Video
Donedavnu direktoricu Nacionalne biblioteke, Dragicu Lompar, Martinović poznaje kao ozbiljnu, odgovornu i posvećenu osobu koja je, kako kaže, čitav život posvetila biblioteci.
“Kada imate ljude takvog kova, sa njima je lako sarađivati i znate da je kuća u sigurnim rukama. U kulturi je teško uspostaviti i izgraditi sistem, a lako je sve rasturiti. Sjećam se kada je ona Vlada 2020. godine poslala, dok sam ja bio u Kinoteci, jednu osobu sa lažnom biografijom, bez ozbiljnog radnog iskustva, na pragu šezdesete godine. Nije vam bila potrebna nikakva moć predviđanja da biste znali kako će se to završiti, a završilo se krivičnim prijavama, sudskim presudama i rasturenom kućom koja se, nažalost, ni dan-danas nije od toga oporavila. Iz tog razloga postoji bojazan da se nešto slično ne desi i Nacionalnoj biblioteci. Tu mislim da je najveći oslonac na ljudima – profesionalcima u toj kući, koji moraju biti lojalni ne nijednom direktoru, već svojoj profesiji i instituciji”, rekao je Martinović.
Smatra da Ministarstvo kulture mora biti pozvano na odgovornost, ali i svi oni koji se nalaze na nižim pozicijama u tom resoru, poput direktora direktorata, savjetnika i drugih.
“Sam sam više puta bio svjedok da su učestvovali u zataškavanju određenih skandala”, istakao je Martinović.
Osvrnuo se i na procesuiranje 35 osoba koje su protestovale uoči dodjele Trinaestojulske nagrade, ističući da je policija vrlo svjesna da broj nezadovoljnih ljudi nije 35, već, kako kaže, da se mjeri hiljadama.
“Ukoliko se budu bavili pokušajima da utišaju svakog od tih hiljada građana, mislim da će i ovo vrijeme koje im stoji na raspolaganju, a za koje vjerujem da će biti kratko, biti još kraće. Jedino što bih mogao da im poručim jeste naslov jednog teksta nekadašnjeg njemačkog ministra Joške Fišera – Avanti diletanti”, poručio je Martinović.
Komentarišući pozive na razgovor zbog transparenta „Ustaše i četnici – zajedno ste bježali“ i kvalifikovanje te poruke kao govora mržnje, Martinović smatra da je riječ prije svega o pitanju novog revizionizma.
“Iako se ne radi o novom pogledu na istoriju, jer do istog zaključka dolazite bez obzira sa koje tačke posmatrate određene događaje, riječ je o odnosu prema NOB-u, partizanima i četničkom pokretu. To je svakome ko želi da pogleda istini u oči jasno. Bez obzira na to što je, kao i u svakom ratu, zločina bilo na svim stranama, priroda tih pokreta je jasna. Jedan se borio za oslobođenje jugoslovenskih naroda, dok se drugi razvijao kao kolaboracionistički i zločinački pokret. Ono što je danas možda važnije jeste ideologija koju su ti pokreti zastupali. Partizanski pokret zagovarao je ideju zajedništva, dok je s druge strane postojao šovinistički i velikodržavni koncept. Oni koji danas zagovaraju tu istu ideologiju znaju da jedini put koji vodi u Evropu ide preko Zidanog mosta, a taj put nema srećan kraj”, naglasio je Martinović.
Smatra da je na sceni pokušaj prevrednovanja činjenica kako bi se, prema njegovim riječima, dobile neke bitke u prošlosti, opravdale politike iz bliže istorije i trasirao put za slične projekte u budućnosti.
Govoreći o tome da će kroz volonterski rad SPC i njeni učenici ući u Državni arhiv Crne Gore, Martinović kaže da ga to raduje, jer pristup originalnim dokumentima kod svakog razumnog čovjeka može samo da vodi spoznaji i lakšem razlikovanju istine od falsifikata.
“To ukazuje i na jednu drugu stvar koju smo kao društvo propustili, a to je pitanje obrazovanja i kulture. To su temelji svakog društva i posljedice sa kojima se danas suočavamo trpimo upravo zbog toga što smo ta dva aspekta zapustili”, rekao je Martinović.
Ističe da je kultura živa i da uvijek pronalazi načine da opstane, te da, kakva god bila, predstavlja bolji dio društva.
Preporučeno
“Ako posmatrate raspad Jugoslavije, mnogo je teže bilo razbiti kulturu nego samu zajednicu. Mnogi najistaknutiji ljudi iz kulture pomogli su obnavljanju tih spona i, na neki način, rehabilitaciji društava. Nadam se da će tako biti i u Crnoj Gori, iako nam opšte okolnosti ne idu u prilog”, zaključio je Martinović.
