Ipak, kako dodaje, da bi ponovo bila na toj poziciji, nije dovoljna samo činjenica što je sadašnja vlast loša.

Janović napominje da je najvažnije da DPS neće ponoviti nekadašnje greške, kao i da je važno da svojim činjenjem mijenja percepciju onih građana koji imaju problem da glasaju DPS zbog hipoteke dugog trajanja na vlasti.

Upravo to je, smatra on, način da se vrati izgubljeno povjerenje.

Govoreći o aktuelnoj političkoj klimi u zemlji, Janović ističe da je kriza mnogo dublja od onoga što se vidi u parlamentu, te da je jačanje građanskih, a slabljenje destruktivnih i retrogradnih snaga jedini način da Crna Gora ide naprijed.

Godina u Crnoj Gori počela je onako kako je prethodna završila – političkom krizom. Situacija u vezi sa formiranjem vlasti u Budvi bacila je sjenku na sporne događaje u vezi sa Ustavnim sudom. Što nam ovo govori o ukupnom političkom ambijentu u zemlji?

Janović: Nažalost, politička kriza traje već četiri godine. Od 2020. godine promijenili smo tri vlade sa više desetina potpredsjednika i ministara, da bismo prošle godine dobili najnoviju vladu sa najvećim brojem potpredsjednika i ministara u istoriji. Vjerujem da je mali broj onih koji bi mogli da nabroje sve resore i sve ministre u sadašnjoj vladi. Ove promjene, nažalost, ostavile su negativan trag, ne samo na političku stabilnost, već i na funkcionisanje čitavog državnog aparata.

Većina velikih državnih projekata je stalo dok sa druge strane imamo marketinške animacije o nastavku auto-puta i projektu izgradnje stanova na Veljem brdu. Uz sve to, danas imamo promociju nasilja umjesto promocije demokratski izražene volje građana. Plašim se samo da je ovo nasilje koje se dešava u Budvi samo pokazna vježba za nasilje kojem će, nakon parlamentarnih izbora, pribjeći sadašnje partije na vlasti. To što je jedan dio tih partija, prije svega mislim na Demokrate i PES, samo posmatrač nasilja, ne amnestira ih od odgovornosti.

Vlast je 2024. godine uspjela da naruši odnose sa susjednom Hrvatskom, a cijenu smo platili time što nam je blokirano zatvaranje jednog poglavlja. Naznaka poboljšanja relacija nema. Kako vidite dalji tok ovog pitanja?

Janović: Rezolucija o Jasenovcu je usvojena zato što su neki političari, dominantno ZBCG, obećali predsjedniku Srbije da će je usvojiti i to je činjenica. Znači, to je rezolucija koju Srbija nije htjela da usvoji jer nije željela da pokvari odnose sa Hrvatskom. Oni nijesu željeli da se brukaju, lakše im je bilo da nagovore svoje političke poslušnike u Crnoj Gori da to urade umjesto njih.

Nažalost, u tom bezumnom naumu priključile su im se i Demokrate ali i neki poslanici tzv. građanskih partija, iako smo upozoravali na moguće posljedice. Dio političke javnosti u Hrvatskoj, srećom, razumije poziciju Crne Gore i činjenicu da je to urađeno po želji aktuelne srpske vlasti da nas posvađa sa komšijama i na taj način udalji od EU i jasno su označili glavne krivce. Ipak, ne vjerujem da će potpuno otopljavanje odnosa između Crne Gore i Hrvatske biti moguće dok nam spoljnu politiku kreira Andrija Mandić. Zato smatram da su manjinske partije ključ zaustavljanja ove političke agonije. One su uvijek do sada u odsudnim trenucima bile za Crnu Goru, znale da zaštite interese naše države i, nadam se, ubrzo će shvatiti da je cijena davanja legitimiteta ovoj vlasti preskupa i da je već odavno prevršila mjeru.

I ova vlada će biti jednom prošlost a neke posljedice i propuštene šanse neće biti moguće povratiti. Tu prije svega mislim na proces pridruživanja EU, ali i onoga što je temelj građanske Crne Gore – suživot svih vjera i nacija na ovom prostoru.

Prilikom nedavnog izlaganja u Skupštini, evropska komesarka Marta Kos kazala je da želi da vidi saradnju opozicije i vlasti zarad progresa Crne Gore na putu ka EU, te da je to jedini način i garant uspjeha. Kako komentarišete njena stanovišta?

