Saopštenje HRA prenosimo u cjelosti

O svijetu

Međunarodni dan ljudskih prava svijet dočekuje sa 32 oružana sukoba, od kojih je najkrvoločniji rat Izraela i Hamasa u kome je u samo dva mjeseca ubijeno preko 18.000 ljudi, od kojih dvije trećine čine žene i djeca u Gazi. U februaru se navršavaju već dvije godine od invazije Rusije na Ukrajinu. U tom jedinom ratu na tlu Evrope do sada se procjenjuje da je ubijeno preko 10.000 civila, dok se žrtve među pripadnicima oružanih snaga na obje strane procjenjuju na desetine hiljada. U svim ovim sukobima su izvršeni masovni ratni zločini koji negiraju ljudska prava.

Na današnji dan prije 75 godina usvojena je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, prvi dokument koji je na međunarodnom nivou donio katalog ljudskih prava, koji se sastoji od građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih ljudskih prava.

Prvi član Univerzalne deklaracije glasi: Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću i jedni prema drugima treba da postupaju u duhu bratstva. Iako je Jugoslavija kasnije prihvatila sve važne ugovore o ljudskim pravima, te 1948. godine je ostala uzdržana prilikom glasanja o Univerzalnoj deklaraciji, zajedno sa SSSR-om, Bjeloruskom SSR, Ukrajinskom SSR, Čehoslovačkom, Poljskom, Saudijskom Arabijom i Južnoafričkom Unijom.

Ove godine se obilježava i 25 godina od usvajanja Deklaracije o braniteljima ljudskih prava, u kojoj je prepoznata važna uloga i odgovornost nevladinih organizacija, pojedinaca, grupa i institucija za zaštitu demokratije i promociju ljudskih prava. Ovom Deklaracijom je predviđeno da svako ima pravo na zaštitu dok reaguje ili protestuje protiv radnji ili propusta države koji dovode do kršenja ljudskih prava, odnosno nasilja koje vrše pojedinci ili grupe. Tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana ljudskih prava je „Sloboda, jednakost i pravda za sve“.

Uopšte o Crnoj Gori

U Crnoj Gori, posle 10-mjesečnog zastoja u radu Skupštine i 8-mjesečnog rada Vlade u tehničkom mandatu, 30. oktobra je izabran predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić, a 31. oktobra i nova Vlada premijera Milojka Spajića. Od 20. maja Crna Gora ima i novog predsjednika države Jakova Milatovića, koji je sa te funkcije smijenio Mila Đukanovića, koji je na najvišim državnim funkcijama proveo oko tri decenije.

Pozitivno je to što ni jedan od zakona koje je usvojio raspušten saziv Skupštine nije stupio na snagu, jer su odbili da ih potpišu i prethodni i sadašnji predsjednik države, pa su svi vraćeni novoj Vladi na razmatranje, što daje novu priliku za unaprjeđenje zakonskih rješenja i njihovo dodatno usklađivanje sa međunarodnim standardima.

I tehnička vlada Dritana Abazovića i nova vlada Milojka Spajića odlučile su da podrže Saudijsku Arabiju kao državu organizatora svjetske izložbe EXPO, u zamjenu za donacije Crnoj Gori u obrazovni sektor, uprkos masovnim i sistematskim kršenjima ljudskih prava u toj zemlji, od kojih je najpoznatije ubistvo disidenta novinara Džamala Kašogija 2018. godine u konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu. Takvom trgovačkom pristupu ljudskim pravima usprotivila se 21 nevladina organizacija u Crnoj Gori.

Crna Gora je već 13 godina država kandidat za članstvo u Evropskoj uniji. Posljednje dvije godine stagnira u pregovorima.

U nastavku pročitajte o zaštiti ljudskih prava pred Ustavnim sudom, u pravosuđu, o primjeni apsolutne zabrane torture, o suočavanju sa prošlošću, istragama napada na novinare, o socijalnim pravima, pravima osoba sa invaliditetom, primjeni ustavne zabrane izazivanja ili podsticanja mržnje i netrpeljivosti, o obrazovanju za ljudska prava i zaštiti branitelja ljudskih prava u Crnoj Gori, što su teme kojima se bavila Akcija za ljudska prava. U narednoj godini državu očekuje mnogo posla da ispuni utemeljene preporuke međunarodnih organizacija i nevladinih organizacija u ovim oblastima, na čije ispunjenje se već predugo čeka.

