Video
Drugim riječima, brišu se crnogorska država, narod i crkva – upozorio je u intervjuu za Pobjedu poglavar Crnogorske pravoslavne crkve, arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski Mihailo.
On kaže da je CPC imala brojne susrete sa diplomatama u našoj zemlji i da su „suočeni sa istinom“ koju su im saopštili, „svi ambasadori se saglasili“ da i oni znaju sve činjenice, ali da status CPC „treba da riješi crnogorska državna vlast“.
Nova Vlada procesuirala je Skupštini izmijenjeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti, a parlamentarna većina ga je u hitnoj proceduri usvojila. S obzirom na to da je sjednica parlamenta održana u nelegitimnim okolnostima, predsjednik države Milo Đukanović odbio je da potpiše ovaj, ali i ostale zakone koji su tada usvojeni. Koje su, prema Vašem mišljenju, ključne izmjene u Zakonu i zašto su baš te izmjene i dopune uradili?
Ključne su izmjene u Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica vezane za odredbe člana 62, 63 i 64. Te izmjene su urađene, jer sadržaj ova tri člana Zakona oduzima nasilničku moć i cilj Srpskoj pravoslavnoj crkvi da nezakonito prisvoji crkvenu svojinu Crne Gore koja je bila u njenom državnom vlasništvu do 1. decembra 1918. godine, kada je definitivno osvajačkim aktom, u stvari zločinom, u korist „velike Srbije“ ukinuta crnogorska država, a dvije godine kasnije i autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva. Ovo zakonsko određenje utvrđeno članom 62 ovoga Zakona tretira crkvenu svojinu i kao kulturnu baštinu Crne Gore. Brisanjem ovoga člana navedenog Zakona, crnogorska crkvena imovina kao njena kulturna baština koja je nedvosmisleno vlasništvo i nasljeđe Crne Gore nastalo u njenoj viševjekovnoj slobodarskoj istoriji, prenosi se na SPC i državu Srbiju. Time se Crna Gora pretvara u svojevrsnu koloniju Srbije ostvarenjem velikodržavne srpske imperijalne politike. Ujedno to znači da Crna Gora gubi svoju nezavisnost i umjesto međunarodno priznatog suvereniteta i teritorijalnog integriteta bi imala krnji i ograničeni suverenitet i integritet pod ingerencijama srpske države i crkve. Iza člana 62 slijede nastavljajući ga članovi 63 i 64. Član 63 određuje da u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, što je ispunjeno, „organ državne uprave nadležan za poslove imovine dužan je da utvrdi vjerske objekte i zemljište koji su u smislu člana 62 ovog zakona državna svojina, izvrši njihov popis i podnese zahtjev za upis prava državne svojine na tim nepokretnostima u katastar nepokretnosti“. Član 64, kao logičan nastavak i slijed dva prethodna, tretira odlučivanje o državini, pitanje korišćenja i raspolaganja ovim objektima i zemljištem. Kako je crkvena imovina ujedno i kulturna baština to se njenim oduzimanjem iz svojine države Crne Gore, vrši asimilacija i denacionalizacija posrbljavanjem crnogorskog naroda i nacije, oduzima im se istorija i sadašnjost, onemogućava budućnost, a to je i proces likvidacije autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i brisanje njenog identiteta u povijesti i stvarnosti. Drugim riječima, brišu se crnogorska država, narod i crkva. I sve što je imalo i ima crnogorsko obilježje. Ulogu grobara na sahrani crnogorske države, naroda i crkve treba da izvrše Srbija i Srpska pravoslavna crkva.
Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić nije uručio izmijenjeni dokument. Dobili su ga predstavnici tri vjerske zajednice – Islamske, Katoličke i Jevrejske, koje je on, uz SPC, označio kao tradicionalne u našoj zemlji. Predstavnici ove tri zajednice, makar ne javno, nijesu izrazili protest zbog toga što nova Vlada bojkotuje CPC. Kako tumačite takav njihov odnos?
Izmijenjeni dokument, to jest Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji je kreiran prema mjeri i onako kako odgovara Srpskoj pravoslavnoj crkvi, nije uručen Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, a iz tog zakona uklonjene su sve odredbe koje su smetale Srpskoj pravoslavnoj crkvi, suprotno Ustavu Crne Gore i zakonskoj proceduri. Velikosrpska većina koja je zasijedala bez kvoruma, zanemarila je činjenicu što je upravo na uklonjene članove Venecijanska komisija 2019. godine dala saglasnost, uz tvrdnju da je tadašnji zakon usklađen sa crnogorskim i evropskim pravom. Ukupnim činjenjem i nezakonitim ponašanjem velikosrpska vlast u Crnoj Gori negira postojanje Crnogoraca i na temelju toga ne daje im nikakva ljudska prava. U tome prednjače premijer Zdravko Krivokapić, njegov ljubimac potpremijer Dritan Abazović, koji je izjavio da su Srbi i SPC ugroženi u Crnoj Gori, ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić i drugi predstavnici Srpske pravoslavne crkve koji sada vrše vlast u Crnoj Gori.
