Profesor Čupić u tom kontekstu objašnjava i da u Crnoj Gori svi jezici, osim albanskog, imaju zajedničko porijeklo, te da nikome ne bi trebalo da smeta što je u njoj službeni jezik onaj koji proizilazi iz njene državnosti.

,,Ne bi trebalo da smeta što je u Crnoj Gori službeni jezik crnogorski, jer proizilazi iz državnosti Crne Gore. On u svojim nijansama i posebnostima ne dovodi u pitanje sporazumijevanje sa svim drugim po porijeklu slovenskim jezicima, pa i srpskim. To je razlog da ne treba insistirati na promjeni Ustava Crne Gore samo zbog toga. Ko to uzima u Crnoj Gori kao argument, on je politički nezreo i nerazuman, odnosno nije dorastao državničkom ponašanju, djelovanju i zadatku”, ocijenio je proferor Čupić.

Ističe da su pragmatični evropejci i nacionalisti neprirodna koalicija i da nacionalisti, iako se deklarativno zalažu za ulazak Crne Gore u EU, ne mogu da smisle ni Evropu ni Zapad.

,,To je istovremeno i tragično i farsično raspeće. Spolja evropski sijaju, a iznutra se ujedaju i jedu. Takvo njihovo stanje pretvara Skupštinu Crne Gore, kao svetilište političkog života, u periferni kafanski kabare”, navodi profesor Čupić.

Dodaje da će sve to biti „pometeno“, ulaskom Crne Gore u EU koji se, smatra, može dogoditi i prije 2028. godine

POBJEDA: Kako Vam izgleda društveno-politička situacija u Crnoj Gori? Da li su politički predstavnici uspjeli da nas izdignu iz nacionalnih podjela? Da li je realno imati takva očekivanja na ovom podneblju?

ČUPIĆ: Оd uspostavljanja državnosti 2006. godine Crna Gora je strateški okrenuta prema razvijenim demokratskim državama Evrope i svijeta. To je i formalno utemeljeno u prvom osnovnom zakonu, odnosno Ustavu, u kome se Crna Gora definiše kao građanska država. Preko te formulacije uspostavljen je temeljni princip savremenih demokratskih poredaka da su svi građani jednaki i ravnopravni pred zakonom, nezavisno od njihovih različitih pripadništva, kao što su etnička, religijska, rasna, polna, socijalna i ideološka. Takođe, građani imaju ustavnu garanciju i zaštitu za sve svoje posebnosti i za sve ono što pripada njihovoj privatnosti. Crna Gora se i društveno i državno opredijelila da se pridruži velikoj zajednici evropskih država, Evropskoj uniji. Na tom putu ispunila je i jedan od preduslova za pridruživanje, a on je bezbjednosnog karaktera. Ona se priključila i postala članica NATO. Na taj način je ispunila ovaj bitan preduslov, ali vremenom i veliki dio uslova za priključivanje EU. Ono što je ostalo da tinja u unutrašnjem političkom životu jeste da se kod jednog dijela političara i političkih stranaka pokazuje neiskrenost u odnosu na strateška opredjeljenja većine građana Crne Gore. Ta njihova neiskrenost potpaljuje političke strasti, posebno one koje pripadaju političkoj nacionalističkoj orijentaciji i njenoj retorici. Upravo, njihova retorika ih razotkriva, jer preko nje pokazuju da jedno javno govore, drugo misle, a treće konkretno rade. Oni se javno, odnosno deklarativno, ne odriču ulaska Crne Gore u EU. Čak to i naglašavaju, pojačavaju i manifestuju javnim zaklinjanjem za njihovo evropsko opredjeljenje. Međutim, razotkrivaju se u konkretnim aktivnostima. Jedna od njih je insistiranje na etničkoj ugroženosti. Preko toga potpaljuju kod građana strasti i sugerišu im da su njihova etnička prava ugrožena. Na taj način utiču na etničke, odnosno nacionalne, podjele. To rade perfidno. Na primjer, u trenutnoj situaciji koriste podatke posljednjeg popisa stanovništva. Preko tih podataka pokušavaju da izvrše promjene u Ustavu Crne Gore, pa čak i promjene cjelokupnog Ustava, posebno kada je u pitanju upotreba službenog jezika i državnih simbola – grba, zastave i himne. To je njihova inicijalna kapisla za potpirivanje negativnih emocija kod građana. Njihova namjera je da se kod građana stvori osjećanje ugroženosti prema etničkoj opredijeljenosti. Nadam se da većina građana to prepoznaje ili da će vremenom prepoznati i tako ih spriječiti da upadnu u podmuklu mrežu netrpeljivosti i isključivosti kada su u pitanju etnička pripadništva. Etničko pripadništvo treba da ostane u privatnom i ličnom životu i da im se kao takvo zakonski garantuje. Na taj način isključuju se i dovode u pitanje nacionalne podjele kao mogući uzroci nestabilnosti i nesigurnosti života u Crnoj Gori. Iz tih razloga potrebno je kritički preispitivati odgovornost ponašanja političara na crnogorskoj političkoj i društvenoj sceni. Očekujem od razborite, razumne i racionalne političke većine u Crnoj Gori da svojim političkim angažmanom ne poteže nacionalne podjele i ne truje građane na osnovu njih. Naravno, svačiji nacionalni osjećaj i pripadništvo treba da budu zakonski garantovani i praktičnim mjerama i postupcima zaštićeni. Sa nacionalnim osjećajem ne treba se poigravati na političkoj sceni jer takvo poigravanje je politikantskog karaktera. Svi oni koji na političkoj sceni mašu nacionalnim osjećanjima, odnosno pripadništvima, pokazuju nemoć kada je u pitanju rješavanje praktičnih ljudskih potreba i problema, što je bitna karakteristika dobre i pravedne politike. Otvaranje i podsticanje nacionalnih podjela i netrpeljivosti je alibi za nemoćne i nesposobne političare, često sluge nekih drugih spoljašnjih centara moći.