O Ustavnom sudu

Izborom tri sutkinje (Snežane Armenko, Dragane Đuranović, Momirke Tešić) u februaru rad Ustavnog suda je odblokiran posle pet mjeseci, dok je krajem novembra taj sud kompletiran izborom sedmog sudije, Faruka Resulbegovića, poslije više od tri godine.

Pred Ustavnim sudom je u radu 2594 predmeta, od čega ustavne žalbe čine 87 odsto (2269). Od ustavnih žalbi osam je još uvijek neriješenih iz 2018. godine. Imajući u vidu standard iz prakse Evropskog suda za ljudska prava, u postupcima po žalbama iz 2018, 2019. i 2020. godine, kojih ukupno ima 571 odnosno 22 odsto od ukupnog broja predmeta, pravo na djelotvoran pravni lijek pred Ustavnim sudom je već prekršeno. Na odlučivanje čeka i 325 predloga i inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, a dva takva predmeta su čak iz 2016. godine.

Ustavnom sudu je neophodno obezbijediti više savjetnika koji bi pomogli sudijama da nadoknade zaostatak, koji su prouzrokovali poslanici odbijajući da blagovremeno izaberu nedostajuće sudije. HRA smatra da bi narednom ustavnom reformom i broj sudija Ustavnog suda trebalo povećati sa sedam na devet.

Pozitivna novina na Internet stranici Ustavnog suda je objava odluka o ustavnim žalbama sa ključnim rječima, tako da se ove odluke mogu lakše pretražiti. Međutim, Ustavni sud i dalje ne objavljuje redosled odlučivanja u predmetima i prioritete, pa tako građani ne znaju kada mogu očekivati njegovu odluku.

Krajem oktobra je Ustavni sud donio kontroverznu odluku kojom je većinom glasova (4:2) ukinuo pravo žena iz člana 17 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju da u starosnu penziju odu dvije godine prije muškaraca (sa 64 godine i 15 godina staža) tretirajući ga kao diskriminaciju. HRA smatra da nije bilo potrebno donijeti ovako drastičnu odluku koja negira pozitivnu diskriminaciju žena. Problem diskriminatornog primoravanja sutkinja i državnih tužiteljki da napuste funkcije sa 64 godine mogao je biti riješen drugačije, adekvatnom dopunom zakona. Nijesu zbog toga morale biti oštećene sve žene koje žele da odu u penziju sa 64 godine, a ni muškarci, koji sad za penziju moraju imati 40 godina radnog staža. Apelujemo na zakonodavca da svima koji tako izaberu omogući odlazak u penziju sa 64 godine života i 15 godina staža, s tim što bi se preciziralo da i za sudije/sutkinje i tužioce/tužiteljke ovo važi kao mogućnost, a ne kao obavezan uslov za prekid funkcije.

O pravosuđu

Evropska komisija (EK) je stanje pravosudnog sistema ocijenila kao „nastavak duboke institucionalne krize“. Na ključnim pozicijama su i dalje vršioci dužnosti – Vrhovnog državnog tužioca, predsjednika Vrhovnog suda, kao i tri člana iz reda uglednih pravnika u Sudskom savjetu, koji ulaze u desetu godinu obavljanja funkcije iako je Ustav njihov mandat ograničio na četiri godine, čime je prema EK “podriven demokratski legitimitet Sudskog savjeta”.

Alarmantno je stanje u osnovnim sudovima kojima nedostaje preko petine sudija, 22 odsto ili njih 32. Ovo se u praksi odražava na ažurnost sudova i poštovanje prava na suđenje u razumnom roku – ročišta se zakazuju na preko četiri mjeseca, donošenje odluka kasni, a rješavanje ključnih životnih potreba građana odlaže se u nedogled. Do ovakvog stanja je došlo i zbog pasivnosti Sudskog savjeta koji je bez opravdanja skoro pet mjeseci držao na čekanju 11 kandidata za sudije koji su uspješno završili inicijalnu obuku, i to u trenutku kada je u osnovnim sudovima postojalo čak 36 upražnjenih mjesta.

Takođe, Komisija za testiranje čiji članovi su članovi Sudskog savjeta dodatno usporava proces jer po dva i tri mjeseca od isteka roka za prijavu ne zakazuje testiranje. Izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama neophodno je, pored ostalog, skratiti trajanje obuke za sudije i učiniti je efektivnijom.

