Međutim, kontroverze oko toga kome ikona pripada, u kakvom prostoru treba da bude čuvana i gdje, traju taman koliko i njen boravak u Narodnom muzeju. Pitanje vlasništva nad ikonom Filermosom, iako zakonski određeno, očigledno nije zaključena priča, a potez predsjednika Skupštine Crne Gore, Andrije Mandića, krajem prošle godine, to je još jednom potvrdio.
Naime, prilikom nedavne posjete predsjednika parlamenta Malte, Anđela Feruđe, Skupštini Crne Gore, Mandić mu je poklonio reprodukciju ikone, koja za Maltu ima poseban istorijski i duhovni značaj, uz komentar da bi ta svetinja trebalo da se ponovo sjedini sa desnicom Svetog Jovana Krstitelja i česticom Časnog krsta u Cetinjskom manastiru. U prevodu – da bude predata Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.Valja podsjetiti da ovo nije prvi put da se Mandić miješa u muzejsko- kustoske poslove, nakon što je krajem oktobra prošle godine uklonio crnogorsku zastavu iz hola Skupštine, a postavio sliku Petra Lubarde. Tom prilikom predsjednik Parlamenta je kazao kako navodno želi da zaštiti zastavu tako što će je skloniti, ali je postavio sliku Lubarde (kojoj nije znao ni naziv) da bez ikakve zaštite bude prepuštena prolaznicima u holu da je okrznu svaki put kada prođu. Očigledno je da Mandiću tada pitanje zaštite i prezervacije umjetničkih djela nije bilo u sferi interesa, kao što mu nije bilo ni kad je predložio izmještanje ikone Bogorodice Filermose iz Narodnog muzeja.
Međutim, da ništa kod Mandićevih izjava nije slučajno, pa tako ni ova o čuvenoj ikoni, pokazuje i to da je nešto prije njegovog komentara, u oktobru, mitropolit Joanikije prilikom služenja liturgije u Cetinjskom manastiru rekao da su „'vlasti iz sebičnih interesa odvojili ikonu Bogorodice Filermose od ostalih svetinja iz Cetinjskog manastira“.
Poziv mitropolita Joanikija da se tri svetinje „objedine“ u Cetinjskom manastiru signal je ponovnog pokretanja pitanja vlasništva i posjeda nad ikonom Bogorodice Filermose.
Uzimajući u obzir to da je Crna Gora i dalje, makar deklarativno, sekularna država u kojoj su svjetovna i duhovna vlast odvojene kategorije, pitanje je u kom kontekstu je Andrija Mandić pozvao da ikona bude iznijeta iz Narodnog muzeja i predata Mitropoliji. Razumljivo bi bilo da je to učinio kao privatno lice, ali svakako je problematično ako to izgovara kao predsjednik Skupštine i to prilikom posjete jednog evropskog zvaničnika.
Ikona Bogorodice Filermose u postavci Narodnog muzeja
Narodni muzej Crne Gore postao je držalac ikone aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. godine, kojim je ikona Filermosa predata ovoj instituciji na čuvanje, zaštitu i održavanje.
Kako su Portalu ETV kazali iz ove institucije, ikona je od 2002. godine izložena u posebno uređenom prostoru Plave kapele u okviru postavke Umjetničkog muzeja u Vladinom domu. Čuva se po svim muzeološkim standardima, a protekle godine su izvršeni radovi na rekonstrukciji kapele što je podiglo uslove njenog čuvanja na viši novo. Njena restauracija za sada nije planirana.
Kako procjenjuju iz NMCG, ikonu godišnje posjeti (ne računajući godinu Covid19 pandemije) između sedam i osam hiljada posjetilaca.
Rješenjem iz 2012. godine, ikoni Bogorodice Filermose određen je status kulturnog dobra od nacionalnog značaja. Kako je predviđeno Zakonom o zaštiti kulturne baštine, a potvrđeno u Elaboratu koji se na nju odnosi, status ikone je takav da pored duhovne, za državu ima izuzetan društveni i istorijski značaj, univerzalnu kulturnu i veliku umjetničku vrijednost, te da je jedinstveni primjerak stvaralaštva svog vremena, a može biti nominovano za upis na Listu svjetske baštine.