POBJEDA : Zašto, po Vašem mišljenju, političari koji su dugo na sceni i dalje biraju jezik i politiku podjela, a zvanično teže ka demokratiji, toleranciji i poštovanju ljudskih prava?

ČUPIĆ: Zato što nemaju što drugo da ponude što bi pospješivalo i razvijalo crnogorsko društvo, kao i suživot svih građana na prostoru Crne Gore. Svoje nedostatke u obliku frustracija, kompenzacija i stvaralačke nemoći nadomještaju širenjem loših osjećanja kao što su: zavist, mržnja i pakost, ali i loših stanja kao što su: strahovi, strepnje, panike i lukavstva. Ta loša osjećanja i stanja u njihovoj propagandi olako prihvataju nezadovoljni ljudi ili oni u neznanju i ograničenosti. To je čest slučaj kada se političari služe širenjem loših osjećanja i stanja među ljudima koji su u egzistencijalnim problemima, odnosno koji žive život u siromaštvu, a neki i u bijedi. Umjesto da ih političari i politike iz tog stanja izvlače i omogućavaju im da učenjem i radom poboljšaju svoj socijalni i ljudski status, oni im nude izgovore da njihovo loše stanje proizilazi iz njihove etničke diskriminisanosti i ugroženosti. To je primjer jeftine populističke političke propagande. Istovremeno, takvi političari se neiskreno prikrivaju retorikom da su za demokratsku vladavinu, toleranciju i poštovanje ljudskih prava. Njihova neiskrenost razotkriva se njihovim konkretnim ponašanjem. Tako neki od njih veličaju i brane autokrate, odnosno samovoljnike na vlasti koji su primjeri uzurpatora na vlasti iz susjednih država, a unutar Crne Gore predstavljaju se kao borci protiv uzurpacija, zastupnici vladavine prava, oni koji zdušno prihvataju evropske vrednosti i standarde razvijenih demokratskih poredaka. Ono što javno govore i što konkretno čine pokazuje da su podijeljene ličnosti, homo duplexi i socijalno šizofreni. Jedno govore, a sasvim drugo rade. To je primjer licemjerstva, pokvarenosti i kalkulantske ucijenjenosti. Spremni su da sve učine da bi opstali na vlasti, ali istovremeno da na podmukao način ostvaruju svoje opasne namjere kojima dijele ljude, posebno po etničkom pripadništvu.

