Ono što je obilježilo komunikaciju u Crnoj Gori, kaže Cerović, iako ne izgleda kao komunikacijski fenomen prvog reda, dodaje on, to je s psihološke i komunikacijske tačke gledišta, objašnjava on, sve veća frangmentacija identiteta.
– To je sve veće i veće udaljavanje raznih političkih, vjerskih, nacionalnih jedinica jednih od drugih. Sve veće nepovjerenje, sve veći jaz. Taj trend, koji traje već više godina, i vrlo je suprotan onome što mnogi političari tvrde da je došlo do nekog pomirenja i približavanja, upravo suprotno, došlo je do velikog udaljavanja i cijepanja. Taj fenomen ima višestruke posljedice, komunikacijski gledano. Iako to djeluje kao samo politička stvar, u jednom trenutku, svako cijepanje imovinskih slojeva sa jedne strane, i identitetskih slojeva sa druge strane, dovodi do fragmentiranja društva, i ima vrlo duboke posljedice na svakoga od nas, iako mi nemamo utisak da utiče na nas pojedinačno, niko od nas taj utisak subjektivno nema, radi se o jednom makro psihološkom fenomenu, koji cijelo vrijeme utiče na naše ponašanje i na naše instinkte.Pojačanje, ili povećanje stepena nasilja, vršnjačkog nasilja, nasilja nad ženama, femicida, jedan od ključnih faktora, možda ne jedini, ali jedan od ključnih faktora je upravo ta fragmentacija društva. Tu se aktiviraju određeni instinkti koji su primjereni ljudima, koji su dio ljudskog arsenala instinkta, koji aktiviraju kometiciju, koji aktiviraju takmičenje, te stoga i nasilje, i svi smo u većoj ili manjoj mjeri podložni takvim fenomenima – rekao je Cerović.
Komunikacija dobija na značaju, kaže Cerović, u većoj mjeri postaje oružje, ističe on, a u manjoj mjeri alat, jer, dodaje on, u konstelaciji stvari u kojoj su identiteti, kako kaže, iscjepkani svaka rečenica može da izazove polarizaciju.
– Svaka inicijativa može da izazove polarizaciju, i, ako ćemo pravo, i izaziva. Društvo postaje sve manje koheziono, sve manje ujedinjeno, i sve manja je vjerovatnoća da se neki pozitivni procesi solidarnosti, koji su neophodni jednom društvu, na pravi način u takvom društvu aktiviraju – istakao je Cerović.
Vještačka inteligencija i tehnologije uopšte, podsjeća Cerović, su sasvim sigurno obilježile 2024.godinu, i to na dva plana, ističe on, razmjena informacija i komunikacija u smislu, kako kaže, međuljudskih odnosa.
– Mi danas imamo vrlo interesantne alate, i ta digitalna transformacija, na kojoj mi često u kompaniji radimo kao konsultanti, je upravo da pomognemo klijentima da digitalizuju procese interne komunikacije i na taj način podignu na viši nivo svoje poslovanje. Sa druge strane, u jednom opštem, medijskom smislu, ono što se događa je da postoji trenutak kad možete da kreirate sve, i tom ,,svemu” mogu da budu akteri koje vi izaberete. S jedne strane to je strašan alat za manipulaciju, to je nevjerovatan alat za manipulaciju, i mi ćemo toj manipulaciji progresivno biti sve više i više izloženi.
Sa druge strane, ono što očekujem, je ta neka desenzibilizacija u odnosu na slike, da ćemo slikama sve manje vjerovati. Mi u ovom trenutku, više manje, možemo da pretpostavimo da li je neka slika kreirana vještačkom inteligencijom, do neke određene granice, ali je pitanje do kad će to biti moguće…Suštinski, veoma jak emocionalni alat, koji su bile slike, te stoga televizija, te stoga mediji, odjednom dobija jednu dimenziju koja može da bude ekstremno manipulativna, što će da dovede do sve manjeg povjerenja u odnosu na slike, iz godine u godinu. Ono što je takođe važno, u uslovima fragmentacije, polarizacije, imaćete one koji će ekstremno da vjeruju slikama, koje su u skladu sa njihovim mišljenjem, ili da ekstremno ne vjeruju i omalovažavaju sve one slike koje to nijesu – naglasio je Cerović.
Verbalna komunikacija jeste jedan od najmoćnijih oblika komunikacije, podsjeća Cerović, ali slika dominira u ljudskoj percepciji, ističe on, te je stoga upotreba, ili zloupotreba slike, naglašava, ključni alat informacije, odnosno, kako kaže, dezinformacije.
– Manipulisati slikom znači manipulisati emocijama ljudi, i to je veoma važna stvar. Mi često koristimo izraz medijska pismenost, znači da je dio medijske pismenosti da ja prepoznam, ne moraju sve slike da budu istina, ne mora sve ono.što prenose mediji da bude istina, da postoji fake news, i to je nama vrlo teško, pogotovu ako se radi o nekim važnim stvarima, vrlo nam je teško da relativizujemo sliku, slika je za nas strašno važna. Ono.što će biti dio mudrosti nekih novih generacija je sposobnost da relativizuju slike, sposobnost da toj slici ne vjeruju nekritično, apriori, već da je preispituju, i to će biti sposobnost koja će biti neminovna i neophodna svim budućim generacijama, i to je apsolutno u ovom trenutku prisutno, a očekujem.da će biti trend koji će da se nastavi – rekao je Cerović.
Obrazovni sistem ozbiljno kaska, smatra Cerović, jer pozitivne mogućnosti vještačke inteligencije i novih tehnologija, dodaje on, je u minimalnoj mjeri iskorišteno, kako tvrdi, od strane obrazovnog sistema.
– Uz dužno poštovanje prema onim entuzijastima koji su našli način da uključe razne tutorijale, razne načine. Znanje je najdostupnija stvar u ovom trenutku. Mi smo stvorili sistem, ne samo mi, mnogo države su stvorile obrazovne sisteme koji su bili u skladu sa onim što je trebalo 19.vijeku, da standardizujete neka znanja, da vi budete neka kockica koju mogu da uklopim u neki proizvodni proces, ali to više nema smisla, to je apsurdno.
Preporučeno
Pravimo od djece kockice, umjesto da pravimo nešto što.će imati smisla za njih i za sve nas u budućnosti. Ne kažem da je to samo crnogorski problem, to je problem svih obrazovnih sistema u ovom trenutku, i mi očekujemo neku ozbiljnu revoluciju koja mora da nastupi u obrazovnim sistemima, ali u Crnoj Gori posebno znamo da je to jedna puštena situacija, i vrlo bi bilo dragocjeno da se nova krv novih tehnologija uvede, međutim, to je za sada samo i isključivo na nivou pojedinačnih i entuzijastičnih inicijativa pojedinih nastavnika – zaključio je Cerović.
Video