Video
Autori: Časlav Vujotić i Srđan Čović
Osam legalnih kandidata za generalnog direktora RTCG nedavno su od evropskih institucija tražili razjašnjenje motivacije, procedure i samog izglasavanja amandmana koji su pod brendom „IBAR“ postali okosnica medijskog zakonodavstva.
Podsjećamo, iznenadni i prekoredni, čudni amandmani na Zakon o nacionalnom javnom emiteru predloženi su tobože u ime Evropske komisije, derogirajući pri tom trud Ministarstva kulture i medija, ministarke Vujović i generalnog direktora Rudovića. Koji su dvogodišnjim radom došli do veoma dobrog predloga. Iznenada poništenog „unutar same kuće“.
Pet je više i ljepše od deset
Lansirana je „s boka“ besmislena, neprirodna, za intelekt nipodaštavajuća, teza predlagača usvojenih amandmana da je uslov od 10 godina radnog iskustva ograničavajući: da treba manje onima što bi direktorovali u javnom sektoru. Takvo objašnjenje vodi ukidanju potrebe za iskustvom uopšte. Dakle da se ne licitira, u krajnjem, s godinicom, dvije .. pet, biće dovoljno samo iskazati želju da se oprobate? Bilo ko s ulice sjutra će na tom fonu moguće dirigovati najvišom informativnom, kulturnom, obrazovnom i nacionalno reprezentativnom ustanovom.
Tradicionalno (a mi smo valjda narod tradicije?) redovno školstvo i iole ozbiljno studiranje podrazumijevaju sticanje akademskog statusa do sredine 30-ih, a pojam uspješnog studenta i znalca ne karakteriše onog ko poželi biti direktor poslije četvrtvjekovnog vunovlačarenja 30 ispita na Pravnom fakultetu. Ili onog ko bi da predsjedava Savjetom RTCG prepisivanjem državnih dokumenata u pokušajima prevarnog doktorata.
Jadi mladog Vasilija
Pregled štampe svjedoči da je došlo do šuma, blago rečeno, u komunikaciji unutar Vlade maja ove godine, kad je Zakon o javnom servisu došao do Parlamenta. Jer se poslanički klub PES-a preko Vasilija Čarapića potrudio da zaobiđe Ministarstvo kulture i medija i njihovu radnu grupu. Taj je Klub 30. aprila poslao svoje, zasebne, amandmane preko kabineta ministarke Maide Gorčević. Dakle preko skroz drugog ministarstva a ne onog koje se bavilo medijskim zakonom. Što je mlađani aktuelni junak društvenih mreža Čarapić pokušao da tada predstavi neuznemiravajućim i prirodnim. Upravo uz pomoć Raonićevog portala RTCG, dva puta u jednom danu, 29.05.2024, („dva put je dva put“) ali manipulacija koliko god ponovljena ne može postati istina pošto je proizvela posljedice koje i danas opterećuju tužioce i sudove.
Čarapić će možda na isti način ubuduće mijenjati sportske, umjetničke, ili Zakon o Nacionalnim parkovima preko famoznog Ministarstva evropskih poslova (Ministarke Gorčević). Zasada mu može bit. Tada je, fakat, revoltirano istupio član iste Vlade Neđeljko Rudović, vršilac dužnosti generalnog direktora Direktorata za medije, ustvrdivši kako je vidio te neznane mu dotad čudne izmjene medijskih zakona tek 20. maja i to na materijalu sa logom RTCG. Bio je ljut ali ne dovoljno. Da podnese ostavku.
Poređenjem dva dokumenta, Čarapićevog i Rudovićevog, uveden je pa usvojen amandman koji odgovara Borisu Raoniću, dva put do tad nelegalno izabranom generalnom direktoru RTCG. Tiče se snižavanja kriterija za radno iskustvo i vodio je njegovom lobiranom ponovnom izboru. Čarapićeva verzija je snižavala kriterijum za generalnog sa 10 na 5 godina radnog iskustva sa visokoškolskom diplomom. S njegovim izgovorom „da se poveća konkurencija“. I evo povećala se, tako što je od 9 prijavljenih osmoro imalo preko 10 godina staža sa diplomom, dvoje čak 35. No ipak je izabran Raonić sa gotovo pripravničkim iskustvom u odnosu na njih.
Podsjećamo i da javni funkcioneri ne smiju lobirati, a u slučaju da se to radi pismeno ili usmeno, dužni su obavijestiti nadležna tijela o susretima. I dopisima, naravno. Jer ko bi se stidio logičkih izmjena na polzu javnog interesa. No snižavanje kriterijuma je teško objašnjiv javni interes. Za bilo koju složenu funkciju. U ovom slučaju za prvog u Javnom servisu. Hoće li Vasilije uskoro primiti sličnim izgovorom sudiju Vrhovnog suda sa tri godine radnog iskustva? Nekog borca za vladavinu prava, iz Građanske alijanse. Samo neka požele.
Izgubljeno u prevodu, ali i prije njega
Zbog društvene odgovornosti ne želimo da naša obraćanja budu izvor nerazumijevanja između Evropske komisije i naše Vlade. Kao iskusni medijski radnici pokušavamo dobiti zvanične odgovore, zasad uzaludno. Kao iskusni analitičari osjećamo, u moru aktivnosti, kako premijer nije apsolutna adresa od koje treba očekivati odgovor. Nego neko među brojnim saradnicima. Možda neznavenim, možda zlonamjernim , možda jednostavno slučajno grešnim.
Misterija ostaje kome je pisano u Brisel iz Ministarstva evropskih poslova (veza Čarapić – Gorčević, ništa Rudović) i ko je odgovorio iz Evropskog Savjeta (Evropske komisije). Slute li u Briselu i Strazburu da je inicijator amandmana bio nelegalni direktor? Poznat po namještaljkama tom tijelu, kada je, recimo, dao „fejk“ podatke Savjetu Evrope da je – diplomirani pravnik, još 2010. Dakle nejasno je ko prilagođava podatke potrebnoj osobi bez obzira na istinitost, jer je za nelegalni Raonićev mandat Evropska komisija izrazila zabrinutost u novembru 2023, u progress reportu.
Tako usvojene Čarapićeve izmjene medijskih zakona, koje nije diktirala EK već su makar njegovo maslo, išle su u kompletu sa IBAR Zakonima o Državnom tužilaštvu, Specijalnom državnom tužilaštvu, … sprečavanju korupcije, … oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću i … o krivičnom postupku.
Preporučeno
Upravo će ti zakoni imati test u validiranju krivičnih prijava predatih tužilaštvu od osam legalnih kandidata za generalnog direktora.