Čudi onda zašto, umjesto da se razmišlja u ovom pravcu- dodatne valorizacije Ikone Filermose i njenog pozicioniranja u rang svjetske baštine, kojoj ona nesumnjivo pripada, a što bi na kraju krajeva imponovalo i državi, se ponovo potežu inicijative koje bi eventualno dovele do oduzimanja ikone od države Crne Gore, njenog izmiještanja iz Narodnog muzeja, oduzimanja statusa kulturnog dobra i mogućnosti da se kulturno i turistički adekvatno valorizuje kao neprocjenjiva vrijednost za Crnu Goru i njene građane.
Direktor Narodnog muzeja, Jakša Ćalasan, potvrdio nam je da na adresu ove institucije do sada nijesu pristigle nikakve zvanične inicijative da se ikona izmjesti.
Kolekcije ikona i ikonografske zbirke mogu se naći u gotovo svim muzejima- lokalnim i svjetskim. Takve mogu se naći i u Beogradu, Firenci, Petrogradu, Atini. To nije ništa neobično i ne umanjuje duhovni značaj i smisao ikone, ali istice njenu umjetničku, kulturnu i estetsku vrijednost. I Narodni muzej Crne Gore posjeduje kolekciju ikona i religioznog slikarstva.
– Religiozno slikarstvo u fondu Umjetničkog muzeja zastupljeno je djelima koja pripadaju zbirkama ikona i kopija fresaka, radovima barokonog slikara iz Boke Kotorske Tripa Kokolje i poznatog venecijanskog slikara setećenta Đovanija Batiste Pitonija. Značajan segment kulturno-istorijskog nasljeđa Crne Gore koje se čuva u Narodnom muzeju Crne Gore predstavljaju ikone i kopije fresaka, kao muzejski predmeti izuzetne istorijske, sakralne i umjetničke vrijednosti. Zbirka ikona, iako skromna po obimu, predstavlja najreprezentativniju muzejsku cjelinu ovog profila u Crnoj Gori, a karakterišu je djela raznovrsnih stilskih i ikonografskih osobenosti i različitog porijekla. Ikone i kopije fresaka imaju status kulturnih dobara Crne Gore od nacionalnog značaja. Za crnogorsku istoriju umjetnosti značajna su djela domaćih majstora, prije svega Bokokotorske slikarske škole Dimitrijević-Rafailović, koja je kroz više generacija, od 60-ih godina XVII do 60-ih godina XIX vijeka, izradila preko hiljadu ikona i ikonostasa na području Crne Gore, Hercegovine, Srbije i Hrvatske – pojasnio je za Portal ETV direktor Narodnog muzeja Jakša Ćalasan.
Iz NMCG dodaju i da je ikona Bogorodice Filermose nesumnjivo najvrijednija u ovoj kolekciji, te da ovaj muzej, kao krovna muzejska institucija u Crnoj Gori, omogućava najbolje uslove za njeno čuvanje i izlaganje.
Svoditi je samo na ikonu, i vezati je isključivo za Sprsku pravoslavnu crkvu sa kojom ona istorijski i kulturološki ima malo veze, može samo neko neupućen ili namjerno zlonamjeran. Ikona Filermosa je i katolička i pravoslavna, i svjetska i malteška. I crnogorska.
Dug put do Crne Gore
Istorijski put ikone koji ju je naposlijetku doveo do Crne Gore izuzetno je zanimljiv. Prema legendi, lik Bogorodice je naslikao Jevanđelista Luka u I vijeku, mada prvi dokumentovani izvori datiraju s kraja XIV vijeka, i njeno porijeklo smještaju najverovatnije u VII ili VIII vijek. Ikona je rađena u vizantijskom rukopisu.
Ikona Bogorodice neraskidivo je istorijski vezana za red vitezova Jovanovaca (hospitalaca) i krstaške ratove. Nakon pada Jerusalima u XII vijeku, oni su je prenijeli na Rodos gdje je čuvana u mjesnoj crkvi u selu Filermos. Otuda i naziv-Filermosa. Padom Rodosa pod otomasku vlast, vitezovi Jovanovci prelaze na Maltu i od tada se nazivaju malteškim vitezovima.