EK je i ove godine kritikovala Sudski savjet i Tužilački savjet da im nedostaje proaktivnosti, da je neophodno da unaprijede transparentnost rada kroz objavljivanje obrazloženih odluka o izboru, napredovanju i utvrđivanju odgovornosti sudija i državnih tužilaca, da nema napretka u jačanju odgovornosti sudija i državnih tužilaca zbog, između ostalog, nedjelotvornog rada komisija za utvrđivanje etičke odgovornosti i nedostatka konzistentnosti oba savjeta u sankcionisanju nosilaca pravosudnih funkcija za nedostavljanje podataka o imovini i prihodima.

Ovu godinu je obilježio i tragičan događaj u martu, kada je jedna osoba stradala pošto je aktivirala ručnu bombu na ulazu u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Petoro je fizički povrijeđeno, dok je četvoro zbog stresa zatražilo pomoć u Urgentnom centru. Ovaj događaj je podsjetio na nemar nadležnih vlada i njihovih ministara pravde koji za više od dvije decenije nijesu primijenili zakon i riješili pitanje obezbjeđenja pravosudnih institucija u Crnoj Gori.

Takođe, organizovana kriminalna grupa je prokopala tunel do podruma Višeg suda u Podgorici u kome se još uvijek nalazi arhiv predmeta sa dokazima. Utvrđeno je da je iz arhiva iznijeto nekoliko dokaza – vatrenog oružja, ali konačni nalaz o šteti još nije poznat. Izvještaj HRA o kažnjavanju za kršenje zdravstvenih mjera za vrijeme pandemije Kovid-19 pokazao je izrazito nejednak tretman građana, koji su zbog jedne iste radnje, npr. kršenja
policijskog časa i vožnje u automobilu, kažnjavani različito – zatvorom, novčanim kaznama i uslovnim osudama, dok je protiv drugih i odbacivana krivična prijava pošto bi platili neki iznos u humanitarne svrhe, a dešavalo se i da tužioci bez obrazloženja odustanu od krivičnog gonjenja.

Potrebno je u principu usvojiti smjernice za kažnjavanje u krivičnom, a i prekršajnom postupku kako bi se obezbijedila ujednačena kaznena politika u svim oblastima i jednakost građana pred zakonom. U vezi kažnjavanja za kršenje često nesrazmjernih Kovid-19 mjera, koje je bilo posebno sporne zakonitosti u krivičnom postupku, HRA je predložila da Vlada donese zakon o amnestiji i vrati novac svima koji su kažnjavani, po uzoru na Sloveniju.

Zabrana torture

Nedjelotvornost istraga policijskog zlostavljanja je i dalje jedan od ključnih problema zaštite ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori. Iako više puta upozorena, Crna Gora nije suzbila kulturu zlostavljanja u policiji jer nije efikasno procesuirala i odgovarajuće kaznila za to odgovorne policijske službenike, uključujući šefove koji se moraju smatrati odgovornim za djelovanje onih kojima rukovode, zaključio je Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) u ovogodišnjem izvještaju.

Bivši ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić javno je štitio policijske inspektore optužene za torturu, koje je mjesecima nezakonito odbijao da suspenduje. Takva javna promocija nekažnjivosti moguće je uticala na to da je ove godine podnijeto skoro pet puta više krivičnih prijava za djela torture (107) nego prethodne, protiv 161 policijskog službenika. Ni nakon tri i po godine nema optužnice zbog iznuđivanja iskaza teškim nasiljem od Jovana Grujičića u predmetu „bombaških napada“ na kuću Duška Golubovića i lokal Grand, iako su i međunarodni stručnjaci potvrdili da je on bio žrtva torture.

U tom predmetu je Više državno tužilaštvo čak četiri puta ukidalo rješenje o odbacivanju krivične prijave državne tužiteljke Maje Knežević, prije nego je predmet konačno ustupljen drugom tužiocu.

Od novih vlasti očekujemo konkretne rezultate u cilju adekvatnog kažnjavanja svih odgovornih za torturu, uz uvođenje dodatnih zakonskih garancija kao što je obavezno snimanje saslušanja u policiji i državnom tužilaštvu, skraćenje roka od 24h prije nego što osoba lišena slobode bude dovedena pred državnog tužioca, obavezno psihijatrijsko vještačenje navodnih žrtava torture, pooštravanje kazni za djela torture itd.

