Video
Ovim izmjenama ispunjeni su svi zahtjevi Mitropolije crnogorsko-primorske i ostalih eparhija u Crnoj Gori.
Postojeće, odnosno, tradicionalne crkve ne gube pravni subjektivitet.
Stečena prava se priznaju, a propisano je i da se niko ne briše iz evidencije. Izmjene predviđaju i da se priznaju, odnosno, potvrđuju sklopljeni ugovori, a unijeta je i riječ “vakuf” da bi se uvažila i prepoznala imovina Islamske zajednice.
U članu 18 se navodi da vjerska zajednica koja je u skladu sa ovim zakonom upisana u jedinstvenu evidenciju vjerskih zajednica kao evidentirana ili registrovana vjerska zajednica imasvojstvo pravnog lica.
Jedinstvenu evidenciju čine: Knjiga evidentiranih vjerskih zajednica u koju se upisuju postojeće vjerske zajednice i knjiga registrovanih vjerskih zajednica u koju se upisuju novoosnovane vjerske zajednice. Knjigu evidentiranih vjerskih zajednica i knjigu registrovanih vjerskih zajednica čine baze podataka i zbirke dokumenata. Sadržaj i način vođenja Jedinstvene evidencije kao javne evidencije propisuje ministarstvo navodi se u članu18.
Izbrisani su članovi 62, 63 i 64, i prema izmjenama svi imovinski sporovi se rješavaju pred sudom. Ovo je bila i ključna tačka mimoilaženja između Mitropolije crnogorsko-primorske i bivše vlasti.
Predviđeno je i da neće biti kasa u manastirima, a oni hramovi, objekti koji su kulturna baština se tretiraju u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturne baštine.
Pored navedenog, dodato je i pravo na ishranu u vojsci i posebnim ustanovama u skladu sa vjerskim običajima.
Priznato je i pravo na izbor vjerskih poglavara, a ne kako je to ranije bilo neprecizno utvrđeno samo na izbor vjerskog osoblja.
Dan saznaje da je ministar Leposavić imao intenzivnu komunikaciju sa predstavnicima svih vjerskih zajednica.
Preporučeno
Tokom tih pregovora, iako su trajali samo nekoliko dana, usvojeno je više sugestija i uvršteno u tekst izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Navodno, niko od zainteresovanih strana nije do kraja bio zadovoljan ponuđenim rješenjima, ali da je predloženi tekst izmjena i dopuna na kraju bio mjera kompromisa.
