Video
“Crnogorski PEN centar osuđuje ispisivanje grafita kojim se veliča Ratko Mladić, pravosnažno osuđeni organizator genocida u Srebrenici, kod podvožnjaka na Tuškom putu u Podgorici. Od Mladićeve smrti Crna Gora prolazi kroz ubrzani kurs posthumne kanonizacije ratnog zločinca, a taj kurs, kako smo ranije ukazali, počeo je od vrha države, a nastavlja se preko ulice. Podśećamo da je predśednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić uputio saučešće povodom Mladićeve smrti, čime je Crna Gora postala jedina država kandidat za članstvo u Evropskoj uniji čiji je najviši predstavnik oplakao organizatora genocida i jedina koju je zbog toga zvanično osudila diplomatija jedne članice EU, dok je predśednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš objavio čitulju „besmrtnom srpskom generalu””, istakli su.
Kako su dodali, transparent u Kolašinu, grafit na kući poslanice Kenane Strujić-Harbić u Pljevljima i sada zid u glavnom gradu samo su ulični prijevod onoga što je već izgovoreno iz Skupštine i Opštine. U tome smislu, navode oni, sprej u ruci anonimnog građanina predstavlja samo primjenu institucionalne politike.
“Naglašavamo da Glavni grad Podgorica do ovog trenutka nije ni uklonio grafit niti ga je osudio. Ne bismo se vraćali na izjavu gradonačelnika Saše Mujovića da mu je duhovna vodilja Nikolaj Velimirović da je on od nje u međuvremenu odustao ili je bar pojasnio, no kako nije, ona ostaje jedino što o njegovim pogledima na ova pitanja javno znamo, i ostaje, nažalost, dovoljno”, poručuju.
Prema njihovim riječima, moguće je da o životu i djelu Nikolaja Velimirovića nikada nije bio obaviješten, već ga poznaje isključivo iz džepnih izdanja sa zlatotiskom i lijepo prelomljenim citatima u kojima je sveden na desetak rečenica o ljubavi, molitvi i srpskoj duši, pažljivo očišćenih od svega što je stvarno napisao.
“Ta izdanja i postoje da bi ih čitali oni koji ne čitaju cijela djela, ona su prvenstveno namijenjena publici koja ne postavlja pitanja, i zato se u njima nikada neće naći ni Hitler proglašen božjim izaslanikom i upoređen sa Svetim Savom, ni Jevreji kao „đavolje potomstvo“, a ni vladika Velimirović kao ideološki oslonac kvislinškog režima Milana Nedića. Ako je gradonačelnik glavnog grada, univerzitetski profesor, doktor nauka, svoju duhovnu vodilju izabrao na osnovu takve lektire, i to onom najgore vrste, neznanju kojim se, nažalost, javno ponosi, za Ratka Mladića takav izgovor ne može postojati”, jasni su oni.
Kako su kazali, o njegovom životu i herojskom djelu, koje se ogleda u ubijanju osam hiljada civila za nekoliko dana, u granatiranju sarajevskih redova za hljeb, u tome kako je punih šesnaest godina bježao od pravde skrivajući se po tuđim kućama, gradonačelnik Mujović ne može biti neobaviješten, jer je sve to godinama bilo na naslovnicama svih novina koje je mogao pročitati i u presudama koje je mogao otvoriti.
“Ovđe, dakle, nema brošure sa izabranim citatima. Stoga se ćutanje povodom divljaštva na ulicama glavnog grada ne može tumačiti drukčije nego kao stav. Odgovornost, svakako, ne prestaje na gradskoj upravi. Vlada Crne Gore, koja se pred evropskim partnerima svakodnevno poziva na pomirenje i građansku državu, ni nakon Mandićevog saučešća, ni nakon Vranešove čitulje, ni nakon Kolašina i Pljevalja, ni sada nije nedvosmisleno i sopstvenim glasom osudila veličanje ratnog zločinca”, ukazuju.
Kako ističu, država čiji najviši funkcioneri oplakuju organizatora genocida, a čija izvršna vlast na to nema šta da kaže, ne može istovremeno tvrditi da je baštinik antifašizma i kandidat za članstvo u Evropskoj uniji; jedna od te dvije tvrdnje je neistinita, a nakon što je, kako su dodali, Pokret Evropa sad saopštio da neće glasati za smjenu Mandića, jasno je i koja.
Preporučeno
“Zbog svega navedenog Crnogorski PEN centar zahtijeva da Glavni grad odmah ukloni grafit i da gradonačelnik Mujović javno osudi njegovo ispisivanje; da tužilaštvo i Uprava policije identifikuju i procesuiraju počinioce, kao što su to učinili u Kolašinu; i da Vlada Crne Gore prekine praksu po kojoj se veličanje genocida tretira kao komunalni problem lokalnih zajednica. Veličanje ratnog zločinca nije sloboda izražavanja, već negiranje prava na dostojanstvo onih koje je on ubijao, a sloboda riječi, za koju se PEN zalaže, ne može opstati u društvu čije institucije o zločinu ćute, ili mu, još gore, izjavljuju saučešće”, zaključili su.
