ja sada, kao neko ko je zainteresovan za književnost, otišla u knjižaru ja neću naći tu knjigu (“Kuća beskućnika” Bećira Vukovića), a on treba da primi najveću državnu nagradu. Osim toga, samim time što institucije nijesu odgovorile građanima i stručnoj javnosti na legitimna pitanja o ovoj knjizi, odnosno za djelo za koje nagrađen, oni pokazuju da su postali potpuno arogantni kada je riječ o odnosu prema građanima. Takođe je riječ o osobi koja je uvrijedila jedan veliki dio crnogorske javnosti, pisac je govorio užasne stvari i o Crnogorcima i o Crnoj Gori, pa je malo čudno da prihvata nagradu od zemlje o kojoj tako loše misli”, naglasila je Čabarkapa.
Podsjeća da je prošle godine u crnogorskom parlamentu usvojena Rezolucija Ujedinjenih nacija genocidu u Srebrenici, podsjeća Čabarkapa, iako je do posljednjeg trenutka bilo neizvjesno kako će teći to glasanje, prisjeća se, ali se na kraju stekao utisak da je ipak Crna Gora stala na, ksko kaže, pravu stranu istorije.
“Nevladine organizacije i istaknuti pojedinci su tražili da mi kosponzorišemo tu Rezoluciju, iako na kraju jedva i da smo glasali za nju i onda nijesmo uradili ništa na šta smo se obavezali kada je riječ o implementaciji te Rezolucije, odnosnu o Danu sjećanja. Nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje, Anima i Akcija za ljudska prava su tražile od institucija da se proglasi Dan sjećanja na 11. jul i da se pripremi program za 11.jul”, podsjeća ona.
Dodaje da je do tek nekoliko dana ostalo do 11. jula, a crnogorska vlast ništa nije uradila na primjeni Rezolucije.
Preporučeno
“Tako da nemamo neku nadu da će se to desiti ove godine, ali ipak ćemo mi zajedno sa Akcijom za ljudska prava, CGO i Bošnjačko vijeće, zajedno imati komemorativni skup, kod spomen obilježja na Pobrežju u 10 sati 11. jula, a to je nešto što su trebale da urade institucije, to je bio minimum koje su trebale da urade, ali pošto se to ne dešava neko mora čuvati čojstvo i junaštvo Crne Gore. Crna Gora kao država mora stati na pravu stranu, mora to za šta se obavezala zaista i uraditi i pokazati da nam je stalo i do naše budućnosti, jer odnos prema Srebrenici je odnos i prema našoj budućnosti. U Srebrenici je između 11. i 19. jula ubijeno preko 8 000 dječaka i muškaraca Bošnjaka, da je od toga bilo 600 djece, da je najmlađa žrtva bila rođena 13. jula i da je ekshumirana tek 2012. godine, to su stvari koje su važne za Evropu, važne su za naš region i za našu budućnost”, zaključila je Čabarkapa.
Video