POBJEDA: Na jednoj tribini povodom rezultata popisa stanovništva u Crnoj Gori rekli ste da „jedan dio političke elite u Crnoj Gori nije dorastao zadatku“. Na koga ste mislili?

ČUPIĆ: Popis stanovništva je izuzetno značajan čin kada je u pitanju konstatovanje stanja društva i države. Drugim riječima, popis je bitan za buduće planiranje razvoja društva, kao i za suočavanje sa mogućim problemima u neposrednoj budućnosti. Popisi u nekim razvijenim demokratskim državama ne ulaze u popisivanje pripadništva stanovnika kao što su etnička i rasna. Takođe, ne bave se uvjerenjima stanovnika, odnosno njihovim religijskim opredjeljenjima, kao i njihovim ubjeđenjima, odnosno ideološkim i političkim orijentacijama i pripadništvima. To sve pripada, prema standardima tih država, čovjekovoj privatnoj sferi, odnosno njihovim ličnim odlukama i izborima. Naime, kada se privatna pripadništva popisuju onda je moguća manipulacija sa podacima koji mogu da naruše sigurnost i stabilnost društva i države. Za državu koja je, prema Ustavu, građanska, to je nepotrebno, jer može da izazove moguće netrpeljivosti, isključivosti i sukobe. Upravo, posljednji popis u Crnoj Gori jedan broj nacionalistički orijentisanih političara koristi da izazove uznemirenja i netrpeljivosti stanovnika po etničkoj pripadnosti. Vješto se manipuliše da su određene etničke manjine neravnopravne pa se u ime toga zahtijeva izmjena Ustavne konstitucije. Posebno se izdvaja upotreba službenog jezika i preko njega se onda dovode u pitanje i druga ustavna rješenja povezana sa simbolima države. U Crnoj Gori svi jezici, osim albanskog, imaju zajedničko porijeklo. To su slovenski jezici u okviru indoevropskih jezika. Razlike koje postoje u ovim jezicima opredjeljuju njihove nazive. Veliki lingvista Ranko Bugarski, koji je rođen u Sarajevu, gradu koji je primjer multietničnosti, multireligioznosti i multikonfesionalnosti, a koji je veliki dio života proveo u Beogradu, pokazao je da su svi ti slovenski jezici bliski i slični. To njihovo zajedništvo, odnosno sličnost, omogućava visok stepen razumljivosti stanovnika u komunikaciji. To je posebno bitno za svakodnevni život ljudi i njihove svakodnevne komunikacije. Zato ne bi trebalo da smeta što je u Crnoj Gori službeni jezik crnogorski jer proizilazi iz državnosti Crne Gore. On u svojim nijansama i posebnostima ne dovodi u pitanje sporazumijevanje sa svim drugim po porijeklu slovenskim jezicima, pa i srpskim. To je razlog da ne treba insistirati na promjeni Ustava Crne Gore samo zbog toga. Ko to uzima u Crnoj Gori kao argument on je politički nezreo i nerazuman, odnosno nije dorastao državničkom ponašanju, djelovanju i zadatku. Upravo, preko insistiranja određenih političara da se prema podacima popisa mijenja Ustav pokazuje njihove prave namjere, odnosno njihovu nerazumnost i podsticanje netrpeljivosti među stanovnicima Crne Gore. Njihovo verbalno iskazivanje i zalaganje za demokratske procese i evropeizaciju sa insistiranjem na izmjenama Ustava razotkriva njihovu prirodu i namjeru. Pokazuje se da su oni zarobljenici nacionalizma kao ograničene i opasne ideologije. Svaki nacionalizam je suženi pogled na svijet i život, jer podstiče isključivost, netrpeljivost, prema drugima i drugojačijima, i najčešće završava u predrasudama, stereotipima i diskriminacijama. On podstiče i grupnu narcisoidnost koja je opasna po politički i društveni život. Nacionalizmi najčešće uzrokuju i izazivaju sukobe, od onih nasilničkih do građanskih ratova. U Crnoj Gori nacionalizmi se iz dana u dan kompromituju, jer pokazuju da većina građana na njih ne nasijeda i da su građani svjesni da im takva ideologija ne pomaže u poboljšanju kvaliteta života, nego ih gura u nesrećnu lošu prošlost, a u budućnosti u propast. Članstvo Crne Gore u NATO i pridruživanje Evropskoj uniji pokazuje da su ipak nacionalizmi nemoćni i da će oni konačno otići u prošlost nesrećne stvarnosti.

