Ona je za portal Standard govorila o fazama govorno-jezičkog razvoja, greškama koje roditelji nesvjesno prave, uticaju ekrana na dječiji govor, ali i o tome zašto je njen posao, kako sama kaže, najhumaniji na svijetu.
“Pretjerano gledanje ekrana često zamjenjuje ono što je najvažnije za razvoj jezika — razgovor sa odraslima, kontakt očima, igru i interakciju. Kada to izostane, možemo očekivati kasnije progovaranje, manji fond riječi, rasutu pažnju, teže razvijanje socijalnih vještina, slabiju igru sa vršnjacima i manjak želje za komunikacijom”, kazala je Gojković.
KAŠNJENJE GOVORA
Logopedi, pedijatari i vaspitači, kako je ispričala, danas primjećuju veći broj djece sa kašnjenjem govora, lošijom pažnjom i poteškoćama u komunikaciji nego ranije.
“Dio tog porasta dolazi i zbog toga što se djeca danas prepoznaju i češće upućuju stručnjacima. Kao najčešći uzroci navode se kombinacije više faktora: mnogo vremena pred ekranima u ranom uzrastu, manje direktne žive komunikacije sa odraslima, ubrzan način života, manjak zajedničke igre i manje boravka napolju i druženja sa vršnjacima”, rekla je Gojković.
Balans između tehnologije i kvalitetne komunikacije, kako kaže logopedica, nije u tome da se tehnologija potpuno zabrani, nego da ekran ne zamijeni odnos sa djetetom.
“Djeci je najpotrebnija živa komunikacija, igra, pogled, dodir i zajedničke aktivnosti. Roditelji najčešće dolaze zabrinuti jer primjećuju da se njihovo dijete razlikuje od vršnjaka, a pitanja i strahovi najčešće se vrte oko govora, razvoja i budućnosti djeteta. Razumno je da se roditelji plaše potencijalne dijagnoze — ali najbitnija stvar je da se na vrijeme jave kod logopeda, slušaju i sprovode smjernice stručnog lica i rade sa svojim djetetom”, pojašnjava ona.
PRVE RIJEČI
Ona je istakla da se najvažnije faze govorno-jezičkog razvoja prate kroz razvoj razumijevanja govora, izgovora, prvih riječi, povezivanje riječi u rečenice i komunikaciju sa okolinom.
“Svako dijete se razvija svojim tempom, ali postoje okvirni razvojni periodi kroz koje bi trebalo da prođe svako dijete. Period gukanja traje od nula do šest mjeseci, period brbljanja od šest do dvanaest mjeseci. Prve riječi se obično javljaju oko prvog rođendana. Od dvanaest do osamnaest mjeseci je period intenzivnog govorno-jezičkog razvoja — dijete velikom brzinom bogati svoj rječnik, počinje da imenuje predmete koji ga okružuju, zove ukućane i razumije proste naloge i izvršava ih. Od osamnaestog do dvadeset četvrtog mjeseca javlja se prva prosta rečenica, a period od dva do tri godine donosi rečenice od dvije do četiri riječi”, kaže logopedica.
Kako je pojasnila, na razvoj govora utiču i genetika i okruženje — govor se razvija kroz kombinaciju biološke spremnosti djeteta i iskustva iz okoline.
ODREĐENE PREDISPOZICIJE NASLJEDNE?
“Ukoliko postoji porodična istorija kašnjenja govora, disleksije, jezičkih teškoća, sindroma ili poremećaja iz spektra autizma, te faktore uzimamo u obzir prilikom procjene govorno-jezičkog razvoja. Određene predispozicije mogu biti nasledne”, pojašnjava.
Ipak, Gojković naglašava da je uticaj okruženja ključan faktor, jer se govor razvija kroz interakciju sa okolinom.
“Djeca uče govor slušajući i ponavljajući govor iz svog okruženja. Kvalitet komunikacije u okruženju značajno utiče na to kako će se i u kojoj mjeri potencijal razviti”, rekla je ona.
Kada je u pitanju razlika između polova, Gojković je jasna — apsolutno nema razlike.
“Ukoliko je dijete urednog razvoja, sa podsticajnim okruženjem u kojem odrasta i radoznale prirode, jednakim tempom i dječaci i djevojčice razvijaju svoj govor. Razlike mogu biti samo u individualnim karakteristikama. Jedna od najčešćih grešaka koje roditelji prave jeste pasiranje hrane čak i kada dijete poraste. Beba već sa sedam do osam mjeseci treba da počne da žvaće mekane komadiće hrane, jer je žvakanje jako bitan faktor u razvoju govora. Pored toga, nestimulativno okruženje, manjak komunikacije sa djetetom, prekomjerno izlaganje ekranima, obraćanje djetetu kroz tepanje, prezaštićivanje i manjak igre — sve su to faktori koji mogu usporiti razvoj govora”, kaže logopedica.
Gojković ističe da bi roditelj trebalo da se javi na procjenu kod logopeda ukoliko primijeti izostanak neverbalne i verbalne imitacije, izostanak kontakta očima, neodazivanje na ime, oskudno razumijevanje govora, kasnije prohodavanje ili lošu artikulaciju.
TRETMANI LOGOPEDA
“Uloga logopeda u ranom razvoju govora je od ključnog značaja. Oblik tretmana zavisi od uzrasta i problema djeteta, a na ranom uzrastu najčešće se sprovodi kroz igru, jer se upravo kroz igru razvija komunikacija. Na svakom tretmanu roditeljima se daju savjeti kako da kod kuće stimulišu svoje dijete”, kaže ona.
Kada je u pitanju posao logopeda, Gojković ističe da je osjećaj kada pomogneš nekom djetetu, uljepšaš njegovu budućnost, rješavanjem djetetovog problema ili kada se usreći roditelj zaista neprocjenjiv.
“Pobjedu, ipak, pripisuje prvenstveno samom djetetu koje ulaže sav svoj mali svijet i napor da uči, zatim roditelju koji kroz sve to jako emotivno prolazi, i na kraju logopedu koji ulaže svo svoje znanje, životnu energiju i ljubav da bi došli do željenih rezultata”, dodala je ona.
Najvažniji savjet koji Gojković može dati roditeljima male djece je jednostavan: razgovarajte i budite prisutni sa svojim djetetom što više možete. Nisu presudne skupe igračke, aplikacije niti savršene metode — mozak male djece najbolje uči kroz odnos sa ljudima.
Preporučeno
Janić Jovana
Video