Ikona Bogordice Filermose, zajedno sa dvije druge relikvije- Česticom Časnog Krsta i rukom Svetog Jovana Krstitelja, prenijeta je na Maltu gdje su je vitezovi slavili kao svoju zaštitnicu. U novim ratnim vrtlozima, ovaj put izazvanim Napoleonovim osvajanjima, malteški vitezovi zajedno sa svojim svetinjama utočište nalaze u Carskoj Rusiji, a u znak zahvalnosti ruskom caru Pavlu I Romanovu predaju sve tri relikvije na čuvanje.
Za vrijeme boravka u Rusiji, ikona je ukrašena bogatim zlatnim ramom i dragim kamenjem, a u njenu čast priređivane su brojne svetkovine. U vrijeme Oktobarske revolucije i pada Romanovih, majka posljednjeg ruskog cara Nikolaja II, Marija Fjodorovna, prenijela ju je u Kopenhagen i predala Ruskoj pravoslavnoj crkvi, da bi poslije nekoliko godina ikona stigla i do Berlina odakle je, naposlijetku stigla u Jugoslaviju.
Data je na čuvanje Karađorđevićima u Beogradu. Kada je počeo Drugi svjetski rat u Jugoslaviji, kraljevska porodica se evakuisala iz zemlje avionom sa Kapinog polja kraj Nikšića. Prethodno su sve tri relikvije ostavili u obližnjem manastiru Ostrog. Iz manastira su je nove komunističke vlasti prenijele u Državni trezor, da bi konačno 1978. godine odlukom tadašnjih vlasti ikona Bogorodice Filermose završila svoje dugo putovanje u Narodnom muzeju Crne Gore, a Čestica Časnog Krsta i ruka Svetog Jovana Krstitelja predate su Cetinjskom manastiru.
Različite ideje o izmještanju ikone
Valja podsjetiti da nije Mitropolija bila jedina sa idejom da se ikona izmjesti iz Muzeja. Polazeći od ideje da se za Ikonu napravi prostor koji bi postao mjesto hodočašća i vjerskog turizma, prethodne državne i lokalne cetinjske vlasti bile su na korak od ostvarenja skupocjenog projekta da se ikona Filermosa izmjesti u pećinu iznad Cetinjskog manastira. Od ove ideje se naposlijetku odustalo, nakon što je kritikovana sa više aspekata- struka je kritikovala da na predviđenom mjestu nema dovoljno prostora za sve objekte koji bi pratili jednu turističku lokaciju, niti bi ikona bila u adekvatnim uslovima. Kritkovana je takođe ideja da se iznad crnogorske svetinje- Cetinjskog manastira i moštiju Svetog Petra Cetinjskog dodaje bilo šta, a kamoli novo svetilište.
Tada je Mitropolija na čelu sa mitropolitom Amfilohijem sugerisala mogućnost izgradnje, u saradnji sa Vladom Crne Gore, zavjetnog hrama na Cetinju u kojem bi bile smještene sve tri relikvije.
Dio crnogorskih stručnjaka za kulturnu baštinu predlagao je izgradnju duhovnog objekta kojim ne bi rukovodila nijedna crkva, već bi pripadao svim vjernicima, bili pravoslavni ili katolici, kao što je i ikona pripadala svim vjernicima.
Zaista, ikona Bogorodice Filermose, nastala davno prije podjele hrišćanstva, pripada svim vjernicima, kao i onima koji cijene umjetnost i kulturu. Filermosa je milenijumski svjedok našeg svijeta, civilizacijsko, istorijsko, kulturno i umjetničko blago.
Preporučeno
Svoditi je samo na ikonu, i vezati je isključivo za Sprsku pravoslavnu crkvu sa kojom ona istorijski i kulturološki ima malo veze, može samo neko neupućen ili namjerno zlonamjeran. Ikona Filermosa je i katolička i pravoslavna, i svjetska i malteška. I crnogorska. Crna Gora mora konačno razumjeti kolika je privilegija što je neobičnim istorijskim putevima ona dospjela baš kod nas i valorizovati je na pravi način, kroz promociju i očuvanje svog kulturno-istorijskog nasljeđa na najbolji način, a Narodni muzej, kao krovna institucija kulture jedne države, svakako da je prava adresa za to.
Video