POBJEDA: Što vidite kao suštinski problem crnogorske političke scene?

ČUPIĆ: Problem su neprirodne i neprincipijelne koalicije, koje udružuje samo ambicija i apetit da se dokopaju vlasti. Sve između njih je, sem osvajanja vlasti, neiskreno. Njihov jedini koalicioni interes je da se dokopaju i održe po svaku cijenu na vlasti zbog ličnih i grupnih dobiti. Takvo koaliciono udruživanje moglo bi se aristotelovski odrediti kao izjednačavanje onoga što se po prirodi ne može izjednačiti. Upravo takvo udruživanje je neiskrenog karaktera. Postoje na ovim prostorima običajne poruke koje se iskazuju – „zla godina naćerala orla, s kokošima zimovati mora“. Neiskreni i neprirodni koalicioni partneri se stalno dovijaju kako da na tankoj interesnoj vlastoljubivoj niti opstanu. Pragmatični evropejci i nacionalisti su nesporno neprirodna koalicija. Posebno je to što nacionalisti iskreno ne mogu da smisle ni Evropu ni Zapad. Naravno, oni su puni verbalnog izjašnjavanja za ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, a u suštini kad bi mogli nikada se ne bi pridružili. To je istovremeno i tragično i farsično raspeće. Spolja evropski sijaju, a iznutra se ujedaju i jedu. Takvo njihovo stanje pretvara Skupštinu Crne Gore, kao svetilište političkog života, u periferni kafanski kabare. Sve će to biti pometeno skorašnjim ulaskom Crne Gore u Evropsku uniju. On će biti dobar za ozdravljenje i normalnost političkog života u Crnoj Gori, a i uspostavljanje koalicionih partnera čije male razlike neće ugrožavati koalicioni ugovor.

POBJEDA: Što govori podatak da Crna Gora trenutno nema ambasadore u dvadesetak zemalja, među kojima su i zemlje regiona? Što mislite, što je kamen spoticanja?

ČUPIĆ: Podatak na koji ste ukazali pokazuje upravo nepovjerenje između sadašnjih koalicionih partnera na vlasti. Oni iskreno jedni drugima ništa ne vjeruju. Zato sada stvaraju stanje „pat pozicije“ kada je u pitanju imenovanje ambasadora. Sadašnje stanje pokazuje i njihov odnos prema ministru vanjskih poslova. On im je trebao kao koalicioni partner da bi brojčano ojačali koaliciju u Skupštini. Sada smatraju da je dovoljna činjenica što je nagrađen ministarskim položajem. Vjerovatno misle da mu je to možda i premnogo. Da ministra ozbiljno prihvataju on bi prema visokim profesionalnim i državničkim standardima predložio ambasadore. Vlada bi, čiji je ministar član, njegove prijedloge s povjerenjem prihvatila. Pošto nemaju povjerenja u selekciju Ministarstva vanjskih poslova za njihovo predlaganje ambasadora, oni zaustavljaju da Vlada predloži predsjedniku Crne Gore postavljanje ambasadora u velikom broju država, što je u njegovoj ustavnoj nadležnosti. Naime, njihov cilj je da proguraju svoje kadrove, najčešće pripadnike svojih partija i odane poslušnike. Pri tom, ne pitaju se da li su ti kandidati profesionalno i moralno dorasli da predstavljaju Crnu Goru u drugim državama i međunarodnim organizacijama. Dobro bi bilo da dvije trećine ambasadora dolazi iz redova Ministarstva vanjskih poslova, odnosno da to budu karijerne diplomate. Oni imaju veliko iskustvo jer su prethodno prošli sve instance u diplomatskoj službi. Jednu trećinu ambasadora treba predložiti iz redova istaknutih kulturnih poslenika, naučnika, profesora univerziteta i političara koji su završili aktivnu političku misiju, ali koji su dok su bili političari pokazali da su ljudi visoke moralne kulture, profesionalno dokazani i da su ostvarili dobre rezultate dok su učestvovali u političkom životu. To je kadrovski milje iz kog bi se regrutovali ljudi koji će predstavljati kao ambasadori Crnu Goru u državama s kojima ima diplomatske odnose. 

