Političar, nekadašnji poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore i bivši predsjednik Opštine Tuzi, Nikola Gegaj, ime je koje vežemo za politiku i aktivnosti koje je obavljao kao poslanik i aktivni član vladajuće partije. Međutim, ono što je manje poznato a nije čest slučaj obzirom na profesiju, jeste strast bivšeg poslanika koji uživa da uređuje svoje dvorište, brine o cvijeću, voću, povrću a čak i pčelinjaku koji posjeduje u blizini kuće u kojoj živi u Sukuruću, nadomak Tuzi. Kako nije svakidašnje da čujemo da se neki političar uspješno bavi i baštovanstvom, ekipa portala Standard posjetila je Nikolu Gegaja koji nas je ugostio i pokazao nam kako sa svojom suprugom Marijom i kćerkom Monikom uživa u baštenskim poslovima. Poručio je da da mir koji ima u Sukuruću ne bi mijenjao ni za šta, jer se tu “osjeća najljepše”.

Ovoga puta nije bilo govora o politici, već smo sa Nikolom razgovarali o životu i radu na selu.

“U bašti, koju sa svojom suprugom i ćerkom Monikom održavam, takoreći, nema šta nema. Imamo oko 150 raznih voćki, a neke od njih su i danas dok vodimo ovaj razgovor, prepune plodova i to: nara, dunja, japanskih jabuka… Takođe, sve troje zajedno gajimo razno cvijeće, a među njima su mali i veliki dekorativni borovi i razna druga dekorativna drveća. Nedaleko od kuće imamo i pčelinjak, koji je na pogodnom mjestu za pčele, baš zato jer su okružene voćkama, a u ovom periodu pogotovo su ih preplavile višnje i trešnje”, kazao je za portal Standard Gegaj.

Porodicu Gegaj posebno je obradovalo kada su 2017. godine osvojili drugo mjesto na izboru za najljepšu baštu Opštine Podgorica,  s obzirom da je konkurencija bila jaka i da se prijavilo mnogo kandidata.

Gegaj kaže da mnogo voli zelenilo i da uživa dok održava baštu, ali i da mora priznati da mu u njegovanju cvijeća najviše pomažu supruga i kćerka.

“Tu ima mnogo posla, ali Marija i Monika mi puno pomažu. Jer, ne treba cvijeće samo njegovati, već tu ima podosta i fizički da se radi. Ali, moja supruga je veliki ljubitelj cvijeća i kada je o njemu riječ ništa joj nije teško. Ona, čini mi se, bila bi najsrećnija da imamo kuću blizu nekog vrtnog centra cvijeća i biljaka. Kad ode da kupi cvijeće u taj centar gubi pola dana”, kazao je koz osmijeh gazda kuće Gegaj.

Ističe i da od poljoprivrednih kultura proizvode sve moguće, i da višak nerijetko poklanjaju.

“Znamo da sadimo više nego što mi možemo konzumirati, pa u dosta slučajeva i imamo da poklanjamo, a manju količinu prodajemo”, navodi Nikola.

Njegova supruga Marija ispričala nam je da im se dešava da, zbog neobičnosti i ljepote bašte, komšije dolaze kod njih i pitaju “da li mogu da slikaju neki projekat kako bi isti prenijeli u svoju baštu”.

“Moj suprug je nevjerovatno vrijedan i pažljiv. Njemu smeta i mali papirčić koji vjetar ponese u našu baštu, pa nije mu sramota da to pokupi. Izgradili smo ljetnikovac i vidikovac na kuli jer skoro cijelo popodne provedemo van unutrašnjih prostorija kuće. Kad smo mi izgradili ljetnikovac niko nije imao u Malesiji, a danas ih dosta ima. I dan danas dolaze kod nas kući pa pitaju mog supruga da li je problem da naprave sliku, kako bi taj projekat prenijeli, to jest izgradili u svoju baštu. Sjećam se dobro kako je nastala ideja za izgled ljetnikovca. Putovali smo kolima za Beč, ljeta 2010. godine, i Nikola se zaljubio u jedan ljetnikovac koji se nalazio pored puta. Zaustavili smo vozilo i slikali taj projekat, mada, moram iskreno reći krijući, jer Austrijanci ne vole da im se neko šunja, tj. vrti oko kuće”, prisjeća se Marija.

Na kraju razgovora, Gegaj je rekao da su mogli da imaju stan u Podgorici, ali da se odlučio za kuću u Sukuruću jer je bio siguran da mir koji mu to mjesto pruža neće imati nigdje.

“Ovdje, u Sukuruću, osjećam se najljepše i najbolje. Radi se otvorenom prostoru, sjajan za uživanje i pogotovo za nas koji smo obavljali i obavljamo poslove prepune stresova i psihičkih lomova.To zahtijeva, traži i hoće psihološki ugao za odmor. Ovdje toga ima”, zaključuje Nikola Gegaj.

K.Perković

Foto: Filip Filipović