Video
Povodom jednoga od takvih zbitija, nedavno, na Ilindan, u Kučima, navire potreba da se ukaže na neke ,,detalje“ koje pronosi po narodu prvosveštenik Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
BAJKA O KONTINUITETU
Nastojeći da pojača svoj predizborni politički (anticrnogorski) angažman, mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije iskoristio je i dan Svetoga Ilije, da na Komovima, ispred crkve koja nosi ime toga sveca, tamo okupljenim Kučima, ponovi neke od svetosavskih nebuloza, poput prijetnje da ,,ne da svetinje“, kakva je upravo ta komovska crkva, u kojoj je na svetac držao joś jedan podvaljivačko-politikantski govor.
Uputio je – po njegovoj ,,vladičanskoj“ navici – i po koju kletvu, posebno onima koji hoće da ,,otmu“ tu (srpsku) crkvu – gle čuda – koju je 1900. godine podigao crnogorski knjaz Nikola…
Međutim, da je poštovao poneku od Deset Božjih zapovijesti, Amfilohije bi Kučima rekao istinu, ali bi ih, pride, oštro ukorio jer su grdno pogriješili što slave navodnih ,,800 godina pravoslavlja“ na ovim prostorima…
Da mu je, dakle, svojstveno poštovanje činjenica – kad već neće onu ,,ne śedoči lažno“ – vladika SPC u Crnoj Gori podśetio bi Kuče, a mogao bi slično govoriti i u Piperima i nekim drugim područjima Crne Gore, da je pravoslavlje u Kuče ,,stiglo“ tek sredinom druge polovine XVII vijeka. Do tada, stanovnici Kuča bili su – katoličke vjere!
KAD JE RAŠIRENO PRAVOSLAVLJE
A pravoslavlje je počeo širiti Ljalje Drekalev, nakon što je, 1675. godine, u Bratonožićima, promijenio vjeru, kao uslov da bi se oženio šćerkom Peja Stanojeva. Došao je, naime, tadašnji crnogorski vladika Ruvim II Boljević i Ljalja Drekaleva prekrstio u pravoslavca, a Ljalje obećao da će svojim velikim ugledom učiniti da i ostali Kuči postanu pravoslavci…
To je, dakle, bilo prije tri i po vijeka, a ne 800 godina.
,,DEPEDOGEN NEMANJIĆA“
Nije Amfilohije morao tom prilikom podśećati na ,,limenku“ na Rumiji i brojna druga nepočinstva, ali im je mogao objasniti, na primjer, kako je ,,nastao“ manastir Svetoga Simeona Mirotočivoga, usred ostataka turske tvrđave Depedögen, nedaleko od vremešne Starodoganjske džamije?
Akademik Pavle Mijović, sa nekoliko arheologa, akademika SANU, prije više od pola vijeka, utvrdio je da prije te turske tvrđave iz druge polovine XV vijeka tu nije bilo nikakvih građevina…
Kako se onda ukazao ,,stari manastir“ unutar turske tvrđave? Jednostavno: kupio je Amfilohije – preciznije: SPC – tamo dvije kuće od potomaka poznatoga podgoričkoga časovničara Pejanovića, kao i njegovih komšija, pa ih – preuredio u vjerski objekat. Tu je, prvo, ,,nastao“ Duhovni centar Sveti Simeon, pa su zatim to prozvali Srpski manastir Sveti Simeon Mirotočivi.
Uzgred, da bi to kvaziistorijsko, svetosavsko krečenje bilo ubjedljivije, tamošnja ulica, koja se zvala Ulica Predgrad, gle čuda, preimenovana je u – Ulicu Nemanjića! Tako je (uz pomoć lokalne vlasti!) zaokružena još jedna podvala, koju naši potomci treba da prime kao cijelu istinu. Jer će se, vremenom, ponavljanjem, steći uvjerenje da je rečeni manastir podignut na mjestu rođenja Svetoga Simeona, na ostacima navodne ,,tvrđave Ribnica“, odnosno u tzv. ,,Nemanjinome gradu“…
To sada Amfilohiju i njegovim svetosavcima postaje novi ,,dokaz“ o ,,sačuvanome“ objektu iz srednjovjekovne srpske istorije?!
KRST NA SAHAT-KULI
Mogao je još Amfilohije Kučima objasniti, recimo, zašto je postavljen krst na krov podgoričke Sahat-kule.
Taj tipični i originalni islamski objekat, finansiran i, prije tri vijeka izgrađen, od pripadnika staropodgoričke porodice Osmanagić, namjerno je vjerski devastiran postavljanjem krsta, dakle simbola hrišćanstva. Ni nakon nedave rekonstrukcije toga zaštitnoga znaka Stare Podgorice, Amfilohije i svetosavski popovi nijesu dozvolili da se Sahat-kula oslobodi namjerno ,,nataknute“ oznake na tom objektu, koji je, inače, od značaja za kulturnu i istorijsku baštinu Podgorice. I to je, zar, bio dio ,,odbrane svetinja“?!
Jednako tako svetosavski maheri postali su ,,vlasnici“ ostataka rimskoga grada Duklja, odnosno tamošnje zemljište u katastar upisali kao svoje vlasništvo…
PREPRAVLJANJE ISTORIJE
Mogao je, možda, Amfilohije Kučima da objasni i svojevrsno svetosavsko ugrožavanje međuvjerskoga i međunacionalnoga suživota u Crnoj Gori, koje se ogleda u načinu na koji on i njegovi popovi praktikuju takozvane litije, diljem crnogorskih gradova, pa i onih u kojima živi, recimo, brojno stanovništvo islamske religije.
Na čelu tih litija defilovali su popovi, duž ulica i trotoara, odnosno tokom čitave trase putovanja omamljene mase, razmahujući svojim kandilima i tamjanom kadeći okolinu. Zašto prolaznici trotoarima, pripadnici islamske vjere, u Pljevljima, Bijelome Polju, Podgorici, ili u drugim gradovima, takvim ponašanjem srpskih popova moraju biti okađeni tamjanom? Bez svoje volje, naravno – nasiljem, dakle
i tako, uz svesrdno zalaganje i pomoć Amfilohija i SPC svetosavska mitologija nastavlja ubrzano da se kalemi neznavenima i transformiše u (veliko)srpsku istoriju…
Očito, mnogi u Crnoj Gori nijesu izvukli pouke iz činjenice da su brojne ranije generacije bile (i ostale) zakinute za saznanja o elementarnim značajkama sopstvene, dakle crnogorske istorije, odnosno da im je kalemljena tuđa. To danas Amfilohije i njegovi hoće da ,,naplate“ širenjem starih i novih magluština i povećavanjem bunila i lutanja njegove zaluđene pastve u tekućim zbivanjima, pa i vjerovanja da su svetosavski mitovi ,,istinskiji“ od svake istorijske istine…
Vjernicima i ostalim (političkim) ,,litijašima“ mnogo su važnije, izgleda, čak i Amfilohijeve kletve i podvale, nego Božje zapovijesti.
Preporučeno
Danilo Burzan
