Video
Nije skandal to što je ministar na odmoru — već to što, ako je ova fotografija zaista današnja, onda ministar nema ni trunke empatije. Jer, to bi značilo da, dok vojnici rizikuju živote i ginu u paklu vatrene stihije, dok nebo bruji od helikoptera, a zemlja vrišti pod plamenom – ministar odbrane se sunča. Opušten. Nasmijan. Među talasima. Kao da tragedija nije ni zakucala na vrata njegovog resora.
Samo dan ranije, govorio je o smrti vojnika Dejana Božovića. Govorio je tiho, gotovo potreseno:
“Ova nesreća je podsjetnik da iza uniformi stoje ljudi, spremni da rizikuju svoje živote kako bi pomogli zajednici.“
Govorio je – i odmah zaboravio. Istu tu zajednicu. Te iste vojnike. Prepustio ih je samima sebi, dok je on birao između koktela i lagodnosti.
Sramno.
Dok ljudi danima gube sve – domove, prirodu, dah i sigurnost – dok vojska i građani rame uz rame brane ono što je još ostalo, njihov ministar je daleko. Nije uz njih. Nije na terenu. Nije ni blizu odgovornosti. On je zauzet – odmorom.
Ovo nije političko pitanje. Ovo je pitanje osnovnog ljudskog dostojanstva.
Kada gori zemlja – ministar ne smije biti na plaži.
Kada ginu vojnici – ministar ne smije biti u hladu.
Kada narod vapi za pomoći – ministar ne smije biti nedostupan.
Ovo nije propust. Ovo je srozavanje funkcije. Nedostojno ponašanje čovjeka koji vodi Ministarstvo odbrane. Jer ovako se država ne brani.
Zato pitamo javno, jasno i bez zadrške:
Da li ovakvi ljudi zaslužuju da vode ijedan državni resor, a kamoli onaj koji odlučuje o bezbjednosti?
Jer, nije više riječ samo o neodgovornosti.
Riječ je o poruci koja se šalje svakom vojniku: Ti možeš da goriš – dok tvoj ministar pliva.
Preporučeno
tvit krapović