CPC je poslije mnogo godina obećanja dobila plac za gradnju svog hrama u Podgorici. Međutim i ovaj proces prate opstrukcije i tvrdnje SPC da je to njihovo zemljište. Plašite li se da će parcela biti oduzeta, s obzirom na to da je nova Vlada već ukinula odluku prethodne o dodjeli tog zemljišta?
Crnogorska pravoslavna crkva poslije mnogo godina obećanja najzad je dobila plac za gradnju svojeg hrama u Podgorici. Međutim, Srpska pravoslavna crkva, oličena u novoj vlasti, zaustavila je ovaj proces tvrdeći da je to njihovo zemljište. Velikosrpska vlada u Crnoj Gori, koja ima nacistički odnos prema Crnoj Gori i svemu crnogorskom (pokušaj aneksije Crne Gore Srbiji, prisvajanje svih oblika materijalne i duhovne kulture i potiranja crnogorske svijesti i nacionalnog bića), sigurno će nastojati da ide putem koji je trasirao njihov voljeni upokojeni mitropolit Amfilohije. Uvjereni smo da će im Crnogorci odgovoriti na sve njihove jalove pokušaje i izazove da od Crne Gore naprave „malu Srbiju“ i uključe je u „srpski svet“, kako bi Crna Gora postala druga srpska država, odnosno nadomjestila odavno izgubljeno Kosovo.
Kada bi gradnja hrama trebalo da počne i na koji način će biti finansirana?
Gradnja treba da počne čim se za to steknu svi potrebni uslovi. Izgradnja svetinje će biti finansirana sredstvima crnogorskog naroda u matici i dijaspori predvođenog donacijama i prilozima vjernika, poštovalaca i prijatelja CPC, kao i države Crne Gore.
Može li na status Crnogorske pravoslavne crkve uticati okolnost da su vlast u Crnoj Gori preuzele prosrpske političke snage?
Prosrpske političke partije predvođene sa SPC uradiće sve što je u njihovom programu i željenim ciljevima da onemoguće, opstruišu i štete egzistenciji i misiji CPC. Kao što sam već rekao, njihov krajnji cilj je likvidacija Crnogorske crkve, naroda i države koji su neuništivi i vječni.
SPC u Crnoj Gori imala je tokom prošle godine niz sastanaka sa predstavnicima diplomatskog kora u našoj zemlji, ali je snažnu kampanju protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti vodila i u inostranstvu. I Vi ste se sastajali sa diplomatskim predstavnicima. Kako oni vide stanje vjerskih sloboda u našoj zemlji?
Sastajao sam se sa diplomatskim predstavnicima stranih država, odnosno njihovim ambasadorima akreditovanim u našoj državi koji su službeno posjetili našu crkvu. Svi su upoznati sa istorijskom ulogom autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve u crnogorskoj istoriji i sa njenom slavnom slobodarskom misijom tradicionalne, primarne i domicilne crkve u Crnoj Goru, čiju je istoriju vjekovima stvarala. Bila je vjekovima vodeći i upravljački dio crnogorske države, naroda i društva u cjelini. Suočeni sa istinom koju smo im saopštili, svi ambasadori su se saglasili sa našim nepobitnim činjenicama. Njihov odgovor je bio kratak i jasan: „Znamo mi sve te istine!“ Na naše završno pitanje o tome, ko onda treba da riješi status CPC, uslijedio je njihov konačni odgovor: „Pitanje statusa CPC treba da riješi crnogorska državna vlast“.
Smatrate li da će moć SPC u Crnoj Gori oslabiti nakon upokojenja njenog uticajnog mitropolita Amfilohija?
Preporučeno
I poslije Amfilohija SPC će protiv CPC, Crnogoraca i države Crne Gore voditi svoju kontinuiranu, imperijalnu anticrnogorsku politiku koja je glavni sadržaj njene misije i njenog osvajačkog programa u cilju stvaranja „velike Srbije“, kao što je to radila i prije njega. Prema tome, ovđe u pitanju nije pojedinac, nego programska politika i praksa ostvarivanja teritorijalne i materijalne koristi za Srbiju i SPC, pokoravanje malobrojnijih od sebe i svojatanje njihove prošlosti kao svoje, kako bi se vjekovima srpskog ropstva, lažno predstavila stoljeća crnogorskih svetinja, slobode i slave.
