Video
Evropska unija već godinama predstavlja strateški spoljnopolitički cilj Crne Gore, a očekivanja da bi država mogla postati naredna članica evropske porodice dodatno su intenzivirala rasprave o reformama i spremnosti institucija za završnicu pregovaračkog procesa. Ipak, prema riječima prof. dr Velimira Rakočevića, suština evropskih integracija ne ogleda se u ispunjavanju formalnih kriterijuma i zatvaranju pregovaračkih poglavlja, već u prihvatanju evropskih vrijednosti i standarda u svakodnevnom funkcionisanju države.
U razgovoru za portal Standard, Rakočević govori o stvarnim dometima reformi u poglavljima 23 i 24, povjerenju građana u pravosuđe i sektor bezbjednosti, izmjenama zakona koji uređuju rad ANB-a i policije, kao i o tome koliko je Crna Gora zaista blizu punopravnom članstvu u Evropskoj uniji.
STANDARD: DA LI U CRNOJ GORI UOPŠTE POSTOJI JASNA POLITIČKA I DRUŠTVENA VIZIJA ŠTA ČLANSTVO U EU ZBAČI ILI GOVORIMO O PROCESU KOJI TRAJE BEZ STVARNOG RAZUMIJEVANJA NJEGOVIH POSLJEDICA PO DRUŠTVO I BEZBJEDNOSNI SISTEM?
RAKOČEVIĆ: Mislim da postoji politička i društvena vizija šta članstvo u EU znači, budući da oko ovog pitanja postoji širok konsenzus, jer većina partija podržava integraciju države u EU. Deklarativna podrška je neupitna, samo se postavlja pitanje realne sposobnosti da postignemo evropske standarde. Problemi su još uvijek vezani za identitetske podjele i političku polarizaciju.
Veliko ohrabrenje predstavlja visok nivo institucionalne povezanosti naše države sa EU.
Što se tiče uticaja EU integracija na sektor bezbjednosti, on je usmjeren ka intenziviranju saradnje sa subjektima bezbjednosti u EU, sa izuzetno pozitivnim efektima. Bez intenzivne saradnje nema efikasnog odgovora na bezbjednosne prijetnje.
STANDARD: IZ UGLA KRIMINOLOGIJE, DA LI REFORME U POGLALJIMA 23 I 24 ZAISTA MIJENJAJU OBRASCE KRIMINALA I KORUPICIJE U CG, ILI SE RADI O NORMATIVNIM PROMJENAMA KOJE NE ZADIRU U SUŠTINU PROBLEMA?
RAKOČEVIĆ: Nosioci kriminalnih aktivnosti u kontinuitetu pokušavaju da oslabe povjerenje u institucije iznalazeći nove metode vršenja krivičnih djela. S druge strane, država je u obavezi da odgovori na te izazove inoviranim preventivno represivnim vidovima suzbijanja.
Loša normativna rješenja koja su se u praksi pokazala kao neadekvatna moraju biti zamijenjena novim, boljim i efikasnijim odredbama.
Problem često može biti u tome što se zakoni donose radi rješavanja trenutnih problema bez dublje analize i istraživanja u smislu anticipacije bezbjednosnih rizika, što za posljedicu ima česte izmjene i dopune propisa i može dovesti do pravne nesigurnosti.
STANDARD: AKO JE JEDAN OD KLJUČNIH CILJEVA EU JAČANJE VLADAVINE PRAVA, KAKO OBJAŠNAVATE TO ŠTO GRAĐANI I DALJE IMAJU NIZAK NIVO POVJERENJA U PRAVOSUĐE I INSTITUCIJE BEZBJEDNOSTI?
RAKOČEVIĆ: Što se povjerenja u institucije tiče, treba razdvojiti pravosuđe od sektora bezbjednosti jer se radi o različitim nivoima društvenog povjerenja. Dok je stepen povjerenja u pravosudni sistem još uvijek na nezadovoljavajućem nivou, to se ne može reći za policiju.
Prema istraživanjima koja dolaze sa relevantnih evropskih adresa, trenutno je relativno visok nivo povjerenja građana u policiju i značajno je viši nego u državama regiona. Visok nivo povjerenja građana u policiju prvenstveno je posljedica realizacije velikog broja veoma uspješnih policijskih aktivnosti koje su zadale ozbiljan udarac organizovanom i transnacionalnom kriminalitetu, što je kod građana povećalo osjećaj da je država jača od kriminala i uticalo na relativno dobru percepciju lične bezbjednosti.
Međutim, i dalje postoje veliki izazovi koji se tiču hronične neefikasnosti pravosuđa, ali i odavanja tajnih podataka, odnosno povjerljivih informacija, i postojanja veza pojedinaca sa kriminalnim strukturama.
STANDARD: DA LI NAČIN NA KOJI SU DONESENE IZMJENE ZAKONA O ANB-U I UP PREDSTAVLJA REFORMU SISTEMA ILI NJEGOVU REDEFINICIJU KROZ POLITIČKI UTICAJ?
RAKOČEVIĆ: Donošenje ovih zakona pratile su žestoke kritike pojedinih političkih aktera i dijela nevladinog sektora koji smatraju da postoje mogućnosti zloupotrebe, da su data široka ovlašćenja, da mehanizmi zaštite nijesu dovoljno jasni, da postoji politička kontrola i slično. Nakon pažljive analize ova dva akta nijesam pronašao nijednu spornu odredbu, polazeći prije svega od njihovog cilja.
Ukoliko oni koji primjenjuju zakone imaju visok profesionalni i moralni kredibilitet, što podrazumijeva i političku i ideološku neutralnost, onda nema bojazni da se pojedine odredbe ovih propisa mogu zloupotrijebiti. Polazim od toga da je konačno isključena politizacija sektora bezbjednosti i da je za suštinske reforme potrebno kadrovsko osvježenje koje neće i ne smije imati obilježja političke čistke ili političkog obračuna.
STANDARD: AKO BI GRAĐANI MORALI DA STAVE NA STRANU JEDNU KONKRETNU STVAR KOJU BI ODMAH OSJETILI NAKON ZATVARANJA POGLAVLJA 23 I 24 ŠTA BI TO BILO U PRAKSI? DA LI BRŽE I PRAVEDNIJE SUDSTVO, MANJA KORUPICIJA ILI VEĆA LIČNA BEZBJEDNOST, I ZAŠTO BAŠ TO?
RAKOČEVIĆ: Integracijom u EU naši građani dobijaju konkretniju zaštitu svojih prava, efikasnije institucije, a posebno pristup evropskim pravnim mehanizmima u smislu pojačane pravne zaštite kroz evropske institucije i standarde.
STANDARD: KOLIKO JE REALNO OČEKIVATI DA ĆE CRNA GORA ZATVORITI SVA PREGOVARAČKA POGLAVLJA DO KRAJA 2026. GODINE?
RAKOČEVIĆ: Mislim da datum nije presudan, već da je mnogo važnije da usvojimo evropske vrijednosti koje podrazumijevaju da zakoni važe jednako za sve, da budemo društvo visokog stepena tolerancije prema različitim mišljenjima, da prevaziđemo identitetske podjele i da država postane pravednija prema građanima.
Preporučeno
TEKST JE IZRAĐEN U OKVIRU PROJEKTA “ŠTA GRAĐANI DOBIJAJU ULASKOM CRNE GORE U EVROPSKU UNIJU“, KOJI JE PODRŽAN OD FONDA ZA PODSTICAJ MEDIJSKOG PLURALIZMA MINISTARSTVA – MINISTARSTVA KULTURE I MEDIJA CRNE GORE.
