Video
Nema svaka priča heroja, niti svaka bajka srećan kraj. No, priča pedijatra i nefrologa Branka Lutovca i njegovog sedmogodišnjeg pacijenta, koji je bio životno ugrožen, ima.
Kad se zdravstveno stanje dječaka pogoršalo, ljekar se odlučio da rizikuje i pokrene postupak dijalize bubrega, prvi put u Crnoj Gori.
“Zaista je teško kada vi vidite malo dijete koje se naglo urušava, u jutarnjim satima ga zatičete u jednom stanju, u podne i naveče bude potpuno drugačije. Morate brzo da reagujete, svjesni ste svih rizika. Rizik da i bolest sama po sebi može da se završi onako kako ne treba”, kazao je pedijatar-nefrolog Branko Lutovac.
“Doktor je spasio tu noć života, da nije bilo doktora, možda njemu ne bi bilo ni spasa, možda ne bi ni dočekao do Beograda jer baš svi su parametri bili pali. Doktor anesteziolog je došao da se mi potpišemo, rekao nam je da dijete neće živo izaći ili ako izađe završiće na respiratoru. Doktor je Branko prije svega ljudski postupio pa onda kao doktor, bar ja kao majka tako shvatam”, priča za TVCG Aida Mehović, majka dječaka.
A ljekar nije sve to mogao sam, već je za uspješan ishod bio potreban medicinski tim Kliničkog centra.
“Ovo nije postupak samo jedne osobe, ovo je postupak čitavog niza ljudi. Dječak, naš pacijent je zapravo sve vrijeme sarađivao sa nama. On je znao da ne smije da se pomjera, da glavu drži u određenom položaju, jer je znao da je to nešto što je bitno za njegovo zdravlje”, priča dr Lutovac.
Hrabrost su podijelili ljekar i pacijent.
“Negdje poslije ponoći isključili smo taj aparat i rekao sam mu sad možeš da odmoriš, fino onako kako treba, sad si ozdravio. On kaže – doktore, ako sam ozdravio mogu li da idem kući, sjutra treba da idem u školu. To je zaista ta neka nota dječje iskrenosti, one prave dječje ljubavi što vas tjera da radite i dajete sebe maksimalno u ovom poslu”, poručio je dr Lutovac.
Umjesto heroja iz bajki i crtanih filmova, dječak se može pohvaliti junacima iz svoje priče.
Preporučeno
“Doktor mu je dao drugi život. Kada smo pošli kući, konstantno je pominjao doktora Branka i učiteljicu, pored cijele porodice jedino su mu oni bili bitni”, završava priču majka Aida.
