Video
Ekspertski timovi Vlade i djelova SPC u utorak su zaključili bez dogovora pregovore o eventualnim izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji, uz prekide, traju od marta.
Martinović, koji je član ekspertskog tima Vlade, kaže, prije svega, da za vrijeme pregovora nije u javnosti iznosio bilo kakve detalje o toku ili sadržaju sastanaka, jer ga je ,,na tu ćutnju obavezivao usmeni džentlmenski sporazum timova postignut pri prvom susretu, jer su iz oba tima znali da medijski nastupi neće pomoći postizanju dogovora“.
– Tog džentlmenskog sporazuma su se držali džentlmeni. Druge nije ni obavezivao, pa se i ne može zamjeriti pojedincima što su nekad istinito, a nekad sasvim krivo informisali medije o sadržaju i toku pregovora. Kako su pregovori okončani, na posljednjem sastanku timovi su dogovorili da je svako slobodan informisati javnost i iznijeti stav o vođenim raspravama – navodi on.
(Ne)čitaju Zakon
Ističe da sada važeći Zakon o slobodi vjeroispovijesti zamjenjuje vremenski i sociološki prevaziđen akt o položaju vjerskih zajednica iz 1977.godine, te da treba da obezbijedi veću širinu slobode ispovijedanja vjere. U jednom dijelu, prema njegovim riječima, nužno je, takođe, otkloniti dileme oko imovinskog statusa nepokretnosti koje su do 1918. godine bile u svojini Kraljevine Crne Gore (korišćene od klera autokefalne Crnogorske crkve) ili su iz javnih prihoda te države finansirani, a danas predstavljaju kulturno dobro države i njeno neodvojivo identitetsko obilježje.
Martinović kaže da iz dostavljenih dokumenata, nastupa velikodostojnika SPC, te govora pojedinaca na javnim protestima (litijama), svi u Crnoj Gori znaju da je osnovni prigovor novom Zakonu bila bojazan te crkve, plasirana kao tvrdnja, da će im biti oduzeti hramovi (,,ne damo svetinje“) i na taj način biti onemogućeno slobodno ispovijedanje hrišćanske pravoslvane vjere u okviru SPC.
– Te da im kao stranci u eventualnim upravnim postupcima pred Upravom za nekretnine neće biti garantovana prava pravičnog i nepristrasnog postupka. Za svakog ko je pročitao Zakon, a imam utisak da je malo ko od oponenata to uradio, jasno je da ovaj propis pokušava urediti nesređeno ili pogrešno uređeno katastarsko stanje nekretnina koje su kulturno dobro Crne Gore i njeno neodvojivo identitetsko obilježje, a evidentirane su kao dobro neke vjerske zajednice – precizirao je Martinović.
Dodaje da se Zakon odnosi na nekretnine koje su nastale/građene isključivo do 1918. godine, dok ne tretira ni na jedan način upise na nekretninama koje su izgrađene nakon tog vremena. Kaže da je tokom pregovora SPC jasno saopštila da želi koristiti neažurnost dijela državne uprave i poziva se na protek rokova za provjeru sadašnjih upisa.
– Da bi nepravnicima bilo jasno, u našem društvu imamo lijep i aktuelan primjer ovakvog pristupa pravu. Sinu jednog crnogorskog političara, osuđenom na kaznu zatvora uskoro nastupa zastara izvršenja kazne, jer ga susjedna država ne želi isporučiti. Po proteku roka – zastari, biće sasvim slobodan i nekažnjen. Naši zapadni susjedi za takav životni stav imaju maksimu: ,,Ko je jamio, jamio je“. Izvjesno je zakonito, a je li moralno, neka svako prosudi – poručuje Martinović.
Kao uvjereni hrišćanin smatra da crkva nema pravo na nemoralno ponašanje.
– Inače su licemjeri. Biblijski fariseji – kaže on.
Prigovor SPC oko upravnog postupka, bilo je, prema riječima Martinovića, lako logički oboriti. Ako su, objašnjava on, svi dosadašnji upisi obavljeni po pravilima tog Zakona, ,,kako je to sada, isti taj Zakon odjednom nepravedan, i to za stranku koja je upis tim Zakonom ishodovala“.
– Osim proste logike, predočili smo i presude Suda za ljudska prava koje govore na isti način. Da je upravni postupak adekvatan – navodi naš sagovornik.
Ključni problem
Kaže da su na kraju shvatili da nije problem u argumentima, ,,već u negativnom i nepovjerljivom odnosu SPC prema Crnoj Gori“.
– Tada smo i prihvatili da se dokazivanje izmjesti iz upravnog u sudski postupak. Uvjereni da tako gradimo i stvaramo povjerenje sa vjernicima SPC, a sigurni da se nezaknitost većine upisa na kulturnim dobrima zbog očiglednosti, lako može dokazati – rekao je on.
Postavili su, podsjeća Martinović, pitanje registracije SPC koje je sporno za tu crkvu.
– Da li se nekome čini neumjesnim da u državi u kojoj djeluje, bilo kao zidar, pekar ili apotekar, bude registrovan? Imamo li svi lične karte? Zbog izbora su nas i registrovali i sprejom označili. Registracija je, podsjeća Martinović, odraz uređenosti društva. Registracija koja je zahtijevana od SPC je registracija djelovanja, a ne nastanka. Budući da SPC nikada nije bila registrovana i/ili evidentirana, ova registracija ne prekida bilo kakav kontinutet, jer taj upis nije konstitutivan. I za ovakav stav smo dostavili presude suda u Strazburu – precizirao je on.
