Društvene mreže, tradicija i tempo života stvaraju uvjerenje da praznici moraju biti magični, savršeni i besprijekorno isplanirani. Upravo ta potreba da sve izgleda idealno često izaziva emocionalni umor, nervozu i osjećaj da ne ispunjavamo nečija, ili sopstvena, očekivanja. O fenomenu prazničnog perfekcionizma i psihološkom pritisku koji ga prati razgovarali smo sa psihološkinjom Monikom Sekulović, koja objašnjava zašto sve više ljudi decembar dočekuje sa tenzijom umjesto sa radošću.
PRAZNICI KAO IZVOR OČEKIVANJA I PRITISKA
U periodu kada se čini da svi teže savršenstvu i kada se očekuje da praznici budu čarobni, veseli i u potpunosti usklađeni sa idealizovanom slikom porodičnog sklada, mnogi se pitaju zašto ih taj period istovremeno iscrpljuje. Psihološkinja Sekulović objašnjava da se iza tog pritiska nalazi čitav splet emocionalnih i društvenih faktora.
,,Ovdje nekako govorimo o kombinaciji psiholoških i socioloških faktora. Generalno može biti riječ o ljudima koji su skloni perfekcionizmu i težnji da sve bude savršeno, sa sociološke strane svjesni smo da se očekuje da praznici uvijek budu čarobni i savršeni, sami pritisak jeste posljedica potrebe da sve bude u najboljem redu. Sa psihološkog aspekta bitna su i lična uvjerenja o samim praznicima, a kako smo ih oblikovali zavisi od porodične dinamike i socijalnih očekivanja, sa druge strane često se dešava i da praznicima želimo da nadoknadimo neke nedostatke iz prošlosti, ili prosto da usljed stalnog stresa i brzog života imamo momente koji ne na psihičkom nivou da nas umire i usreće”, kazala je Sekulović.
KADA STRES NADVLADA RADOST
Kako se približava praznični period, mnogi umjesto radosti osjećaju talas napetosti i unutrašnjeg pritiska. Sekulović objašnjava kako prepoznati trenutak kada se normalna briga pretvara u emocionalni teret.
„Stres prelazi zdravu granicu onda kada uvidimo da nas okupiraju neprijatne emocije npr. strah, ljutnja, zatim osjećaj nervoze i neprijatne napetosti, a očekivano je da smo radosni, uzbuđeni, pozitivni i relaksirani u pripremama za praznike. Nerealna očekivanja mogu da stvore napetost ukoliko druga osoba ili članovi porodice, kolektiva, društva ne posmatraju značaj praznika na identičan način ili nemaju jednake potrebe. Međutim, to može uticati i pozitivno kada neko ispuni svoja očekivanja i time usreći druge ljude, pa se osjeti adekvatno i ispunjeno time što je pružio osjećaj radosti nekom drugom“, ističe psihološkinja Sekulović za portal Standard.
Praznici ne bude samo sreću. Često se istovremeno javljaju radost, tuga, nostalgija ili anksioznost, a ti se osjećaji najčešće vezuju za porodične korijene.
„To možemo povezati sa onim šta smo naučili u primarnoj porodici i kako su se u istoj praznici doživljavali i pripremali. Tuga može biti prisutna kod usamljenosti, ili ukoliko je neko blizak preminuo a ko nas podsjeća na praznike, ili na drugi način nekoga više nema u našem životu, i u onim momentima kada ne postoji opcija da se voljeni okupe za praznike. A radost je jedna od očekivanih emocija kod praznika, jer praznični duh je ono što nas pokreće i daje nam nadu da će to biti lijepo provedeno vrijeme. Sve su to normalne emocije i reakcije, jer na kraju krajeva svako ima neku svoju priču kada su praznici u pitanja”, navodi naša sagovornica.
TRADICIJA IZMEĐU TOPLINE I TERETA
Porodične navike, rituali i tradicije mogu biti snažan izvor osjećaja pripadnosti, ali isto tako i emocionalnog tereta.
„Osjećaj pripadnosti onda kada se okupljamo, obavljamo neke rituale npr. darivanje poklona, praznični ručak i td, kada se posvećujemo jedni drugima i dijelimo emocije. Opterećenje se može javiti kod usamljenosti ili kod negativnih sjećanja na praznike – npr. u disfunkcionalnim porodicama se često sjećanja na praznike vezuju za neka tužna ili teška sjećanja. Opterećenje će se javiti i onda kada nemamo način da se povežemo sa drugima i ne budemo sami, jer se kod praznika uvijek očekuje da ostvarujemo kontakt sa drugom osobom ili više njih, ali nema ništa loše u tome ni ako praznike dočekamo sami kod kuće radeći nešto što nam prija i umiruje nas”, pojašnjava psihološkinja Sekulović.
