Video
Kese će i dalje završavati tamo gdje ne bi trebale
Donošenjem novog Zakona o upravljanju otpadom je definisano, objašnjava Iković, koje plastične kese mogu, a koje, dodaje on, ne mogu biti u upotrebi, pa su te kese koje su u upotrebi malo skuplje, par centi, kako kaže Iković, ali je poenta da ih građani kupuju, i neće se, ističe on, drastično smanjiti količina otpada u životnoj sredini.
,,Ljudima nije problem, ako zaborave ceger, ili, ako nemaju naviku da nose ceger, da kupe jednu ili više plastičnih kesa u marketima…Da li mi građani možemo da steknemo neke nove navike, odnosno da se oslobodimo plastičnih kesa, jer te plastične kese dobrim dijelom ne završavaju, nažalost, u kontejnerima. Završavaju pored ulica, završavaju u potocima, rijekama. Sjetimo se kada se podigne vodostaj Morače, pa se spusti, sve te grane ostanu okićene plastikom, što je jako ružna slika i pokazatelj naše neurednosti, odnosno odsustva higijene. Naravno, treba početi od onih koji su plaćeni da upravljaju otpadom, prije svega naša komunalna preduzeća, koja ne samo što trebaju da uredno pokupe i obrade taj otpad, oni treba i da komuniciraju sa proizvođačima otpada, bilo da su to proizvođači određena preduzeća, ili da su to građani . Mi, koji još uvijek nemamo naviku da nosimo ceger, pa uzmemo pet ili više kesa u tom marketu”, rekao je Iković.
Tim što građaninu nije problem da izdvoji 15 ili 20 euro centi, poručuje Iković, i koji će i dalje kupovati kese, mi nijesmo zaštitili prirodu, jesmo okvirno, dodaje on, ali će kese ipak, kako kaže, završavati tamo gdje ne treba.
Shvatate li koji je to incident?! I ko će da odgovara?!
Reakcija institucija, u slučaju Port of Adria, nije bila pravovremena, jer da jeste, poručuje Iković, ne bi došlo do trovanja radnika olovom.
,,Trovanje olovom je posljedica trke za profitom, nepoštovanje propisanih mjera i to trovanje olovom je praksa evropskih zemalja od prije sto godina, kada se naglo razvila industrija. Mi smo imali na zapadu radnike koji su bili uključeni u različite industrije, gdje su olovna jedinjenja korištena i redovno su imali određena oboljenja. Danas imate to u Crnoj Gori, i dalje, posle sto godina. Zamislite koliko smo neuredni, odnosno koliko se ne držimo propisa. Nama je Zakonom o zaštiti i spašavanju jasno propisano da opštine i preduzeća imaju plan zaštite i spašavanja. Postoji nešto što se zove procedura, protokol, kao kad uzmete lijekove, u okviru tih lijekova imate uputstvo koje kaže kako se upotrebljava taj lijek. Tako imate i u okviru bilo koje djelatnosti, konkretno, u ovom slučaju utovara i pretovara različitih ruda i minerala, ima tačno pravilnik kako radnik postupa sa tim materijalom. I, ako radnik pravilno rukuje sa tim materijalom, i ako su stvoreni neophodni uslovi i zaštita na radu, on neće imati koncentraciju, nikakvu, olova u sebi. Nažalost, on je ima. Olovo nije sastavni dio jednog organizma, nije sastavni dio čovjeka,to je strano tijelo, i bez obzira kolika je dozvoljena, ili prekoračena koncentracija, ta i najmanja koncentracija olova utiče negativno na vas, jer vaš organizam doživljava taj metal kao strano tijelo, napadate ga, trošite vašu energiju, vašu snagu, da biste sačuvali vaš imuni sistem, prije svega. Jasno je da su ovdje granice prekoračene, i da je ovdje došlo do protivzakonitih aktivnosti, i da sad treba, prije svega, da neko plati štetu, odnosno da neko nadoknadi izgubljeno zdravlje, izgubljenu dobit tim ljudima”, poručio je Iković.
