Video
Premna njihovim riječima,oduvijek je područje Grahova imalo izuzetno značajnu ulogu kako sa političkog tako i sa strateško-vojnog aspekta.
“Oko njegovog statusa su se lomila koplja posebno u vremenu kada je ovo područje bilo pod turskom upravom.Grahovo je bila strateška baza za pripremu ofanzivnih dejstava prema Hercegovini i Nikšiću, kao i u vrijeme ratovanja Crnogoraca protiv Napoleonovih trupa u Boki Kotorskoj i Dalmaciji. I Crnogorci i Turci su smatrali ko drži Grahovo taj ima ključeve od Hercegovine i ovog dijela Crne Gore. Zato od 1830. za narednih 30 godina odigrava se borba na život i smrt za Grahovo. Tog stava su se držali Petrovići: Petar I, Petar II, Danilo i Nikola”, navodi se u saopštenju.
Kako su naveli, Petrovići su smatrali da ako neko iskaže pretenzije prema Grahovu reagovali bi isto kao da je ugroženo Cetinje.
“Slično su razmišljali i Turci i za njih je Grahovo značilo sigurniji položaj i status Hercegovine. Iz tog razloga Ali-paša Rizvanbegović – Stočević, potpomognut odredima konjice Smail-age Čengića, tokom avgusta 1936, (po novom kalendaru) zaposijeda Grahovo i stavlja do znanja crnogorskom vladaru (Petru II) da na ovo područje ne računa. Kada je crnogorski vladika o ovome obaviješten formira odred od 300 Crnogoraca pod komandom brata Joka i uputi ih ka Grahovu, a on nastavlja da prikuplja snage da krene u susret Ali-pašinim trupama”, dodaje se u saopštenju.
Napominju da se borba vodila od 18. do 23. avgusta i u jednoj od bitaka Turci posijeku čuvenog grahovskog harambašu Mitra Kovačevića.
“Crnogorci ga odmah osvete i posijeku 30 turskih glava. Povuku se crnogorske snage do Čelinskog potoka da ovu sječu glava proslave, ali Smail-aga napravi vješt manevar i neopaženo se privuče do crnogorske vojske i u silovitom jurišu posijeku jedan broj Crnogoraca, dok se je jedan broj strmoglavio niz Čelinsku gredu”, poručuje se u saopštenju.
U ovom sukobu je na osnovu jednog od izvora poginulo 40 Crnogoraca i 12 Grahovljana, a prema drugome 52 Crnogorca i 22 Grahovljanina.
“Na bojištu je ostalo i 76 turskih vojnika od kojih su 5 bili oficiri. O tom tragičnom događaju ostavili su zapise vojvoda Ilija Plamenac, Rade Turov Plamanac, Jakov Daković, Knjaz Danilo, Branko Pavićević, Momčilo Šaletić, Petar Rudić i drugi u kojima ističu tragičnu pogibiju Petrovića. Istoriografski podaci govore da je među poginulim Crnogorcima bilo 9 (devet) Petrovića i to su: Joko Tomov, vladičin brat, Stevan Stankov, brat knjaza Danila, Đuro Petrov, Mićo Petrov, Đuro Perićev, pop Stanko Nikov, Đuro Savov, Drago Savov i Jošo Grujov. Svi su bili neoženjeni osim popa Stanka Nikovog od koga su ostala dva sina”, ističe se u saoptenju.
Prema njihovim riječima, ovo je jedinstven primjer u istoriji bojeva i ratova da toliki broj članova dinastičke porodice bude u prvim borbenim redovima i strada u jednom danu.
“Ovaj poraz je doživljen kao crnogorska tragedija, a sam Njegoš kao težak lični udarac. To ga je naćeralo da razmišlja o osveti i te smišlja ubistvo Smail-age Čengića koje su Novica Cerović i Mirko Aleksić organizovali 1840. godine u Drobnjaku i aginu glavu donijeli vladici na Cetinju”, navodi se u saopštenju.
Uspomene na ovaj događaj evocirao je član Predsjedništva UBNOR-a i antifašista Nikšića Radovan Damjanović, koji je između ostalog istakao:
„Navršava se ovih dana 185 godina od bitke na Čelinskom potoku kod Grahova u kojoj je ratna sreća bila naklonjena turskim vojnim snagama, a crnogorski vojni odredi su doživjeli poraz. Vjerovatno je ova izgubljena bitka ostala u sjenci veličanstvene Grahovačke bitke protiv istog protivnika koja se odigrala samo 22 godine kasnije, 1858. godine za vrijeme knjaza Danila i koja je imala ogromni vojni i državni značaj za budućnost Crne Gore”, poručio je Damjanović.
No, kako kaže Damjanović, i izgubljene bitke imale su u dugogodišnjoj slobodarskoj tradiciji crnogorskog naroda respekt i dužno poštovanje prema onima koji su u njima učestvovali jer su i te “bitke imale svoje podvižnike i svoje junake koji su pisali crnogorsku istoriju”.
Napominje da iz tog razloga čudi zaboravnost društva i institucija da se ovom događaju za više od 170 godina nije, kako kaže, “poklonila odgovarajuća pažnja i podiglo neko spomen obilježje”.
“Tek su prije 10-ak godina Društvo prijatelja Nikšića i bratstvo Kovačevića pokrenuli inicijativu za podizanje spomenika poginulim Petrovićima i polaganja njihovih zemnih ostataka u novoizgrađenu kosturnicu. Spomenik devetorici Petrovića je otkriven 2013. ispred crkve Svetog Đorđija, a dvije godine ranije zaviorio se kod Čelinskog potoka crnogorski barjak. Tada je poslata snažna poruka Crnoj Gori da se prema svojim poginulim sinovima, bilo da su poraženi ili pobjednici, treba odnositi s poštovanjem”, kazao je Damjanović.
Zato, dodaje, neka je vječna hvala i slava svima onima koji su u bogatoj istorijskoj crnogorskoj prošlosti ugradili svoje živote za slobodu i čast Crne Gore.
Preporučeno
“Njihovi svijetli primjeri neka budu pouka i poruka mladima ove zemlje kako se voli, brani i cijeni slobodna, nezavisna i antifašistička Crna Gora”, zaključuje Damjanović.
