Video
U svom obraćanju, on je poručio da su se u ovom gradu, na njegovoj drugoj obali onoj koju je tako veličanstveno naslikao Veliša Leković, čuli prvi pucnji slobode u porobljenoj Evropi.
”Tu je ispisana slava narodnooslobodilačke istorije Crne Gore, Jugoslavije, pa i Evrope. Zato je novembar 1944. kada je Bokeška brigada ušla u grad, bio samo zadnji čin jedne slavne epopeje koja je 1941. počela na obroncima ovog divnog grada. Današnji datum nas iznova podsjeća, da antifašističku vatru slobode, koju je zapalila trinajestojulska iskra sa Vira, moramo čuvati. Ona nam je ostavljena u amanet od naših predaka, da nam uvijek bude svetionik kada su mora nemirna”, kazao je Milatović.
Dodao je da je Bar Crnoj Gori kao malo koji drugi grad, kako je kazao, dao nar crven kao krv, mandarinu i pomorandzu sočne kao med, dao joj je masline, čak i onu najstariju na Mirovici, nijemog svjedoka istorije čovječanstva.
”Ipak, možda najvažnije od svega, Bar je Crnogorcima dao izlaz na more. Kako je napisao Vojvoda Gavro Vuković: Crnogorac, od davnjih vremena… čeznuo je za jednim i najmanjim kutićem na moru. A izlaskom na more, Bar je Crnogorcima dao ključeve Mediterana, tog najčvršćeg mosta koji spaja različite kulture i od njih pravi slagalicu jedne jedinstvene civilizacije kojoj ponosno pripadamo. Bar je simbol sklada i suživota, ovdje imaju i crkve sa dva oltara, naspram njegove slavne kapije nalazi se Omerbašića džamija, jedna od najljepših na Balkanu. Ovdje su prolazila mnoga carstva, pohodile su ove zidine mnoge slavne vojske. Vodile su se velike bitke, i ona kod Tudjemila, po kojoj danas slavimo Dan vojske, svjedočio je ovaj grad teškim opsadama i vojnim nadmudrivanjima. Ali nikada, pa ni u toku krvavog Drugog svjetskog rata ovdje komšija na komšiju nije dizao oružje, ovdje je različitost bila i ostala tek povod za kafu i druženje”, poručio je on.
Kako je istakao, čak su i vojske koje su ga osvajale uvijek poštovale ovaj grad, ostavljale mu da uživa u svom statutu, poštujući njegove zakone i osobenosti i svojim trgovačkim vrlinama, stanovnici ovog grada sebi su obezbijedili važnu trgovačku poziciju kroz vjekove.
”Nakon teških godina Drugog svjetskog rata i velikog doprinosa ljudi ovog kraja oslobođenju, nastupile su godine velikog preporoda. Kraj koji je bio siromašan, gdje je ekonomija bazirana uglavnom na poljoprivredi, postajao je ponos ekonomskog razvoja bivše Jugoslavije”, rekao je Milatović.
Ocijenio je da odlukom da se u Baru gradi Luka i da se željeznicom spoji sa Beogradom, i dalje centralnom Evropom, postavljeni temelji koji će ovom gradu omogućiti brz razvoj i pozicioniranje kao najznačajniji ekonomski centar na primorju.
”Tome su osim tadašnjeg republičkog i saveznog rukovodstva, najviše doprinijeli Barani i njihovi predsjednici opština, koji su imali viziju i znanje da nakon pobjede u ratu, ostvare onu mnogo težu, da naprave moderan grad, dostojan života njegovih stanovnika. Tako su u Baru nicale javne ustanove, škole, bolnice, vrtići, otvarane su fabrike, gradili su se putevi. Čak ni zemljotres, koji je ostavio tragične posljedice, nije zaustavio razvoj Bara, već je dodatno probudio inat i prkos ovog kraja”, saopštio je crnogorski predsjednik.
Podsjetio je da je tadašnja jugoslovenska solidarnost, i sposobnost i upornost Barana, ubrzo vratila grad na stazu razvoja, ali da je teške devedesete godine prošlog vijeka ovaj grad dočekao sa gotovo istim brojem škola kao danas, istim brojem bolnica, skoro pa istim brojem hotela, ali tada sa duplo manje stanovnika.
Preporučeno
”Danas je sve to iza nas. Danas je vrijeme da se okupimo oko zidina Bara, na ovaj važan datum, i da bez obzira na naše političke razlike i to ko je gdje na vlasti, započnemo jednu novu etapu ubrzanog razvoja ovog grada. Zato vas pozivam da nastavimo tamo gdje su stali veliki posljeratni pregaoci: Ljubo Marković, Marko Orlandić, Andrija Dabanović, Blažo Orlandić i ostali. Započnimo novi ciklus razvoja. Rekonstrukcijom željeznice ćemo stvoriti uslove za vraćanje starog sjaja Luci Bar. Moramo udružiti snage da zajednički radimo na obnavljanju naše istorijske veze sa Barijem, i da ta linija bude otvorena tokom cijele godine. Moramo ujediniti našu trgovačku flotu i omogućiti razvoj poljoprivrede i proizvodnju proizvoda po kojima je ovaj grad bio prepoznat u regionu. Siguran sam da ako mi to damo, ili vratimo ovom gradu, on će nam sigurno uzvratiti onim najvrijednijim što ima, otvoriće nam opet vrata Mediterana. Nema Bara do cara”, zaključio je Milatović.
