STANDARD: Ništa se nije promijenilo?
POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kadrovska rješenja, poput komunalnog policijaca na mjestu direktora u Domu zdravlja Herceg Novi, je eklatantan primjer loše kadrovske politike. Uprkos našim dugogodišnjim apelima, ali i apelima međunarodnih relevantnih partnera da se procenat nemedicinskog kadra mora smanjiti, kadrovska politika se vodi upravo u suprotnom pravcu. Nemedicinski kadar se uvećava dok izostaju analize potreba za ljudskim resursima. U nedostatku analiza opterećenja kadra, zdravstvenih potreba stanovništva, strateški pravci koji se zauzimaju mogu isključivo biti vođeni partijskim interesima i ad hoc odlukama. Od 2020. godine ne postoji Strategija razvoja zdravstvenog sistema i ovo je već treća godina da ne znamo u kom se pravcu krećemo ni gdje želimo biti. U javnom diskursu možemo čuti dosta nerealnih najava koje su dio jedne sveukupne populističke retorike, poput izgradnja bolnice u Pljevljima gdje je broj ljekara sa nekadašnjih 63 pao na 31 i to uključujući dva penzionera i devet ljekara na specijalizaciji. Ove najave sigurno neće pomoći sadašnjem direktoru da organizuje rad. Država mora imati definisane subvencije opštine koje su pogođene ovakvim kadrovskim deficitom.
Od ukupno 9,3 miliona eura (uključujući i IPA sredstva) koliko je bilo na raspolaganju razvoju zdravstvenog sistema tokom 2022. godine, izvršeno je tek 1,9 miliona ili 21%. To je jako nizak rezultat realizacije i posljedica je svega prethodno rečenog. To ukazuje na nedostatak inicijative i profesionalnih kapaciteta Ministarstva zdravlja da se opredijeljeni novac iskoristi uprkos narastajućim potrebama zdravstvenog sistema.
DRI je dala duplo negativno mišljenje za poslovanje Fonda za zdravstveno osiguranje u 2021. godini, upravo u mandatu Dragoslava Šćekića.
STANDARD: Poznati ste i prepoznati kao neko ko glasno kritikuje, ali i pohvali kretanja i promjene u zdravstvenom sistemu. Šta se desava sa zabranom ljekarima da ostvaruju pravo na dopunski rad, proizašlu iz novog zakonskog rješenja, koju ste glasno osudili? Kakav je stav kolega? Izostala je jedinstvena glasna reakcija, po kojoj je nekad Sindikat doktora medicine i Ljekarska komora bila prepoznata?
POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Ministarstvo se odlučilo za radikalno rješenje bez ikakve prethodne analize potreba stanovništva ili pak uporednih praksi zemalja regiona. Vidjećemo da li će ovakav prijedlog dobiti potrebnu većinu Skupštine.
Sindikat doktora medicine je imao vrlo glasnu reakciju na javnoj raspravi, ali i u medijima. Iznijeli smo uporednu praksu zemalja okruženja, ali i Turske kod koje je ovakva odluka dovela samo do jačanja privatnog sektora.
Da bi se donijela ovakva odluka, mora se znati ukupan broj ljekara koji radi u privatnom sektoru. To precizno trenutno ne zna nijedna institucija sistema. Moramo znati koji se broj usluga pruža u tom sistemu koji će se sliti ka državnom zdravstvenom sistemu i pripremiti ga organizaciono da odgovori zahtjevima pacijenata. U zdravstvu se odluke ne mogu donositi nepromišljeno. Ukoliko se tako radi stvara se nebezbjedan ambijent i za pacijente i za zdravstvene radnike.
Ljekarska komora nikad nije bila prepoznata po glasnim reakcijama. Jesmo se borili da izgradimo takvu praksu Komore, i nastavićemo da se zalažemo za njenu izgradnju u tom pravcu.
STANDARD: Koje stvari još uočavate kao pohvalne, a koje vidite kao sporne, u trenutnom funkcionisanju sistema?
POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Odnos Skupštine Crne Gore prema onome što su bili prijedlozi Sindikata mogu ocijeniti pohvalnim. Da podsjetim, Skupština je i pored negativnog mišljenja tadašnje
Vlade, usvojila prijedlog Sindikata doktora medicine da se kroz Izmjene i dopune Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru povećaju zarade ljekarima za oko 80%. Takođe, obezbijedili smo većinu u Skupštini i za naš drugi prijedlog, da se napad na ljekara pri pružanju ljekarske pomoći kvalifikuje kao zasebno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Ovim smo, makar privremeno zaustavili dalje urušavanje državnog zdravstva.
Ono što bih kritikovala je način funkcionisanja rada Ministarstva zdravlja i zdravstvenih institucija u kojima se, kao i u vrijeme prethodne vladajuće strukture, stavlja uskopartijski i interesi pojedinaca ispred javnog interesa. Tako je na primjer u sistemu javnih zdravstvenih ustanova politički imenovano najmanje 24 direktora od ukupno njih 32. Radi se o kolegama koje se pretežno nalaze na odborničkim listama ili u organima političkih partija.