Ističe da tokom pregovora tim SPC nije ni ponudio ni napravio bilo kakav korak ka dogovoru, dodajući da vjeruje ,,da su članovi tog tima htjeli, ali nisu mogli ili smjeli“.
– Ipak je SPC strogo hijerarhijski uređena organizacija. Pop se boji vladike, a vladika patrijarha. Njihov je stav bio jasan i svodio se na: prihvatite sve naše prijedloge i litije staju istog časa.Tako sam se našao u čudu, ja pokušavam da govorim o pravu i principima, a sagovornik o snazi demonstracija – kaže on.
Nakon neuspjelih pregovora između Vlade i SPC u utorak je objelodanjeno da je ta crkva odbila ustupke izvršne vlasti koja je zauzvrat tražila jedno – da se registruju. Potpredsjednik Vlade i rukovodilac pregovaračkog tima Zoran Pažin na konferenciji je saopštio da je odbijena ponuda Vlade krajnja linija kompromisa, pa i preko te linije.
Vlada je kroz predložene izmjene Zakona prihvatila zamjerku crkve i predložila da se izmjesti nadležnost Uprave za nekretnine za provjeru pravne valjanosti upisa svojine na kulturnim dobrima sakralnog karaketra koje čine kulturnu baštinu Crne Gore, u redovni sudski postupak. Dodatno, SPC su kroz izmjene člana 64. dali garancije da može da koristi kulturna dobra i u situaciji kada sud u redovnom sudskom postupku donese pravnosnažnu odluku da je to državna svojina.
– Ostaje nada da će SPC preispitati svoje pravne i političke argumente i svoje mjesto u demokratskom društvu – poručio je tada Pažin.
IZ MCP je, međutim, saopšteno ,,da je sve ovo samo jedan velemajstorski marketinški trik, na koji – u crkvi ne mogu da nasjednu“, tvrdeći da Vlada ,,ostaje pri namjeri da otme crkvenu imovinu“.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti stupio je na snagu 8. januara, a predviđa, što je sporno MCP, da vjerske zajednice moraju dokazati da je crkvena imovina izgrađena prije 1918. godine u njihovom vlasništvu, jer će se u suprotnom smatrati državnom.
“Ne ukradi i ne poželi ništa što je tuđe“
Martinović kaže da je rad u ekspertskom timu Vlade prihvatio sa entuzijazmom i optimizmom.
– Vjerujući da se crkva bavi suštinom i neprolaznim vrijednostima ljudskog roda, najsažetije sadržanim u deset Božijih zapovijesti, smatrao sam da će se pitanje zakonitosti upisa sa crkvom lako riješiti. Da će crkva biti raspoložena za raspravljanje suštine, a ne za formu. Da će za svaki sporni upis, bez obzira kad je i kako nastao reći: ,,Evo našeg osnova za upis. Tu je i juče i danas i sjutra. Mi se držimo zapovijesti: Ne ukradi i ne poželi ništa što je tuđe “– kaže on.
Ističe da se, međutim, prevario.
– Očigledno je nastojanje SPC da se samostalnost i nezavisnost države Crne Gore minimizira ili omalovaži, a građani crnogorske nacionalnosti predstave u pežorativnom smislu (časnu osobu je sramota ponoviti ono što su velikodostojnici SPC izgovorili o nastanku crnogorske nacije i vrijednosti Crnogoraca). Još nijesam vidio da je na objektima eparhija SPC u Crnoj Gori istaknuta zastava Crne Gore – kaže on.
Prepoznao otvoreno političko djelovanje SPC u svrhu predstojećih izbora
Na kraju, postavlja se pitanje, navodi Martinović, da li je država dala previše ustupaka SPC. Smatra da sigurno jeste.
– Ali ih je ekspertski tim prihvatio kao davanje ustupaka ne organizaciji SPC koja za načelo ima širenje samo srpskih interesa definisanih u centrali u Beogradu, već kao ustupak našoj braći, komšijama i sugrađanima koji tu organizaciju vide kao mjesto ispovijedanja hrišćanske vjere. Kod toliko nastojanja i ustupaka Vlade da se nađe rješenje i jasnog stava SPC da će litijama i zaoštravanjem odnosa među pravoslavnim vjernicima u Crnoj Gori ostvarivati svoj uticaj, prepoznao sam otvoreno političko djelovanje SPC u svrhu predstojećih izbora, i ponovljenu matricu ponašanja ideologa velikosrpskog hegemonizma – kaže Martinović.
Dodaje ,,da gdje god su na prostoru bivše SFRJ imali mogućnost da kroz dijalog riješe svoj položaj, odbili su istim stavom kao u Crnoj Gori: dogovor je moguć, ako prihvatite naš stav“. Taj stav je, prema riječima Martinovića, najčešće značio da druga strana nestane.
Preporučeno
– Sigurno je da Crna Gora i Crnogorci neće nestati. Biće ih više i biće bolji. Za SPC u Crnoj Gori, to znači gubitak građana koje bi u budućnosti mogla koristiti kao argument mase na litijama – zaključuje Martinović.
