Došao po tijelo supruge i dočekao ga šok – preuzeo ga i sahranio hodža

Šećković, ophrvan bolom zbog gubitka supruge i dodatno što još ne može da ispuni njen zavjet da počiva u Nikšiću, još nije spreman da javno govori o drami kroz koju prolazi.

Slučaj će uskoro završiti na sudu koji će utvrditi kako je moguće da je sa Odjeljenja patologije preuzeto tijelo Edite Dibran i pokopano na groblju u Cijevni, u Tuzima. Ko je i zašto predao leš pokojnice čovjeku koji nije imao nikakvo pravo da ga preuzme?!

Šećković je sa njenom porodicom, kako nalažu islamski vjerski obredi, 52. dana posjetio grob supruge, s kojom je živio 13 godina.

Kada je primio tužnu vijest da mu je žena umrla, 29. avgusta ujutro je otišao na Odjeljenje patologije Kliničkog centra Crne Gore da preuzme tijelo i sahrani je. Umjesto toga, umjesto da posljednji put vidi svoju Editu, dočekala ga je strašna informacija – tijelo je već preuzeto?!

U nevjerici i nadajući se da je neka greška slušao je službenika koji mu je objašnjavao da je došao njen brat i da je njemu predato tijelo?!

Službenik patologije je, kako nalažu pravila, tražio da preminulu identifikuju, što je Ličina učinio. Čak je kako bi potvrdio da je u njegovoj “nadležnosti” pokazao ličnu kartu i predstavio se kao njen brat.

Vidno uznemiren, kako je kasnije ispričao inspektorima Šećković je tražio da mu se saopšti ime osobe koja se tako predstavila, jer njegova supruga, kako je ispričao policiji, u Crnoj Gori nije imala brata.

U prijavi koju je podnio policiji, a u koju je Pobjeda imala uvid, naveo je da je „Edita iz Makedonije i da u Crnoj Gori nije imala rođake“.

Napisao je i da je 29. avgusta, oko 8.30 sati, došao je na Odjeljenje patologije Kliničkog centra Crne Gore kako bi dobio Editinu dokumentciju neophodnu za preuzimanje tijela i transporta do muslimanskog groblja u Nikšiću, gdje je planirao da je sahrani.

“Osoblje na Odjeljenju patologije mi je saopštilo da je dan ranije – 28. avgusta, preuzeo Selim Ličina, koji se predstavlja kao hodža. Takođe su dodali da je Ličina sahranio Editu na muslimanskom groblju u Tuzima”, piše u krivičnoj prijavi.

Nakon toga, policija je po njegovoj prijavi, saslušala Ličinu, službenike patologije, kao i još nekoliko osoba koje se dovode u vezu sa ovim slučajem, a koje su učestvovale u organizaciji i sahrani Dibran.

Prema saznanjima Pobjede, istraga je pokazala da je Ličina sa prijateljima došao da preuzme tijelo i organizovao dženazu (sahranu) na muslimanskom groblju u Cijevni.

Istražitelji su došli do saznanja da je Ličina, kako bi iskopao grob i sahranio Editu Dibran, kontaktirao Islamsku vjersku zajednicu, koja mu je, navodno, dala odobrenje.

„Iscjelitelj“

Izvori iz istrage nezvanično su Pobjedi saopštili da je Šećković ispričao da je Ličina bio Editin ovozemaljski „iscjelitlj“. Istražujući slučaj, prikupili su i saznanja da je Edita bolovala od teške bolesti i prije nego je inficirana kovidom i da je sa mužem kontaktirala Ličinu koji joj je pomagao da se izliječi.

Predstavljao se kao hodža, koji je pravio zapise, amajlije i prizivao džine (sve što je u konotaciji sa skrivenošću, nevidljivošću, usamljenošću i udaljenošću), što je u suprotnosti sa islamom i islamskim propisima.

“Vjerovali su mu. Mislili su da joj pomaže”, ispričao je Pobjedin sagovornik.

Protiv Ličine je u Osnovom tužilaštvu u Podgorici pokrenut postupak, a prema saznanjima Pobjede, saslušano je više od deset svjedoka zbog nezapamćenog slučaja krađe tijela. Sagovornici iz bezbjednosnih službi koje su kontaktirali kažu da ne znaju za ovakav slučaj.

“Ništa slično se nije dogodilo. Nevjerovatno je da dođe čovjek na patologiju, lažno se predstavi i otme tijelo. Za sada se zna samo da je jedna osoba počinila krivično djelo, ali se ispituje ko je sve učestvovao u ovom nezapamćenom događaju”, kazao je jedan od sagovornika Pobjede.

Pobjeda je tragom informacije o krađi tijela pokušala da stupi u kontakt sa Šećkovićem, ali on nije želio da komentariše slučaj.

Nezvanično su saznali da je Edita sahranjena po muslimanskom obredu. Činu muslimanske sahrane prisustvuju samo muškarci.

I Editina dženaza organizovana je i obavljena u kratkom roku, baš kako islamska vjera nalaže.

Zajednički život

Izabranik Edite Dibran je pravoslavne vjeroispovjesti, što, kako tvrde upućeni u njihov porodični život, nikad nije uticalo na njihov odnos. Teško su živjeli, bili različitih vjera, ali su se usklađivali, poštovali i prihvatali običaje onog drugog.

Ona se borila sa teškom bolešću i izgubila bitku. Njeno posljednje bolničko liječenje trajalo je svega dva dana. Ušla je u bolnicu 25. avgusta sa teškom kliničkom slikom. Dodatno stanje pogoršao je kovid virus, koji je kod nje dijagnostikovan kada je iscrpljena primljena u bolnicu.

Prilikom prijema, u Urgentnom centru urađene su sve laboratorijske analize, rentgen pluća, ultrazvuk stomaka.

“Malaksala, sa gušenjem i bolom u stomaku primljena je na Odjeljenje medikalne onkologije”, piše u otpusnoj listi.

Usljed komplikacija u već lošem opštom stanju, preminula je 27. avgusta, kako piše u otpusnoj listi – u 21.10 sati.

Slomljen, Šećković ne odustaje od borbe da ispuni, kako je reako istražiteljima, posljednju želju svoje supruge i sahrani je u Nikšiću. I dok inspektori prikupljaju dokaze, Šećković se nada da će dobiti dozvolu od nadležnih da tijelo iskopa, preveze u Nikšić i sahrani je gdje joj je i obećao.

Krivična prijava

Selim Ličina tereti se za krivično djelo navođenje na ovjeravanje neistinitog sadržaja. Članom 415 Krivičnog zakonika precizirano je da „ko dovođenjem u zabludu navede nadležni organ da u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri štogod neistinito što može da služi kao dokaz u pravnom saobraćaju, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina“, a u stavu 2 se ističe da će „kaznom iz stava 1 ovog člana“ biti kažnjen „i ko ovakvu ispravu, zapisnik ili knjigu upotrijebi iako zna da su neistini“.