Spaljivanje knjiga ima dugu istoriju, kažu još od Aleksandrijske biblioteke, premda se u novijoj istoriji vezuje za fašizam i 10. maj 1933. g. kada je spaljivanje nenjemačkih knjiga dostiglo vrhunac.

Bilježimo i da je u nešto novijoj istoriji bilo toga a možda se najupečatljiviji primjer dogodio u noći 25. na 26. august 1992. g. kada je od strane vojske pod komandom ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića u granatiranju sarajevske Vijećnice spaljeno 80 posto bibliotečkog fonda, dva miliona knjiga, časopisa, kao i rukopisi neprocjenjive vrijednosti koji svjedoče istoriji Bosne i Hercegovine i ovih prostora uopšte.

Napredak tehnologije doveo nas je do e-knjiga i interneta te mogućnosti online čuvanja i distribucije sadržaja što na odredjeni način paljenje knjiga čini manje učinkovitim.

Ali neumorni i inovativni fašizam ima odgovor i na to.

Spaliti nenašeg pisca.

Povezani članci

gradovi

Karneval u Herceg Novom večeras “spaljuje” crnogorskog književnika?

drustvo

Vlahović: Zlo se spaljuje, a ne istina, kritička riječ i slobodni ljudi

drustvo

Đurašković: Malograđanština nikada ne može spaliti i ućutkati riječ koja vrijedi

Za sada simbolično za stvarno ćemo sačekati da se stvore uslovi.

Savršeno rješenje i nevjerovatno obistinjenje proročanskog stiha Hajnriha Hajnea iz 1844. g.

“Ko spaljuje knjige spaljivaće i ljude.”

Andrej je Nikolaidis, dakle, žrtva fašizma ali, na neki način, i napretka tehnologije.

Podrška za Nikolaidisa!