„Nasilje se ne rađa u djeci – ono se uči iz našeg ponašanja“
„Najčešće nas zovu roditelji djece koja trpe nasilje, ali kroz rad sa njima i pokušaje da se stupi u kontakt sa školom, drugim roditeljima, centrima za socijalni rad – dolazimo do poraznog zaključka: vrlo često izostaje volja da se uopšte prizna da problem postoji.“, ističe Kristina Mihajlović.Dodaje da je posebno zabrinjavajuće što roditelji djece koja sprovode nasilje često ne žele ni da razgovaraju, niti da prisustvuju sastancima gdje bi se problem mogao riješiti.
„Oni odbijaju da prihvate da je ponašanje njihovog djeteta problematično. A samim tim, odbijaju i svaku odgovornost. To se kasnije ogleda i u njihovom ponašanju prema školi, institucijama i zajednici. Nema razgovora. Nema rješenja“, kaže predsjednica Udruženja u razgovoru za portal Standard.
Ispovijest mladića: Vršnjačko nasilje ostavilo posljedice, stariji govorili da dramatizujem
Jedan devetnaestogodišnjak, koji je želio da ostane anoniman, podijelio je za portal Standard svoju ispovijest, otkrivši šta je trpi tokom školovanja.
„Počelo je s nadimcima. Onda guranje. Jednog dana su me trojica sačekala u blizini škole i tukla dok nisam pao. Nisam ni znao zašto. A niko nije reagovao. Bilo je prijavljeno policiji, ali se nekkao sve smirilo, uz naše navodno pomirenje, kojeg nije bilo. Njihova mržnja prema meni nastavila je, ali me makar nijesu tukli“, kazao je mladić.
Razna pogrebna imena, vrijeđanje koje su mu izgovarali, čulo je i njegovo društvo, koje je ćutalo.
“Rekao sam sve i razrednoj, roditeljima, ali su rekli da dramatizujem, da je sve to dječije”, kaže mladić.
On ističe da je priču podijelio kako bi drugoj djeci koja trpe bilo kakav vid nasilja bio primjer da se trgnu iz sna i idu do kraja.
„Danas je drugačije ali ipak ostavilo je posljedice, teško pronalazim društvo, skeptičan sam, strahujem I mjerim svaku svoju riječ koju izgovaram, da mi se iz okoline ne podsmjehuju. Ne želim da ćutim više. Ako neko čita ovo i prepoznaje se – znaj da nisi sam. Traži pomoć. Jer ćutanje ne štiti. Meni nije”, kazao je mladić.

Fokus na fizičko nasilje, emocionalno i socijalno nevidljivo
Kristina Mihajlović upozorava da je sistem previše fokusiran na fizičko nasilje, dok emocionalno i socijalno nasilje – ostaje nevidljivo i nepriznato.
„Uporno sve mehanizme usmjeravamo na fizičko nasilje, misleći da je to jedini ozbiljan problem. A emocionalno i socijalno isključivanje – koje se događa svakodnevno, nije prepoznato, niti se smatra važnim. Još je teža situacija kad je riječ o internetu. Digitalno nasilje je sada najprisutnije. Događa se 24/7. Dijete iz toga ne može da izađe – ne može da se sakrije. I tu smo potpuno nespremni. Nemamo alate, ni roditelji ni škole, a institucije ne znaju kako da reaguju. Nismo im dali modele kako da riješe konflikt. Naučili smo ih da se ćuti“, pojašnjama Mihailović.

Kolektivni propust
Mihajlović kaže da je ovo posljedica našeg kolektivnog propusta.
„Djeca uče iz ponašanja odraslih. A mi ih nismo naučili kako se rješava konflikt, kako se razgovara, kako se prepoznaje greška. Naučili smo ih da ćute. I da izbjegavaju odgovornost – kao što to mi radimo. Svako čeka da neko drugi riješi. A niko neće. Odrasli često očekuju da neko drugi preuzme inicijativu. Da će neko ‘odozgo’ riješiti problem. A svi znamo šta je naša obaveza – samo ne želimo da je primijenimo. Djeca to vide, i žive s tim. Ako škola ne reaguje, ako roditelji ignorišu, ako centri za socijalni rad ne dolaze – onda nasilnik nauči da je zaštićen. A žrtva da je sama”, kaže naša sagovornica.
Ona je dodala da sve to nije lako promijeniti.
„Ali ovo što sada radimo – ili bolje rečeno, što ne radimo – nas je dovelo do ovoga. Ako ne reagujemo sada, nećemo moći sjutra objasniti svojoj djeci zašto smo ćutali“, zaključila je u razgovoru za portal Standard Kristina Mihailović.
*Ukoliko imate problem u komunikaciji sa institucijama, a žrtva ste nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja ili vam treba psihološko savjetovanje – portal Standard vam može pomoći u uspostavljanju kontakta sa nadležnima. Možete nam se obratiti na broj telefona +382 68 017 825.
Preporučeno
*Projekat ”Vršnjačko nasilje’ u ekspanziji – uzroci i posljedice“ podržan je od strane Ministarstva kulture i medija i Fonda za medijski pluralizam.