Video
Centar je ustanova socijalne i dječje zaštite otvorenog tipa, što znači da u njoj treba da borave korisnici kojima treba institucionalna zaštita nezavodskog oblika. Tu treba da se zbrinjavaju, vaspitavaju i osposobljavaju djeca koja imaju probleme u ponašanju. Djeca se smještaju po odlukama centra za socijalni rad ili suda.
Delević kaže da im centar za socijalni rad nerijetko dodijeli žrtve nasilja u porodici, te podsjeća da su imali slučaj dva dječaka koji su bili žrtve zlostavljanja u hraniteljskoj porodici, a onda dobiju i korisnika koji je izvršio krivično djelo teško ubistvo. Imali su i korisnika koji je smješten zbog zasnivanja vanbračne zajednice sa punoljetnim licem. Delević kaže da je neminovno da se u tom slučaju radi o žrtvi, a ne o djetetu koje ima problem u ponašanju.
– Treba izbalansirati na dnevnom nivou funkcionisanje između petnaestoro ovakve djece. To je izazov i problem u radu ljudima u ustanovi – kaže Delević.
Na pitanje Pobjede jesu li tražili pomoć od nadležnih, kada već nemaju izgrađene specijalizovane ustanove, nego sve korisnike usmjeravaju kod njih, i fali li im određeni kadar, Delević odgovora da nemaju medicinskog osoblja.
– Medicinski kadar nam je neophodan. Mi dajemo terapiju – rekla je Delević.
Kaže da su se obraćali Ministarstvu rada i socijalnog staranja, da su imali sastanke na te teme, ali da im kažu: ,,Pa vi i djeci kući dajete terapiju“.
– Godinama unazad dobijamo takav odgovor – ističe Delević.
Dijete se samopovređuje
Kod djece koja su na psihijatrijskoj terapiji često bilježe samopovređivanje. To i sada radi jedna korisnica.
Direktorica komentariše da korisnika centar za socijalni rad nije prepoznao kao žrtvu, a nosi traume od djetinjstva pa nadalje…
– Kada je dijete došlo nije htjelo da jede kada i ostali, jer je familija naučena da gleda sa strane dok se jede i kada završe muški članovi porodice ona može da uzme da jede. Radi se o tipičnoj žrtvi koja se istraumirala od djetinjstva – rekla je Delević.
Tražili su od centra za socijalni rad da se određeni korisnici koji imaju psihijatrijske probleme izmjeste u region, u Pazarić, ali kaže da su dobili odgovor da tamošnja ustanova odbija da ih prihvati, jer nemaju zaključen memorandum o saradnji. Čekaju da se zaključi ugovor.
Djeca koja imaju psihijatrijskih nestabilnosti, navodi Delević, predstavljaju im problem. Ponavlja da nijesu ustanova specijalizovana za rad sa takvom populacijom. Kaže da bi im rad bez dječjeg psihijatra Ivana Krgovića bio nemoguć, te Krgovića pohvaljuje.
Inspekcija nije našla nepravilnosti
Nedavno je, s druge strane, u fokusu javnosti bio i slučaj maloljetnika koji je osumnjičen za ubistvo, a koji je pobjegao iz Centra za djecu i mlade ,,Ljubović“ gdje je smješten po rješenju Višeg suda u Podgorici. Delević kaže da je rješenjem kod njih smješten 5. avgusta, a da su 8. avgusta obavijestili o riziku koji postoji zato što se prethodno 12 puta udaljavao. Tražili su asistenciju i od policije odakle im je, kako kaže, neformalno rečeno da nemaju kapacitete.
– Naša ustanova je otvorenog tipa. Korisnici idu u školu, zadovoljavaju sve ostale potrebe. Nemamo pritvorskih jedinica niti smo tako registrovani. Ne smijemo da im ograničavamo slobodu kretanja – rekla je Delević.
Kaže da je dolazila inspekcija da provjeri određene slučajeve samovoljnih udaljavanja, da je pregledala protokole i ispitivala da li su poštovali pravilnike i zakone. Na kraju se, ističe Delević, izjasnila da nije bilo nepravilnosti u vezi sa samovoljnim udaljavanjima.
Ove godine bilježe 14 samovoljnih udaljavanja, prošle ih je bilo 58. Delević objašnjava da to čine četiri-pet korisnika. Centar i sud, prema njenim riječima, treba da preispituju odluke koje donose kada imaju uvid u stanje da određenoj djeci ne pomaže ovaj oblik zaštite, da ga ne prihvataju.
– I centar treba da preispita odluku, je li dobra, a ne da se dovodi korisnik svaki put pod rotacijom – rekla je Delevič.
Upitana kako je moguće da maloljetnici koji bježe iz ustanove uspijevaju da nadmudre institucije, Delević odgovara da se tu radi konstantno o četiri-pet korisnika. Kaže da Centar za djecu i mlade mora da postupa po rješenjima koja donose centri za socijalni rad i sudovi. Ponavlja da je problem što nemaju specijalizovanih ustanova zatvorenog tipa zbog čega svi završavaju kod njih.
Komentarišući kakva je uporedna praksa iz regiona, kaže da je tražila da realizuju posjetu Hrvatskoj, te da je tamo drugačije uređeno ovo pitanje. Imaju ustanovu otvorenog tipa, poluzatvorenu i zatvorenu varijantu. Kako navodi, u skladu sa ponašanjem, dijete mijenja oblik zaštite. Ustanova u Hrvatskoj koja je otvorenog tipa nema ni zaštitara, niti kapiju, već je riječ o jednoj stambenoj zgradi koja se ne razlikuje od ostalih.
Ljepše im kod njih, nego sa porodicom
O funkcionisanju Centra za djecu i mlade ,,Ljubović“ razgovarali smo i sa pedagoškinjom, vaspitačicom, koja je rukovoditeljka institucionalnog tretmana Slavicom Merdović. Kaže da su korisnicima zamjenski roditelji 24 sata dnevno. Objašnjava da su u ovom centru najčešće djeca iz disfunkcionalnih porodica, koja nijesu imali podršku i pomoć tokom odrastanja. Ističe da postoji kućni red koji korisnici moraju da poštuju. Tačno se zna kada treba da ustanu, idu u školu, voze ih, imaju slobodne aktivnosti, bave se raznim sportovima, a učesnici su i kreativne radionice. Bilježe slučajeve da korisnici dobiju od centra za socijalni rad dozvolu da vikend provedu sa porodicom, pođu u petak, ali se, kako kaže, već vrate u subotu ujutro, iako mogu da ostanu do nedjelje.
Preporučeno
– Kažu da im je ljepše ovdje kod nas – rekla je Merdović.
