Ljiljanić-Popović: Nacrt Markovog i Mašanovog zakona neđe u fiokama MUP-a, niko nije uradio ništa da spriječi novi masakr

Državni vrh ni jednom ga riječju nije podržao. Niko nije imao dovoljno saosjećanja, ni savjesti da se zapita može li se Medovina desiti nekome njihovom – kazala je inicijatorka ovog zakonskog propisa Maja Ljiljanić-Popović.

Ona, u obraćanju javnosti, navodi da niko nije uradio ništa da spriječi novi masakr.

• Niko nije odgovarao za propuste prije i tokom tragedije. Niko nas nije zaštitio od ljudi koju su na društvenim mrežama podržavali ubicu i pokolj koji je uradio – istakla je Ljiljanić.Popović.

Kako navodi, inicijativu “Markov i Mašanov zakon” pokrenula je nakon gledanja serijala “Masakr odgovornosti” na televiziji E, koji je, kako navodi, “skinuo veo sa naših očiju i otkrio bolnu istinu o postupanju institucija u tragediji koja nam se desila 12. avgusta 2022. godine”.

• Sasvim sama, tražeći način za neki vid pravde, tražeći način da spriječim da se bilo ko više osjeti kao mi. U tome su me već narednog dana podržale porodice Martinović, Pejović, Radunović, Drecun i Đurišić. Ta je podrška prerasla u odnos pun ljubavi i poštovanja, jer sem borbe i tuge, dijelimo i isto parče neba. U narednim danima kontaktirao me gospodin Radovan Popović, iz Ministarstva unutrašnjih poslova, koji je do svoje smjene u decembru 2024. jedini pokazivao volju i želju da do Markovog i Mašanovog zakona dođe. Oformljena je radna grupa, sa njim na čelu i sa mnom kao članom, koja je godinu i po vrijedno radila da napravi promjene – rekla je Ljilanić-Popović.

Njene ideje, kako dodaje, gospođa Jovanka Babić pretočila je u prvi nacrt zakona, koji je 5. novembra 2023. godine predala MUP-u.

• Taj je nacrt dopunjavan od strane Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva zdravlja, a saradnja je ostvarena i sa Lovačkim i Streljačkim savezom. Tražila sam sve ono što je moglo spriječiti zločin kakav smo doživjeli: psihijatrijska i psihološka vještačenja, da neko ko ispoljava ili je ispoljavao fizičko ili psihičko nasilje ne može nositi oružje, da se bez istorije bolesti ne može izdati ljekarsko uvjerenje potrebno za dozvolu za nošenje oružja, da izabrani ljekar ima evidenciju ko od njegovih pacijenata nosi oružje, te da je dužan pri konstatovanju promjena u ponašanju obavijestiti policiju koja bi bez odlaganja oduzela oružje istom, skraćivanje važenja dozvola za posjedovanje oružja i tako dalje – navela je Ljiljanić-Popović.

Bio bi to, prema njenim riječima, zakon primjenjiv za naš sistem, bez povlastica po bilo koga, jednak za sve.

• Prepušteni smo sami sebi da tiho i dostojanstveno tražimo odgovore na pitanja. Bez srama se javno glorifikovao ubica kao neko ko je bio ugledan, iako je godinu prije masakra osuđivan za nasilje. Izgleda da nam percepcija ugleda nije svima ista. Najbolje se to vidi u ovim teškim danima – ističe Ljiljanić-Popović, dodajući da “da im je bio cilj da otkriju istinu znali bi da monstruma niko nije isprovocirao na takav čin i da nije birao koga ubija”.

U momentima, kako dodaje, kad postaješ svjestan da ti je neko surovo oduzet, ni ne slutiš kakve ćeš sve borbe morati da vodiš pored te najteže – da prihvatiš život bez nekoga svog.

• Mi ćemo se boriti za pravdu i opšte dobro i dalje. Ta borba ne poznaje lične interese i skrivene motive. To je borba porodica čija srca krvare, kojih ne interesuje podrška politačara i organizacija, već onog što je danas najrjeđe – čovjeka – poručila je Ljiljanić-Popović.