Pravilna ishrana i hrana koju unosimo ima, ukazuje nutricionistički tim IJZ-a, energetsku, hranljivu, gradivnu  i zaštitnu ulogu.

„Daje energiju za sve životne procese, obezbijeđuje hranljive materije za obavljanje procesa u ćelijama, kao i materije za izgradnju novih komponenti neophodnih za funkcionisanje organizma. Pravilnom ishranom obezbijeđujemo zaštitu od bolesti i pomažemo našem organizmu da se izbori sa mikroorganizmima i drugim štetnim materijama koje izazivaju različite bolesti“.

Iz IJZ-a ističu da je ritam obroka važna stavka kada je pravilna ishrana u pitanju.

„Doručak, kao pokretač našeg tijela bi trebalo uzeti u prvih sat i po nakon buđenja, zatim sve ostale obroke i međuobroke rasporediti sa razmakom od oko 3-4 sata. Na taj način osiguravamo dovoljno hranljivih materija za funkcionisanje organizma i ostavljamo vrijeme da one na pravilan način budu iskorišćene. Izbor hrane utiče “blagotvorno” na pamćenje i koncentraciju, ali i vrijeme kada se uzima“, pojašnjavaju iz IJZ-a.

U savremenom tempu života nekad je veliki izazov napraviti raspored obroka koje ćemo imati u toku sedmice, zato je preporučljivo da se napravi plan i obavi kupovina koja će nam olakšati da ispoštujemo pravilnu ishranu.

„Način na koji pripremamo hranu je jedan od osnovnih stubova na kojima počivaju principi pravilne ishrane. Masnoća koja se koristi za termičku obradu bi trebalo minimalno da se koristi, jer na visokim temperaturama mijenjaju svoju konzistenciju i sastav, postaju štetne po zdravlje. Zato se preporučuje barenje, kuvanje, grilovanje, pečenje u rerni sa minimalno masnoće, a da se biljna ulja više koriste u hladnom obliku u vidu dresinga za salate“, jasno potenciraju iz IJZ-a.

U svakom obroku bi, posebno naglašavaju nutricionisti, trebalo da imamo zastupljene sve tri grupe makronutrijenata koje ćemo kroz raznosvrsnost i dobar izbor zdravih namirnica da obezbijedimo.

„Najbolji izvor ugljenih hidrata su žitarice cijelog zrna, integralna riža i inegralna tjestenina. Proteini se najbolje iskorištavaju iz namirnica životinjskog porijekla kao što su meso, jaja, riba, sirevi, mlijeko i mliječni proizvodi, ali i namirnice biljnog porijekla mogu biti dobar izvor proteina i to; mahunarke, razne vrste sjemenki, pečurke, tofu. Masti je najbolje nadoknađivati iz biljnih ulja u hladnom obliku, ali „dobre“ masti su prisutne i u ribi i orašastim plodovima“.

Na pitanje koje namirnice izbjegavati ili ograničiti njihov unos u organizam nutricionisti odgovaraju da je to hrana pržena u dubokom ulju kao i ona koja je prošla mnogo koraka industrijske prerade. Tu spadaju slatiši i grickalice koji u visokom procentu sadrže rafinisani šećer i bogate su solju.

Suplementi, čija je svrha dopuna uobičajene ishrane, postaju sve potrebniji, jer ono što nam je važno za normalan rad organizma sve češće unosimo teže ili nedovoljno iz hrane. Iz Instituta upozoravaju da je ipak neophodno znati kada se koji preparat koristi, koji preparat je bezbjedan i koju dozu koristiti.

„Kako se često u suplementima nalaze i tragovi zabranjenih sredstava kao kontaminacija ili čak namjerno dodati bez označavanja na deklaraciji proizvoda, veoma je važno da su proizvodi atestirani i od proizvođača sa visokim standardima kontrole kvaliteta. Loše navike u ishrani savremeni čovjek pokušava da nadomjesti pomoću “čarobnih” tabletica. Ipak, da bi se pomoglo sopstvenom organizmu da lakše funkcioniše treba znati kome su potrebni koji dijetetski suplementi, u kom obliku i u kojoj dozi. Dodaci ishrani se mogu koristiti u ishrani u situacijama kada se iz različitih razloga u organizam ne mogu unijeti potrebne hranljive materije tj. kada postoji zdravstveni problem povezan s deficitom određenog vitamina i minerala, ako je imunitet osobe oslabljen nakon teške bolesti, terapije određenim lijekovima, iscrpljenosti organizma, za brži oporavak od povreda, kada postoje ograničenja u ishrani (alergija, intolerancija, striktna dijeta iz različitih medicinskih razloga), u slučaju loših prehrambenih navika, ženama u drugom stanju ili dojiljama. U idealnoj situaciji, dodatak ishrani bi trebalo da preporuči zdravstveni radnik upoznat sa opštim zdravstvenim stanjem i navikama u ishrani osobe koja planira da ih koristi, što u realnosti nije čest slučaj“, pojašnjavaju nutricionisti IJZ-a.

Na pitanje kako prilagoditi ishranu individualnim potrebama i ciljevima, poput gubitka kilograma ili izgradnje mišićne mase nutricionisti ukazuju da je neophodno ispitati zdravstveno stanje pojedinca, navike u ishrani, socioekonomske karakteristike u smislu posla kojim se neko bavi kao i rasporeda radnog vremena, nakon čega se pristupa mjerenju tjelesne težine, visine, obima (struka, kukova, nadlaktice…) kako bi se odredio procenat masti, vode, koštane i mišićne mase i njen raspored.

Dodaju da se u te svrhe danas u Institutu za javno zdravlje Crne Gore pacijenti mogu izmjeriti na tjelesnom analizatoru (Tanita vaga) koji putem „bioelektrične struje i softerskih proračuna daje precizne rezultate o kompoziciji tijela“.

„Nakon detaljnih mjerenja i uzimanja podataka, pacijentu se savjetuje šta bi trebalo promijeniti u životnim navikama i predlaže se plan koji je napravljen shodno njegovom zdravstvenom stanju, godinama, polu, načinu života… kako bi se na taj način obezbijedili dugoročni rezultati, promjena i kako bi takav način života postao trajan“, sumiraju iz IJZ-a.

A na pitanje kako izabrati pravi način ishrane kada postoji toliko različitih pristupa, te koji se pokazao najboljim iz IJZ-a su jasni- Mediteranski.

„Zbog brojnih zdravstvenih koristi od kojih se izdvajaju gubitak težine, očuvanje zdravlja srca i mozga, prevencija raka i prevencija i kontrola dijabetesa. Više kao način ishrane, nego dijeta sa ograničenim unosom kalorija, mediteranski režim naglašava da je neophodno konzumirati dosta povrća, voća, orašastih plodova, mahunarki, sjemena i ribe, uz dosta maslinovog ulja, umjerenu količinu mliječne hrane i malu količinu crvenog mesa“, zaključuje nutricionistički tim.

Aleksandar Bulatović