Video
Danas se obilježava 29 godina od kada su na željezničkoj stanici u mjestu Štrpci, na teritoriji Bosne i Hercegovine (BiH), pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom ‘’Osvetnici’’, iz brzog voza 671 „Lovćen“, na relaciji Beograd – Bar oteli, a zatim ubili 20 putnika nesrpske nacionalnosti: Esada Kapetanovića, Iljaza Ličinu, Fehima Bakiju, Šeća Softića, Rifata Husovića, Halila Zupčevića, Senada Đečevića, Jusufa Rastodera, Ismeta Babačića, Toma Buzova, Adema Alomerovića, Muhedina Hanića, Safeta Preljevića, Džafera Topuzovića, Rasima Ćorića, Fikreta Memovića, Fevziju Zekovića, Nijazima Kajevića, Zvjezdana Zuličića i jedno nepoznata osoba.
Akcija za ljudska prava (HRA) apeluje da se istraži i utvrdi ko su bili organizatori i nalogodavci ovog zločina iz političkih i vojnih krugova Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske, da se oni zajedno sa neposrednim izvršiocima privedu pravdi i kazne po zakonu, da se pronađu posmrtni ostaci svih žrtava od kojih je najstarija imala 59, a najmlađa 16 godina, i da Crna Gora izmjenom Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti napokon obezbijedi socijalnu zaštitu porodicama stradalih u ovom zločinu kao civilnim žrtvama rata.
Skrećemo pažnju i na knjigu „Protiv zaborava – iskazi svjedoka sa suđenja povodom ratnih zločina“, u kojoj smo objavili svjedočenja sa suđenja jedinom optuženom za ovaj zločin u Crnoj Gori.
Žrtve ovog zločina su nakon otmice u Štrpcima, odvedene do škole u selu Prelovo kod Višegrada, gdje su opljačkane i pretučene, a zatim prebačene u selo Mušići, kod Višegradske Banje, gdje se pretpostavlja da su i ubijene, a njihova tijela bačena u Drinu. Tijelo Halila Zupčevića, pronađeno je tek 2009. godine na obali jezera Perućac, blizu Višegrada, a na istoj lokaciji su 2010. godine pronađeni i posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine. Posmrtni ostaci ostalih žrtava ovog zločina do danas nijesu pronađeni.
Za zločin u Štrpcima do sada su osuđena samo dvojica pripadnika čete „Osvetnici“. Nebojša Ranisavljević je osuđen u Crnoj Gori na kaznu zatvora od 15 godina, a Mićo Jovičić je sa Tužilaštvom Bosne i Hercegovine (BiH) 2016. godine zaključio sporazum o priznanju krivice, na osnovu koga mu je izrečena kazna zatvora od pet godina. Vođa ove vojne jedinice, Milan Lukić, nalazi se na izdržavanju doživotne kazne zatvora na koju ga je osudio Haški tribunal zbog ratnih zločina počinjenih u Višegradu, a nikada mu nije suđeno za zločin u Štrpcima. Tek je u decembru 2019. tužilaštvo BiH Lukića optužilo za učešće u ovom ratnom zločinu, dok u Crnoj Gori to nikad nije učinjeno. U Crnoj Gori nije pokrenuta ni bilo koja druga istraga povodom ovog zločina, iako je Ranisavljević u svojim svjedočenjima među učesnicima u akciji pominjao i Bobana Inđića, ,,Crnogorca’’, Milana „Čačka“, Acu Šimšića, ,,pijanog Slovenca’’, Željka Marjanovića, Bogdana Šekarića, Vidakovića i Mitra ,,Četnika“.
Takođe, u krivičnom postupku koji je vođen protiv Nebojše Ranisavljevića u Crnoj Gori, utvrđeno je da je otmica u Štrpcima bila planirana i sprovedena uz znanje tadašnjih visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SR Jugoslavije. Na sastanku kojem su prisustvovali načelnik Ministarstva unutrašnjih poslova za Užice Baško Petrić, komandir milicije užičkog regiona Đorđe Kerić i iz ŽTP-a, Mitar Mandić, Drago Tadić i Vuko Mulina zaključeno je: “Potvrđuje se informacija o namjeri odvođenja putnika iz voza i dodaje se da je to strateška operacija srpske vojske radi stvaranja uslova za razmjenu zarobljenika i mrtvih…“. Dokumenta objavljena na suđenju u Bijelom Polju, koja je sakupio i objavio Fond za humanitarno pravo, upućuju na to da su i Ranisavljević i njegov komandant, Milan Lukić, bili izvršioci zločina čiji je nalogodavac bio neko drugi, iz vrha vlasti tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, koju su činile Srbija i Crna Gora, u saradnji sa vlastima Republike Srpske. Do danas niko od nalogodavaca i organizatora ovog zločina nije istražen i kažnjen.
Za zločin u Štrpcima je još uvijek pred sudom BiH u toku suđenje desetorici optuženih, dok je pred Specijalnim sudom u Beogradu u toku suđenje petorici optuženih, među kojima i Gojku Lukiću, rođenom bratu Milana Lukića.
Preporučeno
Akcija za ljudska prava je 2021. godine objavila publikaciju pod nazivom „Protiv zaborava“, u kojoj su sabrani iskazi svjedoka u suđenjima povodom ratnih zločina. U njoj možete pročitati svjedočenja koja će vam približiti tragediju koja se dogodila u vozu 671. U publikaciji je predstavljen iskaz čovjeka koji je pokušao da spriječi otmicu mladog saputnika – „Pustite dijete, šta je dijete krivo?“, svjedočenje rođaka otetog putnika koji je uspio da dođe do komandanta Milana Lukića, tragično svjedočenje supruge koja je prisustvovala odvođenju muža iz voza, kao i iskaze državnih službenika: konduktera iz voza koji od straha nije mogao da se sjeti koju slavu slavi i otpravnika vozova iz stanice Štrpci. Na kraju je predstavljen i iskaz osuđenog Nebojše Ranisavljevića koji objašnjava kako je zločin izvršen.