Janović: Komesarka Kos je poslala poruku koja je očekivana. To je podrška Crnoj Gori da uđe u EU i da na tom putu savlada preostale prepreke. Pozvala je da se to učini saradnjom vlasti i opozicije, nažalost, premijer Spajić komunicira tu temu kao da postoji opcija da samo pola države uđe u EU, pa nema potrebe da i opozicija učestvuje u tom procesu.

Kada pogledate što se dešava u parlamentu, onda je jasno da je problem mnogo dublji. Nijesam srećan zbog svega i smatram da dugoročna nestabilnost ne treba nikome, ali vlast mora shvatiti da mora pokazati volju da razgovara, a i da demokratiju shvati, ne kao vladavinu većine, nego kao vladavinu prava. Tu se mi razlikujemo. Takvim pristupom se narušilo međusobno povjerenje između vlasti i opozicije. Nažalost, u takvoj situaciji posredovanje međunarodne zajednice vidim kao jedinu mogućnost da se ovi problemi prevaziđu.

Kada se svemu tome doda karakter vlasti i iskrenost u ispunjavanju agende trasiranog vanjsko-političkog puta Crne Gore, onda je jasno da nije sporno hoćemo li se svi na kraju popeti na Bobotov kuk, kada naša država bude stigla do EU, nego je sporno to kako sa ovim razdorom koji imamo u društvu i među političkim činiocima uopšte stići do EU.

Najava zakona o dvojnom državljanstvu, kao i mijenjanje Ustava samo su neka od polarizujućih pitanja koja prijete da prodube tenzije i uspore put ka EU. Da li će inicijatori biti disciplinovani od strane premijera ili nekih konstituenata vlasti?

Janović: Ne mislim da premijer ima snage da „disciplinuje“ Andriju Mandića i njegove partijske jastrebove. Tačnije, dokle god se sa dijelom političkih partija u vlasti daljinski upravlja iz drugih centara iz okruženja, to neće biti moguće. Ipak, sa druge strane vjerujem da su procedure koje propisuje Ustav, ali i jasne poruke partnera iz EU, dovoljno jake da ne dozvole ovu vrstu inžinjeringa. Takođe, ne treba zaboraviti da su se i partije manjinskih naroda veoma jasno izjasnile protiv promjena za koje se zalaže bivši DF. U konačnom, ne mislim da će im to dozvoliti ni građanska Crna Gora.

Govorili ste da je jedino rješenje za stabilizaciju političkih prilika organizovanje prijevremenih parlamentarnih izbora. Sve i da do toga dođe, da li smatrate da vaša partija ima koalicioni kapacitet da bude dio neke naredne vlasti?

Janović: Ovo pitanje bih postavio drugačije. Da li Vi mislite da poslije svega Andrija Mandić i onaj dio partija kojima se upravlja na daljinski, izvan naše države, imaju partnera na političkoj sceni Crne Gore, koji bi sa njima formirali vlast?

Govoreći o reformama u DPS-u, više puta kazali ste da one nijesu sprovedene do kraja i da morate biti partija budućnosti a ne prošlosti. Ta percepcija i danas postoji, mnogi vas vide kao nepoželjne partnere. U određenom smislu odluka Pokreta za Podgoricu da ne sarađuje sa DPS-om mogla bi se tumačiti kao potvrda nedovoljnog koalicionog kapaciteta. Kako mislite da mijenjate tu percepciju?

Janović: Tačno, uvijek imam svoje stavove, prije svega unutar partije, ali i u javnosti. Jasno sam saopštavao što je to što treba da se promijeni unutar DPS-a, kako bi percepcija javnosti u odnosu na našu partiju bila drugačija. Naravno, znam da je nekada teško osuditi loše prakse iz prošlosti jer na taj način govorite i o onima koji su bili glavni kreatori politike unutar DPS-a proteklih decenija, ali je činjenica da je to način da promijenite percepciju javnosti. Svakako, DPS danas nije isti kao što je bio u periodu dok je bio na vlasti. Ipak, da bi ponovo bili dio vlasti, nije dovoljno samo to što je današnja vladajuća garnitura ovoliko loša.

