Video
Ova grupa je nastala kao odgovor na potrebu za borbom protiv svih oblika nasilja kojima je obilovala 2024.
Podsjetimo, grupa studenata je, u decembru prošle godine, za kratko vrijeme okupila svoje kolege da podrže blokade u Srbiji i proteste protiv seksualnog uznemiravanja u Gimnaziji „Slobodan Škerović“, naglašavajući važnost zajedničkog otpora mladih svim devijacijama u društvu.
Uprkos izazovima koje nosi organizacija protesta, u razgovoru za Pobjedu članica ove neformalne studentske grupe kazala je da su njihova motivacija i solidarnost jače od svih pritisaka koje trpe.
Dragojević je kategorično odbacila sve pokušaje politizacije i manipulacije njihovim protestima i blokadama, podsjetivši da je riječ o autentičnom građanskom djelovanju mladih ljudi.
Foto: Mara Babović/Pobjeda
Iako razumije razočaranje građana, vjeruje da su upravo oni primjer potrebnog „kondicionog treninga“ u vaninstitucionalnoj borbi za društvo koje se ne miri s postojećim stanjem. Poručuje mladima i građanima da se ne boje promjene, te da je njihova dužnost tražiti pravdu i dostojanstvo. Država, kako je istakla Dragojević, treba da služi građanima, a ne obrnuto.
POBJEDA: Vaša neformalna studentska grupa pojavila se u javnosti krajem prošle godine. Kažite mi, za početak, za one koji nijesu „ukačili“ – okle vi? Kako ste se i kada okupili, što je bila ideja vodilja studenata koji čine grupu da krenu u ovaj vid direktne akcije i zašto baš „Kamo śutra“?
DRAGOJEVIĆ: Prvi put smo se okupili u decembru prošle godine, jer smo željeli da pozovemo što više studenata, kako bismo zajedno dali podršku studentima u Srbiji koji su u blokadama, a onda se šetnjom pridružili protestu protiv seksualnog uznemiravanja u školama. Cijelu ekipu okupili smo za manje od dva dana. Ideja je bila pokrenuti ljude da više ne ćute ni na jedan oblik nasilja i da se zajedno borimo protiv istog. Naša neformalna grupa „dobila“ je ime po pjesmi sa istoimenog albuma Rada Rapida „Kamo śutra?“. Tražili smo autentični slogan, koji je usko vezan za sve akcije koje smo tada imali u planu da radimo, tako da nam je i sam naziv, a i tekst pjesme, bio pun pogodak.
POBJEDA: S obzirom na to da organizacija javnih okupljanja, a naročito protestnih, sa sobom nosi ogromnu odgovornost, pogotovo kada je na njima mnogo učesnika, kako se nosite sa tim i da li i u kojoj mjeri uspijevate sve to da, žargonski rečeno, „hendlujete“?
DRAGOJEVIĆ: Trudimo se i dajemo sve od sebe. Bili smo svjesni što sve organizacija protesta, protest i svi utisci nakon istog nose sa sobom. Drago nam je da vidimo veliki broj građana koji nas podržava i koji je sa nama i na protestima i blokadama. Za sada nijesmo imali nikakvih incidenata i to pokazuje da građani, kao i mi, idu i šetaju sa nama zbog istog cilja. Svi smo zajedno u ovome. Nije lako, nije nimalo jednostavno, ali želja koju svi imamo da istrajemo do kraja jača je od svakog pritiska ili prepreke sa kojima se svakodnevno suočavamo. Naše namjere su čiste, jasne i iskrene i drago nam je da većina ljudi to prepoznaje. Sve ovo najviše radimo zbog našeg Cetinja, a onda i cijele Crne Gore u kojoj promjene pod hitno moraju da se dešavaju.
POBJEDA: U protestima i sada blokadama duže ste od mjesec. Da li ima pritisaka, koje su vrste i kako im odolijevate?
DRAGOJEVIĆ: Targetiranje od strane političara, internet nasilje od strane raznih ljudi, „botova“ i lažnih profila postala je naša svakodnevica. Trudimo se da očuvamo naše mentalno zdravlje. Pričamo se roditeljima, prijateljima i profesorima… Pored divnih komentara, koje takođe svakodnevno dobijamo, targetiranja i pritisci nam daju još veću motivaciju da istrajemo u ovoj borbi. Kad ne mogu da pobijede lažnim opravdanjima, ne preuzimajući nikakvu odgovornost za zločin koji se dogodio na Cetinju, prelaze na diskreditaciju, manipulaciju i zastrašivanje. Nazivaju nas organizovanim kriminalnim grupama, govore da smo dio bivšeg režima i, samim tim, ugrožavaju našu bezbjednost i bezbjednost naših porodica. Misle da će nas time umoriti i obeshrabriti, a ne znaju da nas sva ova zastrašivanja samo više podižu da nastavimo dalje.
POBJEDA: Kako na vas i vašu borbu gledaju stariji, počevši prvo od roditelja, zatim šire porodice i prijatelja, kolega sa fakulteta i profesora? Ko vam je najveća podrška u ovoj misiji?
DRAGOJEVIĆ: Koliko god da su zabrinuti, roditelji nam daju bezuslovnu podršku. Prijatelji takođe. Nažalost, odaziv studenata i profesora sa svih crnogorskog univerziteta i dalje je mali. Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju (FDU) javno nam je dao podršku, tako da se nadamo da će i drugi fakulteti uraditi isto. Ne možemo da krivimo ili osuđujemo nekog jer ne želi da izađe na protest ili blokadu. Ovo jeste ozbiljna priča, ljudima treba vremena da razmisle što žele, što cijela ova priča za njih nosi, da skupe hrabrost, pa tek onda izađu na ulice. Svi građani i građanke, koji dolaze na sve naše skupove, najveća su nam podrška koja mnogo znači. Studenti i mladi će izaći na ulice onda kada za to budu spremni. Mi ih raširenih ruku čekamo.