Kako bi se smanjio pritisak i stvorilo više prostora za uživanje, Sekulović savjetuje da se praznici posmatraju kao vrijeme odmora, a ne obaveza.
„Ukoliko ne postavljamo pretjerane zahtjeve sebi i drugima, ukoliko posmatramo praznike kao odmor ne kao obavezu, kada se posvetimo prazničnom duhu i odložimo razmišljanja o problemima, olakšamo sebi pripremu na bilo koji način, isplaniramo nešto lijepo, uključimo nekoga u pripremu, uradimo za sebe nešto relaksirajuće i umirujuće“, naglašava ona.
BALANS, GRANICE I POVRATAK SUŠTINI PRAZNIKA
Često se od nas traži da praznike provedemo baš na određeni način, u porodici, u velikom društvu, u tradiciji koju možda više ne osjećamo kao svoju. Sekulović objašnjava da je ključ u postavljanju granica.
„Tako što će postaviti granice i fokusirati se na ono što oni žele i čemu žele da se posvete. Npr. ukoliko imamo mladu osobu koja želi da pođe na putovanje ili negdje sa svojim prijateljima, a porodica zahtijeva da se praznik dočeka u porodičnoj atmosferi, važno je naglasiti zašto je samoj osobi draže da bude negdje drugo. Nekako je važno da prilagodimo praznik svojoj želji i potrebi, ali i da probamo da napravimo balans tako što ćemo makar donekle ispoštovati i drugu stranu. Nismo obavezni da učestvujemo u sve ono što se od nas očekuje, sasvim je ispravno da se organizujemo na način na koji je to nama najmanje stresno“, ističe naša sagovornica.
Iako se planiranje prazničnih aktivnosti može činiti korisnim, ono lako postane još jedan izvor napetosti.
„Korisno je kada se fokusiramo na to da obezbijedimo mirnu i lijepu atmosferu, a opteretiće nas kada imamo ogromne zahtjeve ili se nerviramo ukoliko nešto ne ide po planu gdje je važno razmotriti i druge opcije”, dodaje ona.
Naša sagovornica ističe da su za neke ljude praznici period kada se najviše osjeća usamljenost ili nedostatak bliskih osoba.
„Osjećaj izolacije može uticati tako što će se javiti neraspoloženje, tuga, nesigurnost… Dugoročni efekti se rjeđe javljaju, jer nakon završetka praznika vraćamo se u svakodnevnu rutinu. Međutim, ukoliko je riječ o nekome ko ima određeno depresivno stanje, doživio je gubitak nedavno ili ima dijagnostifikovano duševno oboljenje, praznik može pojačati intenzitet simptoma i otežati rad na sebi u tom period”, kazala je Sekulović.
Psihološka stabilnost u prazničnom periodu zahtijeva svjesno postavljanje granica, realnih očekivanja i njegovanje zdravih navika.
„Smanjiti očekivanja i zahtjeve, fokusirati se na pozitivne strane, sagledati druge mogućnosti, tražiti podršku i pomoć, imati granice, otvoreno komunicirati, fokus na trenutak, emotivno povezivanje sa drugima, fizička aktivnost, pisanje dnevnika…“, naglašava ona.
Kako bi praznici protekli uz manje stresa, Sekulović ističe važnost uspostavljanja ravnoteže.
„Balansiramo otvorenom komunikacijom i pravljenjem dogovora i dozvoljavanjem da postoje balansi i kompromisi”, ističe psihološkinja.
Sekulović poručuje da je najvažnije vratiti se suštini praznika odnosno jednostavnosti i radosti.
Preporučeno
„Fokus na smijeh, na zanimljivosti, na druženje i povezivanje, na sitne želje, pravljenje ili kupovinu poklona, uređenje ličnog prostora i fokus na uživanje, ne na zahtjeve i prevelike obaveze. Valjalo bi praznike posmatrati kao odmor u kojem se posvećujemo sebi i dragim ljudima, ne kao obavezu”, zaključuje psihološkinja Monika Sekulović za portal Standard.
Video