Suočavanje sa prošlošću

Ni ove godine Vlada nije zauzela strateški pristup u vezi suočavanja sa prošlošću. Specijalno državno tužilaštvo i dalje ne pokazuje proaktivan pristup istragama ratnih zločina. Nije bilo novih optužnica, ni pokrenutih istraga, nedostaje regionalna saradnja. U toku je samo jedno suđenje za ratni zločin, za koji je optužnica podignuta prije dvije godine tako što je Crnoj Gori predmet ustupila Bosna i Hercegovina.

Prošli saziv Skupštine izglasao je diskriminatoran institut „civilne žrtve rata“ koji se našao među odredbama izglasanog ali neusvojenog Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti. Ovaj pravni institut, koji podrazumijeva pravo na novčanu naknadu, propisan je tako da pravo mogu da ostvare isključivo žrtve oružanog sukoba sa NATO u Crnoj Gori, a ne i druge porodice civilnih žrtava iz Crne Gore, koje su stradale od posljedica oružanih sukoba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili na Kosovu nakon završetka ratnog stanja.

Neophodno je da novi skupštinski saziv ispravi propust i obezbijedi svim civilnim žrtvama ratova devedesetih pravo na nadoknadu. Pozitivni pomaci u uređivanju zakonske legislative učinjeni su po pitanju komandne odgovornosti i upotrebe dokaza pribavljenih pred Haškim tribunalom, koje bi trebalo ubrzo usvojiti.

Po prvi put, posle 31 godine, predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović, uputio je izvinjenje porodicama žrtava „Deportacije“ zbog nezakonitog hapšenja i izručivanja bosanskohercegovačkih izbjeglica vojsci Srpske Republike BiH 1992. godine. Međutim, uprkos prošlogodišnjim javnim obećanjima bivšeg ministra unutrašnjih poslova, spomenika za žrtve deportacije i dalje nema, niti je poznato da se na tome bilo kako radi.

Ove godine Vlada nije pokazala interesovanje za inicijativu HRA za rehabilitaciju i obeštećenje političkih zatvorenika iz Crne Gore na Golom otoku.

O istragama napada na novinare

Crnu Goru i dalje opterećuju nerasvijetljena ubistva i pokušaji ubistava, fizičkih napada, prijetnji i napada na imovinu medija, što ograničava slobodu izražavanja. Pohvaljujemo podizanje optužnice za ranjavanje novinarke Olivere Lakić iz 2018. godine, očekujemo optužnicu i za naručivanje njenog ubistva 2020. godine, koje srećom nije pokušano jer je izvršilac u međuvremenu odlučio da sarađuje sa tužilaštvom u zamjenu za status zaštićenog svjedoka.

Podsjećamo i da nikada nije rasvijetljena pozadina i tog napada i prethodnih napada na nju i njenu porodicu.

U istragama drugih ključnih napada na novinare nije bilo napretka. Vlada Crne Gore nije angažovala stranog eksperta da preispita dosadašnju istragu u predmetu ubistva Duška Jovanovića kako je najavljeno. U istrazi Jovanovića nema napretka i ispostavilo se da državni tužioci nisu ispitali sve na šta je Akcija za ljudska prava ukazala u izvještaju još 2016. godine, a i Komisija za praćenje istraga napada na novinare 2022. godine. Navršilo se i 16 godina od pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u Beranama. Nova izvršna vlast ima obavezu da stvori uslove za otkrivanje počinilaca i njihovo kažnjavanje.

O socijalnim pravima

Ni ove godine Crna Gora nije ispunila preporuke UN Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava iz 2014. godine da obezbijedi odgovarajući životni standard za socijalno ugrožene, posebno nezaposlene, starije i osobe sa invaliditetom. Iako neznatno uvećan, iznos socijalnih davanja je još uvijek četiri puta manji od cijene minimalne potrošačke korpe i ne obezbjeđuje preživljavanje nego podstiče sivu ekonomiju i izrabljivanje najsiromašnijih. Ne
postoje precizni podaci o broju siromašnih i beskućnika ili osoba koje nemaju adekvatno stanovanje ni pristup osnovnoj infrastrukturi i servisima kao što su voda, grijanje, sanitarije i struja.