Kritikovala bih i neplansko vođenje zdravstvenog sistema. Izostanak inicijative u pravcu razvijanja zdravstvenog turizma, kao i neuvezivanje cjelokupnog zdravstvenog sistema kroz jedinstveni informacioni sistem koji će nam dati jasan uvid u naše kapacitete, nedostatke i probleme. Kritikovala bih i proces javnih nabavki u Montefarmu koji je i 2022. godine uglavnom nabavke sprovodio kroz pregovaračke postupke bez prethodnog objavljivanja poziva za nadmetanje.
Pohvalno je što se radi na definisanju osnovnog paketa usluga. Tek ćemo vidjeti šta će taj paket sve obuhvatati, a šta će građani morati doplaćivati.
STANDARD: Liste čekanja ponovo su se vratile na velika vrata? Zasto?
POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Liste čekanja jesu jedan od indikatora kvaliteta organizovanja zdravstvene zaštite. Zbog informatičke neuvezanosti zdravstvenog sistema mi nismo u mogućnosti da utvrdimo koliko je puta pacijent dolazio kod izabranog doktora sa potrebom za specijalistički pregled, a da pri tom termin nije bio dostupan. Nigdje u sistemu nemamo pohranjenu informaciju koliko dugo su određene specijalističke grane bile nedostupne pacijentima zbog nedostatka slobodnih termina i dugih lista čekanja. To nas dovodi do neprepoznavanja problema. Iako vrlo često možete čuti od strane čelnika u resoru zdravstva da je pacijent u centru njihove pažnje, primjećujemo da se zapravo vrlo malo zna o zdravstvenom stanju našeg stanovništva, o potrebama stanovništva za zdravstvenom uslugom.
Sa druge strane, ne radimo analize koliko je pacijenata bespotrebno upućeno na sekundarni ili tercijarni nivo. Iz svega priloženog se vidi da mi uopšte ne prepoznajemo niti analiziramo svoje probleme. Što znači da se suštinski ne bavimo unaprjeđenjem zdravstvenog sistema.
STANDARD: Epidemiološka slika ponovo je u fokusu, i kao i par godina ranije, zbog niskog obuhvata vakcinacije MMR vakcinom. Zašto se scenario ponavlja, šta nam je činiti?
POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Zato što je država pasivna u odnosu na probleme koji se gomilaju. Aktivnosti koje sprovodimo su nedovoljne za obim problema sa kojima se suočavamo. Uprkos prijedlogu, Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo prosvjete još uvijek nisu zauzeli stav o obaveznoj vakcinaciji kao uslovu za upis u vrtiće. Ovakav uslov postoji u 49 država SAD od njih 50. Izostale su i intenzivne aktivnosti na polju edukacije stanovništva.
Pedijatri u primarnoj zaštiti su sami i bez podrške države do te mjere da ih pokušavaju okriviti za trenutno stanje u rutinskoj imunizaciji. Ukoliko analiziramo obuhvate MMR vakcinacijom od 2005 do 2020 godine, možemo uočiti da je među djecom koja imaju izabranog pedijatra obuhvat vakcinisanih preko 95% sve do 2015. godine, za razliku od djece koja nemaju izabranog pedijatra. Izostaje jedan ozbiljan i intenzivan pristup u pravovremenom rješavanju problema od strane države što se postiže većim interesovanjem za pacijenta i njegove interese, kao i za interese javnog zdravlja.
STANDARD: S ove distance i vašeg aktivnog učešća i saradnje proteklih godina sa različitim režimima, vlastima, i donosiocima odluka, pa i iz uloge da budete jedna od njih, šta je poruka za građane, pacijente, a šta za vaše kolege, ljekare? Šta je to što mi svi ne vidimo i ne znamo, a možda bi bilo ljekovito da nam kažete?
POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Poruka za građane je da javni zdravstveni sistem u najvećoj mjeri kreiraju politički subjekti i da ukoliko su nezadovoljni, a trebali bi biti, svojim primjedbama i zapažanjima utiču na kreatore i donosioce odluka. Ukratko: ukoliko nema slobodnih termina za specijalistički pregled uzrok je loša organizacija posla ili deficit kadra, ukoliko nema ljekova na recept uzrok je u javnim nabavkama ili pozitivnoj listi ljekova, ukoliko su loši uslovi u zdravstvenim ustanovama uzrok je manjak novca koji izdvajamo za njihovo održavanje, ukoliko postoji deficit u znanju uzrok je kvalitet obrazovanja i nedostatak ciljane kontinuirane medicinske edukacije zdravstvenih radnika…
Poruka kolegama bi bila da sve što je ostvareno u prethodnom periodu rezultat je esnafske borbe Sindikata doktora medicine, a ne ministara ili trenutnih političara. Najveća borba vođena je iza očiju javnosti. Struka mora sačuvati svoj integritet pred najezdom političkog populizma i miješanja u struku. Struka crpi snagu iz jedinstva. Svi problemi koji su prevaziđeni, mogli bi vrlo lako ponovo pokucati na naša vrata. Tada će na testu biti naše jedinstvo, integritet i profesionalna nezavisnost. Ne bih željela da se na tom testu okliznemo.
Preporučeno
Video