Video
“Zahvalan sam Mitropoliji crnogorsko- primorskoj i mitropolitu Amfilohiju što su mi omogućili da se krstim kao muškarac pod imenom Vuk. Time su pokazali da imaju veliko srce i da Crkva ne pravi razliku među svojim vjernicima. Crkva je uvijek bila moje utočište i sigurna luka.” To na početku razgovora za “Alo!” kaže Vuk Adžić (19), prvi transmuškarac kršten u pravoslavnoj crkvi, koji još nije kompletirao period tranzicije, odnosno prelaska iz ženskog u muški pol.
Preporučeno
Vuk je kršten u nedjelju u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, a na krštenje je došao u crnogorskoj nošnji. Za kuma je izabrao svog prijatelja iz detinjstva Rastka.
“Ostajem pri tome da ne iznosim detalje o samom činu krštenja, to je ipak intimna stvar. Bio sam i srećan, i tužan. Tužan jer mi je tog dana falila majka. Volio bih da je došla na krštenje. Zbog toga sam i pustio suzu, kao i moj najbolji prijatelj Rastko, jer je znao koliko mi je teško. Ali tako je kako je. Ja svoju porodicu, bez obzira na sve, volim i cijenim i moje ruke su za njih raširene. Kako je za mene to bolna tema, stravio bih tačku na tu priču”, kaže Vuk.
Vjera mu je, ističe, pomogla da prebrodi najteže životne situacije, a bilo ih je, kako navodi, i previše za njegovih 19 godina.
“Ja sam Vuk Adžić, iako mi u ličnoj karti piše da se zovem Milena i da sam ženskog pola. Znate, nije bilo lako gotovo cijeli život boriti se sa tim saznanjem da si zarobljen u pogrešnom tijelu. Kasnije, javno priznanje ko sam zapravo, odnosno da sam muškarac zarobljen u tijelu žene, s jedne strane mi je donijelo veliko olakšanje, a sa druge niz neprijatnih situacija, osuda, čak i fizičkih napada”, kaže Vuk.
Na sve što mu se u životu dešavalo danas gleda kao na životne lekcije.
“Priznajem, bilo je trenutaka kada sam pomišljao da odustanem od sebe, odnosno od života. Znajući da je po Bibliji najveći grijeh oduzeti sebi život, ali i da bog ne daje nikome ništa teže od onoga što može podnijeti, odlučio sam da se borim i samim sobom, i sa drugima. Zasad mi ide. I moja poruka svim ljudima, ne samo pripadicma LGBT zajednice, jeste da ne odustaju. Ponekad nije lako, ali sve prođe i za sve postoji rješenje”, dodaje on.
Vuk je rodom iz Kolašina. Nakon nasilja koje je pretrpio, napustio je porodičnu kuću i sada živi u LGBT skloništu u Podgorici, koje vodi Forum “Progres” uz finansijsku podršku crnogorskog Ministarstva za ljudska prava.
“Osim mog prijatelja Rastka i sestre od strica Anje, ljudi iz Foruma “Progres”, prije svih Bojana Jokić, moja su velika podrška. Zapravo, oni su sada moja porodica”, kaže Vuk.
Krajem 2020. na operaciju promjene pola
Prije godinu i po, Vuk je ušao u proces tranzicije, odnosno promjene pola, uzimanjem hormonske terapije u Podgorici.
“Ostaje da se obavi hiruška promjena pola i vjerujem da će se proces okončati krajem sledeće godine. Ne mogu da dočekam. Želim i da mi konačno u dokumentima stoji ime u skladu sa mojim identitetom. Čim proces promjene pola bude kompletno završen, jer zakonski drugačije nije moguće, promijeniću i podatke u ličnoj karti. Tada će pisati muški pol i ime Vuk”, zaključuje on.