Broj stanovnika i veličina Crnu Goru ubrajaju u najraskošnije i najkomotnije prostore Evrope

POBJEDA: Na nedavno održanoj tribini ukazali ste i na problem „odliva mozgova“ iz Srbije, a slična situacija je i u Crnoj Gori. Gdje vidite rješenje?

ČUPIĆ: Stvaranje miljea da obrazovani mladi ljidi koji imaju dara dobiju mogućnost da se uključe u radni proces bez ikakvih drugih uslovljavanja koja su van njihovih znanja i sposobnosti. Tako se stvara i povjerenje i ostvarenje pravde prilikom zapošljavanja. Oni će svojim znanjima i profesionalnim ponašanjima pomoći da se stvaraju mogućnosti za jedan dinamičan razvoj u koji će moći da se uključe svi budući školovani ljudi. Njihova znanja, sposobnosti i savjest omogućiće pravednu raspodjelu i dovoljne zarade za pristojan, čak i više nego pristojan život u Crnoj Gori. Mladi obrazovani i daroviti ljudi su najznačajniji i najbitniji resurs koji nadoknađuje sve druge nedostajuće prirodne resurse. Zato je važno stvarati uslove da ne odlaze iz zemlje. Njihov dar i vrednoća biće korisni za sve stanovnike Crne Gore. Oni će podići i standard i kvalitet života u Crnoj Gori. Uz pomoć njih i socijalno ugroženi dobili bi materijalna sredstva da pristojno žive. Broj stanovnika i veličina prostora Crne Gore ubrajaju je među najraskošnije i najkomotnije prostore u Evropi.

Crna Gora u EU može biti primljena već 2026. godine

POBJEDA: Koliko je, po Vašem mišljenju, realna priča o pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji 2028. godine, uzimajući u obzir kakvo je sadašnje stanje institucija, posebno sudske grane vlasti?

ČUPIĆ: Poslije dobijanja IBAR-a, Crna Gora je na pragu ulaska u EU. To što se trenutno događa sa institucijama u Crnoj Gori, a posebno što se odnosi na pokušaje destabilizacije funkcionisanja Ustavnog suda i pokušaja uticaja određenih političkih partija na sudsku vlast, neće zaustaviti njen prijem, jer to nije samo pitanje i problem Crne Gore, nego i odlučnosti EU da otvori svoja vrata za neke zemlje Zapadnog Balkana. Iza te odluke o prijemu nalaze se razlozi geostrateške i bezbjednosne prirode. Čačkanje u zaustavljanju prijema Crne Gore u Evropsku uniju od određenih političkih subjekata neće dovesti u pitanje ono što je EU već zacrtala. Pretpostavljam, ali i bodrim, da se može desiti da Crna Gora bude primljena i ranije, odnosno možda već 2026. godine, a 2028. je po meni neupitno. Svaki pokušaj destabilizacije institucija u Crnoj Gori tretiraće se kao pokušaj onih koji se osjećaju kao gubitnici u svojim namjerama da zaustave prijem Crne Gore u EU. Njihovo licemjerje, kada je u pitanju odnos prema evrointegracijama, je pročitano, čak i kada se gromoglasno javno zalažu za ulazak u nju. Ne smijemo zaboraviti da su to ljudi koji su do skoro aktivno učestvovali protiv povratka državnosti Crne Gore i u raznim prilikama pokazivali da ne prihvataju simbole države, a neki na nižim lokalnim nivoima vlasti i danas pokazuju da je ne priznaju kao državu. To sadašnje njihovo šizofreno izjašnjavanje i djelovanje završiće u ropotarnici nesrećne prošlosti koja se događala na prostorima Jugoslavije. Oni danas aktivno kompromituju kompromis, jedno od sredstava političkog života. Neka se iskreni evropejci u sadašnjem kompromisu u Crnoj Gori, sa ljudima koji su u suštini protiv svoje države, zapitaju gdje ih takav kompromis vodi.