POBJEDA: Kako, po vašem mišljenju, donosioci odluka percipiraju mlade? Da li kao pacifizovanu i letargičnu grupu s kojom se može manipulisati ili kao izuzetno „opasnu“ i sposobnu za vaninstitucionalnu borbu za ono u što vjeruju?
DRAGOJEVIĆ: Većina donosilaca odluka nas vidi kao pasivne, zaluđene ekranima i previše umorne od života koji nijesmo ni počeli da živimo. I nekada su u pravu, sistem nas uspavljuje, baca mrvicu po mrvicu lažne nade i očekuje da ćutimo. Ali kad se budimo? Kad shvatimo da nas lažu, da nas prodaju jeftino i da igra nije fer…. E tada se budimo. Tada nastaju protesti, blokade, pokreti koji ruše trule temelje. Kad mladi shvate svoju moć, nema te institucije, vlasti, laži koja može da je zaustavi. Pitanje je samo hoćemo li ostati u zoni komfora ili ćemo prodrmati sistem koji treba da radi za nas, a ne protiv nas.
POBJEDA: Svjedočimo da vas političke partije i mediji bliski njima, u svom nastojanju da odbrane svoje interese, povezuju sa raznim strukturama. S druge strane, mnogi su vas kritikovali da ste kasno počeli da se ograđujete od pojedinaca koji pokušavaju politički profitirati od vaše borbe. Kako to objašnjavate?
DRAGOJEVIĆ: Od prvog dana smo bili jasni, ovo nije ničija politička igra, ovo nije platforma za stranačke interese, ovo je čista, studentska, mladalačka i građanska borba za pravdu. A to što političari pokušavaju da nas uvuku u blato svojih igrica i načina na koji vode ovu državu, samo znači da ih boli, da im smetamo i da ih je strah. Laži, manipulacije, povezivanja sa „strukturama“ klasična je priča kada nemaju odgovor na ono što tražimo. A mi tražimo odgovornost! Kada ne mogu da ospore argumente, onda izmišljaju priče, jer im je lakše da nas predstave kao nečije pijune, nego da priznaju da im sistem truli pred očima i da svoj posao ne rade na adekvatan način. A što se tiče „kasnog ograđivanja“ od onih koji su bili na našim protestima, mi nijesmo kasno reagovali, oni su se sami „razotkrili“. Mi ne možemo da utičemo na to ko dolazi na naše proteste, ali ko god misli da može da koristi ovu borbu za lične ili partijske interese – savjetujemo ga da se povuče. Jer mi nijesmo ničiji alat, a ovo nije cirkus u kojem će političari kupovati poene na našoj energiji.
POBJEDA: Dokle ćete ići u borbi za ispunjenje svojih zahtjeva?
DRAGOJEVIĆ: Spremni smo da idemo do kraja. Spremni smo na svaku vrstu građanske neposlušnosti dok se svi naši zahtjevi ne ispune.
POBJEDA: Plašite li se da, usljed nedostatka „kondicije“ za vaninstitucionalnu borbu među građanima koji su razočarani svime što vide, može doći do toga da vaši zahtjevi ostanu neispunjeni, a vi sami u procesu koji ste započeli?
DRAGOJEVIĆ: Ne plašimo se. Razočaranje građana vidimo, ali ga ne prihvatamo kao sudbinu. Mi smo „kondicioni trening“ koji nam treba. Mi smo, zajedno, dokaz da borba nije uzaludna, da se zidovi mogu pomjeriti i da glas običnog čovjeka može prodrmati i najtvrđe strukture. Naša neformalna grupa nije generacija koja će klimati glavom i čekati da se nešto desi. Vjerujemo da nećemo ostati sami, jer naša snaga nije samo u broju, već u ideji. Naša borba nije studentska, već borba svih građana i građanki koji žele dostojanstvo, pravdu, odgovornost i bolju budućnost.
POBJEDA: Koja bi, na kraju ovog razgovora, bila vaša poruka svima, a naročito mladima?
Preporučeno
DRAGOJEVIĆ: Poruka svima jeste – ne bojte se da tražite promjenu. Ne bojte se da stanete ispred problema, da ga imenujete, da uprete prstom u nepravdu, u institucije i ljude koji ne rade svoj posao. Nema ništa strašno u tome. Strašno je ćutati i prihvatiti nepravdu kao normalnost. Država nije nešto iznad nas, nije entitet kojem moramo služiti, država treba da služi nama. Zato imamo pravo i dužnost da, kada nešto ne funkcioniše, kada nam uskraćuju pravdu, sigurnost i dostojanstvo, podignemo glas i jasno kažemo: „Dosta je bilo!“. Promjena ne dolazi sama od sebe. Dolazi kada je zahtijevamo, kada je stvaramo. Svaka generacija ima svoju borbu, a ova je naša. I mi je vodimo hrabro, dostojanstveno i odlučno, jer znamo da gradimo društvo koje će biti bolje za sve. Zato, ne bojte se da kažete istinu. Ne bojte se da zahtijevate ono što vam pripada. Jer strah čuva sistem kakav jeste, a hrabrost ga mijenja.