I da budem precizan – predsjednik Milatović, nažalost, nije zbog toga odustao od saradnje sa DPS-om, nego zbog toga što nije imao hrabrosti da stane iza svojih riječi. Važni momenti u svemu iziskuju velike i hrabre odluke, kako u sportu tako i u politici. Ako tom trenutku nijeste dorasli, onda nije pošteno ni zbunjivati javnost. Ova situacija u Podgorici vratila je u zagrljaj Spajića i Milatovića, a sve njih zajedno u još čvršći zagrljaj Mandića i bivšeg DF-a.

Nema ništa bolje od definitivno jasnih pozicija – sada znamo ko je gdje i na kojoj strani. Građani sada znaju pozicije, a priča o tome što je neko radio prije 30 godina, dok oni danas rade još gore i ponašaju se još bahatije, sve manje prolazi. Pored toga što prolazi rok trajanja tih drugorazrednih teza, ujedno tim narativom pokazuju svoju nesposobnost da donose odluke i rješavaju probleme u društvu. To nikako ne znači da DPS ne treba da se suoči sa svojim izazovima i sve više pokazuje, ne samo riječima nego i djelima, da se shvatilo koje su greške bile, da znamo ko je griješio i da se ulije građanima povjerenje da je sada drugacije. I ono najvažnije, da se nikada više ono što je bilo loše neće ponoviti.

To je po meni suština i o tome možemo razgovarati koliko se na tom polju uradilo. Na taj način jačaće građanska, proevropska Crna Gora, a slabiti retrogradna i destruktivna moć predstavnika onih partija i njihovih političara koji personifikuju tenzije i napetost u društvu koje imamo prilke da gledamo u ovom periodu, a koje dugotrajno razaraju građansku supstancu naše države, temelja na kojem Crna Gora počiva.

Zato se vraćam na Vaš komentar o percepciji koja je u politici mnogo važna, a ona glasi: Nije važno što vi mislite o samom sebi, nego što drugi misle o vama. Mnogo je građana koji vole Crnu Goru ali sa jedne strane ne žele da glasaju ove današnje „oslobodioce“ jer su za kratko vrijeme upropastili vjeru da može bolje i drugačije, a sa druge strane imaju još uvijek problem da glasaju DPS zbog hipoteke dugog trajanja na vlasti prije 2020. godine, a koju DPS nosi. Zato ne izlaze na izbore. I to je ono što kao političari moramo svojim narativom ali i svojim ponašanjem da mijenjamo. Na taj način vraćamo izgubljeno povjerenje.

Što, kao neko ko je zagovornik nastavka reformi, mislite o intenciji pojedinih Vaših partijskih kolega da predlože Mila Đukanovića za počasnog predsjednika partije na predstojećem Kongresu?

Janović: Shvatio sam potrebu ljudi koji su pisali statut partije da je to jedna vrsta priznanja i zahvalnosti i da je to želja kojom su se vodili. To je svakako lijep gest, ali generalno mi pojam počasnih predsjednika, ne samo u našoj, već u bilo kojoj partiji nije naročito blizak. To može da ima i neku drugu konotaciju koju onda ostavljate nečijoj mašti na volju i propagandi drugih partija da izvlače svoje zaključke i dodatno spinuju i nabacuju narativ u javnom prostoru, za kojim nema potrebe.

Smatram da gospodin Đukanović nema ambiciju da upravlja partijom iz sjenke, barem ja nijesam nikada doživio da sam u ovih osam godina bavljenja politikom imao bilo kakvu intervenciju sa njegove strane na odluke koje sam donosio, ni u Vladi ni u DPS-u.

Vjerujem da je tako i sa mojim kolegama koji u ovom trenutku vode partiju. Zato smatram da za sve zasluge u svakom segmentu, pa i u politici, postoji način zahvalnosti i poštovanja koji prema ljudima koji su imali veoma značajnu ulogu treba da se pokaže. Na kraju krajeva, zasluge nekih ljudi su neizbrisive, bez obzira da li mu nekom titulom to potvrdite ili ne. To vam je kao u sportu. Ako ste bili kapiten reprezentacije i sa njom postigli velike rezultate, to je dovoljno priznanje samo po sebi. Nema titule počasnog kapitena. Reprezentacija mora imati drugog kapitena a za vama ostaju rezultati i utisak javnosti koji ne može i ne treba niko da izbriše.