Strategija za borbu protiv siromaštva nije usvojena, niti je njeno sačinjavanje planirano, sudeći prema Srednjoročnom programu rada Vlade 2022-2024. Nisu postignuti adekvatni uslovi za zaštitu beskućnika i nije riješen višegodišnji problem ljudi koji žive u psihijatrijskoj bolnici u Kotoru, jer nemaju gdje drugo. Nije usvojen podzakonski akt bilo koje vrste koji objašnjava kako se beskućnici zbrinjavaju, koje su im usluge dostupne i na koji način.

O pravima osoba sa invaliditetom

Nijesu ispunjene ni preporuke UN Komiteta za prava osoba s invaliditetom iz 2017. godine, posebno u pogledu neophodne reforme starateljstva i odlučivanja u ime osobe, koji sprečava osobe s invaliditetom u slobodnom donošenju odluka o svom životu. Praksa oduzimanja poslovne sposobnosti je nastavljena, a glavni vid zbrinjavanja osoba sa psiho-socijalnim invaliditetom je u institucijama. I dalje oko 46 odsto pacijenata Specijalne bolnice za psihijatriju u Kotoru čine tzv. socijalni pacijenti, za čijim bolničkim liječenjem više nema potrebe, ali koji nastavljaju da žive u Bolnici jer država za njihovo zbrinjavanje nema rješenje.

Ne postoje adekvatni uslovi za liječenje djece kojima je potrebna hitna hospitalizacija. Iako je Vlada predvidjela da u IV kvartalu 2022. donese Strategiju deinstitucionalizacije i razvoja usluga za život u zajednici od 2023. do 2026. (sa Akcionim planom za 2023), ta strategija još nije donijeta i nepoznato je da je oformljena i radna grupa za njenu izradu.

Još uvijek svi sudovi i državna tužilaštva nijesu pristupačni za osobe s invaliditetom, kao ni drugi javni objekti.

Ustavna zabrana izazivanja ili podsticanja mržnje i netrpeljivosti

I ove godine govor mržnje ne jenjava u javnom prostoru. Osim objava građana na društvenim mrežama i predstavnici državnih organa skloni su ovakvom govoru. Tako npr. poslanik Milutin Đukanović iz Nove srpske demokratije izjave dugogodišnje aktivistkinje Ivane Vujović, omalovažava i odbacuje kao izjave nečije “supruge“; gradonačelnik Opštine Nikšić, Marko Kovačević na proslavi pjeva: „Leleču Turci, kukaju bule, serdar Janko sabljom maše, udrite braćo, srpstvo je naše” i učestvuje sa drugim predstavnicima opštinskih vlasti u parastosu Dragoljubu Draži Mihajloviću, saradniku fašističkih okupatora za vrijeme Drugog svjetskog rata, čije su jedinice počinile strašne zločine nad muslimanskim stanovništvom na sjeveru Crne Gore.

Govor mržnje koji promovišu političari ima posebno teške posljedice na život u multietničkoj zajednici kakva je Crna Gora i posebno ostavlja negativne posljedice na djecu. U Baru je u aprilu došlo do huliganskog napada na djecu sportiste iz Sarajeva koji je, kako se pretpostavlja, motivisan etničkom mržnjom. U tom slučaju još nije podignut optužni predlog.

U proteklih godinu dana zabilježili smo 15 slučaja govora mržnje u javnom prostoru, o kojima su mediji izvještavali. Posljednji slučaj bio je objavljivanje knjige u Srbiji vulgarnog i mizoginog karaktera dr Vojislava Šešelja o profesorki Univerziteta Crne Gore i bivšoj poslanici Skupštine Crne Gore. Ohrabruje činjenica da su i cjelokupna crnogorska Vlada, predsjednik države kao i mnogi poslanici, političke partije i predstavnici građanskog društva to osudili.

Pokrenuta su tri prekršajna postupka i sedam krivičnih postupaka. U postupku pokrenutom protiv navijačke grupe “Vojvode” – FK “Sutjeske” iz Nikšića, zbog pokliča: “Nož, žica, Podgorica!”, po ocjeni državnih tužilaca nije bilo osnova da se pokrene krivično gonjenje zbog izvršenja krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, već je predmet dodijeljen sudu za prekršaje u Podgorici (formirano je deset predmeta).

