Video
Piše: Husein Ceno Tuzović
Ukoliko nije, biće mi žao, jer ono što se toga dana desilo (obilježavanje 15-godišnjice nezavisnosti), pokazalo je da je Crna Gora, bez obzira na prošlogodišnju promjenu vlasti, svoja na svome. Ona je pod imenom Zeta godine 1077. od pape Grgura VII dobila kraljevsku krunu i tako postala Kraljevina pod Mihailom Vojislavljevićem.
Deset i nešto više godina dato joj je pravo da osnuje svoju Biskupiju, takođe od pape Grgura VII. Mihailo je nije dočekao, pa je ta čast pripala sinu Bodinu. Od tada je do 1185. godine Zeta vjerski bila svoja država. Te godine, međutim, na nju je agresijom krenuo Stevan Nemanja. Zeta je tada porobljena i postala je despotovina (nasljedna oblast nemanjićke dinastije). Upravljači despotovine bili su nasljednici države Srbije.
Zeta je bila u tom statusu sve do raspada Dušanovog carstva. Tada se ona izdvojila. Pojavljuju se Balšići i Crnojevići. Nikome od njihovih dinastija nije palo na pamet da obnove kraljevstvo. Važnije je bilo da međusobno ratuju radi proširenja teritorije. Balšići su brzo nestali, iako ih je nesigurna istorija drukčije tretirala. Crnojevići su bili jači i preuzeli vođenje države Zete, a docnije s imenom Crna Gora. Da li je novo ime po njima ili po bogatim četinarima, nije bitno. Njom je upravljao Ivan, a poslije smrti, sin Đurađ.
Ostavili su velike tragove: Ivan je podigao Cetinje i manastir u njemu, sinu Đurađu ostalo je da osnuje štampariju i u njoj je štampao prve knjige. To su veliki istorijski ostaci.
Zahvaljujući tome, Cetinje i Ivanova Korita bili su ovog 21. maja domaćini velikog događaja – 15. godišnjice referenduma na kome je pobijedila ideja nezavisnosti države Crne Gore. Na taj način izdvojila se iz zajednice sa Srbijom čiji je cilj bio da se vrati na neke događaje iz perioda Stevana Nemanje, cara Dušana, Podgoričke i Petrovdanske skupštine kada su nečasni ljudi prodali svoju domovinu Srbiji i Italiji kralja Emanuela i fašističkog tvorca Benita Musolinija.
Dan referenduma 21. maj 2006. godine uvršten je u najveće državne praznike, pa ga tako i obilježavamo. Zato je ovomjesečna godišnjica proslavljena na Cetinju i Ivanovim Koritima, kao što se slavi ustanak 13. jula 1941. Ponosni što se toga dana djelovalo ujedinjeno, na Cetinju se skupilo više hiljada građana – od omladine do ljudi duboke starosti i stotine automobila iz svih krajeva.
Na Cetinju je tog dana istaknuta veličanstvena, najveća crnogorska zastava. Ona je od udara vjetra pukla na tri mjesta. Uz dosta napora, došile su je odvažne Crnogorke i vratile joj raniji izgled. Dimenzije su joj 100 puta 50 metara, koje je činilo jedro od oko 5.000 metara. Izračunalo se da joj je težina bila oko 700 kilograma.
Zastavu su omladinci raširili na slobodnom prostoru ispred Manastira. To je bila zasluga onih koji se nijesu plašili ničega, jer je zastava njihova, kao i naša. Ona označava nezavisnu i slobodnu, građansku Crnu Goru, koja nikada nije bila u robovskom položaju, kako joj je prognozirao taj ,,mudri pisac“.
Preporučeno
