Video
Na kraju prvog kvartala 2026. godine na evidenciji Zavoda za zapošljavanje u Beranama je bilo 3.260 nezaposlenih. Godinu ranije bilo ih je 3.580.
Istovremeno, tokom marta ove godine Zavodu je u Crnoj Gori prijavljeno 2.877 slobodnih radnih mjesta, 21 odsto više nego u istom mjesecu 2025. godine.
Statistika kaže da na papiru ima osoba koje traže posao, kao i da ima poslodavaca kojima radnici trebaju, ali se sve u tom krugu vrti. Nezaposlenost je, tako, i dalje gorući problem Berana i sjevera.
Jedan od odgovora može biti u kvalifikacijama, drugi u platama i uslovima rada, a dio odgovora možda se nalazi i u sistemu socijalne zaštite.
Država je tokom 2026. godine pokrenula više programa kojima pokušava da korisnike materijalnog obezbjeđenja uvede na tržište rada.
Jedan od njih je „Next job – aktivacija“, namijenjen korisnicima materijalnog obezbjeđenja koji su najmanje godinu na evidenciji Zavoda.
Pokrenut je i program „Možeš više“, čiji je cilj da korisnike materijalnog obezbjeđenja osposobi za rad i smanji njihovu dugoročnu zavisnost od socijalne zaštite.
Pokretanje ovih programa pokazuje da postoji problem koji institucije žele da riješe, odnosno kako ljude koji godinama primaju pomoć uključiti u posao.
Za neke problem može biti u tome što posao koji mogu da dobiju nije dovoljno plaćen. Ako je zarada malo veća od ukupnih primanja koja porodica dobija kroz socijalnu zaštitu, dodatke i povremene poslove, odluka da se prihvati posao nije uvijek jednostavna.
Postavljaju se i pitanja koliko poslodavci u Beranama nude za poslove koje najčešće traže, koliko su ti poslovi sigurni, da li su ugovori stalni ili privremeni, kakvo je radno vrijeme, koliko košta odlazak na posao iz sela ili udaljenijih djelova opštine?
Sa druge strane, postoji i pitanje odgovornosti ljudi koji su radno sposobni, a godinama ostaju van tržišta rada. Ako neko može da radi, a odbija posao samo zato što mu je lakše da ostane na socijalnoj pomoći, onda se mora postaviti i pitanje da li takav sistem dugoročno pomaže toj osobi ili je drži van tržišta rada.
U Beranama zato treba pogledati obje strane – ljude koji godinama čekaju zaposlenje i koriste pomoć države i firme koje traže radnike, ali ne uspijevaju da ih pronađu. Između njih su – plata, uslovi rada, obrazovanje, iskustvo, socijalna davanja i očekivanja.
Pred sjeverom su godine u kojima bi se slika mogla promijeniti – bolja saobraćajna povezanost, završetak novih putnih pravaca, očekivani efekti auto-puta, nova ulaganja i razvoj turizma i privrede mogu otvoriti prostor za nova radna mjesta i bolje zarade.
Autoput može biti jedna od velikih promjena. Dionica od Mateševa do Andrijevice već je ušla u fazu pripremnih radova, a planirana je i nastavak prema Boljarima, sa petljom koja bi povezala Berane sa novom saobraćajnicom.
Nije riječ samo o bržem putovanju, već i o tome da da bolja veza sa Podgoricom, Srbijom i ostatkom zemlje može značiti lakši dolazak investitora, veći promet ljudi i robe, više prostora za turizam, trgovinu, proizvodnju i usluge. Nerealno je očekivati da će autoput sam od sebe otvoriti radna mjesta, ali može stvoriti uslove da ih bude više.
Ako nov aulaganja, bolja povezanost i autoput donesu više pslova na sjeveru, možda će konačno početi da se smanjuje razlika u nezaposlenosti sjevera i juga Crne Gore. Ne tako što će mladi odlazizi tamo gdje ima više posla, već tako što će biti više posla tamo gdje oni žive.
Preporučeno
Previše je nerealno to što je prema podacima za prvi kvartal 2026. godine stopa nezaposlenosti na sjeveru iznosila 25,7 odsto, dok je na jugu bila svega 6,7 odsto i to je nešto što treba hitno da se mijenja, jer sjever ostaje bez najvrednijeg resursa, a to su mladi ljudi.