Ove godine je donijeta samo jedna pravosnažna odluka Apelacionog suda Crne Gore kojom je potvrđena presuda Višeg suda u Podgorici da se gradonačelnik Opštine Nikšić Marko Kovačević oslobađa optužbi za izvršenje krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje iz čl. 370 st. 2 u vezi st. 1 Krivičnog zakonika Crne Gore, zbog izjave „mislim da se u Srebrenici nije dogodio genocid“.

Državnom tužilaštvu je neophodna dodatna obuka o razlikovanju između slobode izražavanja i govora mržnje. Npr. procesuiralo je istoričara Bobana Batrićevića zbog legitimne kritike izjava sveštenika Srpske pravoslavne crkve, a nije procesuiralo prijetnje smrću glavnom uredniku i zamjeniku urednika portala Antena M. Ista obuka je neophodna za službenike Uprave policije koji procesuiraju prkršajne prijave sudovima, a koji nisu uvijek ni pravnici.

Neophodno je da Vlada zauzme strateški pristup suzbijanju izazivanja ili podsticanja mržnje i netrpeljivosti, u kojoj bi se obezbjedilo predviđanje novih zakonskih mjera i praktičnih politika za suzbijanje govora mržnje i ostalih djela motivisanih mržnjom.

Obrazovanje za ljudska prava

U Crnoj Gori raste broj prijava vršnjačkog nasilja među djecom. Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA su od ministarstva prosvjete zatražile ponovo uvođenje Građanskog obrazovanja kao obaveznog predmeta u osnovnim i srednjim školama jer, pored ostalog, iskustvo nastavnika koji predaju ovaj predmet pokazuje da djeca koja su pohađala taj predmet po pravilu ispoljavaju veći stepen tolerancije i bolje poznaju i poštuju i svoja dječja prava i prava drugih.

Zaštita branitelja ljudskih prava

Koalicija za prava LGBTIQ+ osoba „Ravnopravno“, 17 NVO, osudila je u januaru napad premijera Dritana Abazovića neistinitim optužbama na Udruženje Roditelji, i podsjetila da su organizacije i aktivisti/kinje civilnog društva u Crnoj Gori na udaru pojedinih političara iz vlasti i iz opozicije, te političkih pokreta u nastajanju, u svakoj prilici kada izraze neslaganje s njihovim javnim djelovanjem ili izostankom djelovanja. Zalaganja Akcije za ljudska prava za suzbijanje policijske torture, ministar Filip Adžić nazivao je „pritiskom“, „hajkom“, „pokušajem urušavanja institucija zarad dobijanja grantova“, „uticajem koji ima za cilj da zaustavi borbu protiv organizovanog kriminala“ i sl, svrstavajući nas u isti rang sa kriminalcima.

Ovakav narativ prema civilnom sektoru ohrabrio je i druge pripadnike Uprave policije da javno prijete građanskim aktivistima, pa je nedavno v. d. komandant Protivterorističke jedinice Petar Knežević zaprijetio ,,sramnim nevladinim organizacijama“ koje ga, kako je kazao „blate“, uz poruku aktivistima „kad idete u toalete stranih službi ne govorite jeftino o meni jer to ima svoju cijenu“. On se u svojim prijetnjama pozvao na operativna saznanja, suprotno i Kodeksu policijske etike.

Ministar unutrašnjih poslova se još uvijek nije oglasio povodom ovog slučaja, niti je poznato da su neke mjere preduzete protiv Kneževića.

Najteži napad ove godine pretrpio je aktivista NVO Ekopatriotizam iz Nikšića Boško Pavićević, koga je napalo i vrlo teško povrijedilo nekoliko huligana zbog toga što ih je upozorio i snimao kako zlostavljaju životinje i remete javni mir na trgu u Nikšiću. Prethodno je protiv aktivistkinje Ekopatriotizma Ivane Čogurić pokrenut prekršajni postupak jer je kese sa sakupljenim đubretom demonstrativno ostavila pred vratima komunalne službe u Nikšiću, dok je komunalna policija njen broj telefona (lični podatak) proslijedila osobi koju je prijavila zbog kršenja zakona. U oba slučaja državni organi su efikasno reagovali po prijavama aktivista.

Ponovo podsjećamo da Deklaracija UN o braniteljima ljudskih prava od države i svih njenih predstavnika zahtijeva da razumiju i poštuju ulogu udruženja i pojedinaca koji se bave zaštitom ljudskih prava i da zaštite njihovo legitimno pravo na kritiku vlasti i svih onih koji ugrožavaju ljudska prava.