Nama funkcioneri saopštavaju da su uspjeli da šalju ljude na liječenje, kaže Iković, jer je redovno postalo ono što je incident, kako kaže, mi bukvalno živimo u incidentu od države.
,,Da se poštovao zakon, da se brinulo o čovjeku ti ljudi ne bi imali ni minimalnu koncentraciju olova u organizmu, da podsjetim, da je po zdravstvenim ustanovama za djecu, dozvoljena koncentracija 5 mikrograma u litri krvi, za odrasle 10 mikrograma, vi imate radnike koji imaju preko 100 mikrograma, znači deset puta veću koncentraciju. Shvatate li koji je to incident?! I ko će da odgovara?! Još niko nije odgovarao za to”, poručio je Iković
Nemati adekvatnu zaštitu znači nebriga institucije i nebriga funkcionera prema građanima, poručuje Iković, to je u stvari, kaže on, lažna briga funkcionera prema građanima, sa saopštenjem da građani ne borave u blizini luke, a, ističe Iković, to preduzeće tamo, na isti način, posluje deset godina.
Tražili smo da uvede vanredno stanje, jer je bolest prešla i na ljude koji nijesu imali kontakt sa kravama
Opština Danilovgrad, Nikšić, ili bilo koja druga opština, objašnjava Iković, treba da ima plan zaštite i spašavanja od širenja bolesti kod životinja i upravljanja svim leševima, kako kaže, koji su usmrćeni zbog te bolesti.
,,Niti Opština Danilovgrad, niti Opština Nikšić nemaju taj plan. Taj Zakon je donesen 2007.godine, danas je 2024.godina. Desila se akcidentna situacija, zbog niza grešaka i da imamo taj plan imali bismo stočno groblje, imali bismo lokaciju gdje možemo da zakopamo te životinje. Pošto su to sitni problemi, kako kažu naši funkcioneri, ali kad zanemarite te sitne stvari, kad zanemarite da vam dijete ima tri, pet dana temperaturu, onda ta temperatura prelazi na upalu grla, na upalu uha, na upalu pluća i to dijete mora da ostane u bolnicu. Nama se desila situacija sa gradom, paralizovana nam je uprava, paralizovana je zato što su svi poslovi zanemareni jer moramo da vidimo gdje ćemo.da zakopamo krave, zato što nijesmo donijeli plan, zato što nemamo lokaciju, onda smo krijučke od građana zakopavali krave, pa se digla frka i panika kod građana, jer su se prepali. Čim neko nešto krije od vas znači da je štetan, i da radi protivzakonito i da izbjegava odgovornost”, istakao je Iković.
U Danilovgradu su zakopane eutanazirane krave u blizini gradskog izvorišta, podsjeća Iković, ti leševi krava sadrže bakterije, ističe biolog, koje mogu da izazovu ozbiljne zdravstvene probleme kod građana.
Preporučeno
,,Mi smo tražili da se uvede vanredno stanje u Danilovgradu, jer mi ne znamo šta se dešava, bolest je prešla sa stoke na ljude. Imamo zaražene koji nemaju kontakta sa kravama, znači da su se zarazili konzumirajući mlječne proizvode, koji nijesu bili očigledno bezbjedni, ali, ovo je sve na osnovu površnih informacija koje nama dostavljaju institucije. Kad tražite nešto od institucije, znate šta vam kažu – mi smo poslali saopštenje medijima. Je li saopštenje medijima izvještaj, na osnovu koga ja vidim šta je urađeno i šta ćete tek da uradite? Ko su lica i ko su službenici funkcioneri, koje smo mi platili da to završe? To je ponovo bijeg od odgovornosti. Predsjednik Skupštine Crne Gore se nije udostojio da odgovori na dopis treba li ili ne treba sazvati hitnu sjednicu za uvođenje vanrednog stanja zbog širenja bolesti na području Danilovgrada, i sprječavanja širenja bolesti na stoku okolnih opština”, zaključio je Iković.
