Montenegro International: Podnijeta inicijativa za ocjenu ustavnosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti

U inicijativi se navodi da je Skupština Crne Gore 28. decembra 2020. godine “usvojila” Zakon o izmjenama i dopunama zakona o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, na sjednici na kojoj nije imala Ustavom i Poslovnikom o radu Skupštine potrebnu većinu za usvajanje bilo kojeg pravnog akta.

– Naime, u trenutku izjašnjavanja o predmetnom Zakonu, skupštinska većina je imala 39 poslanika prisutnih na sjednici. Jedna poslanica se izjašnjavala putem video linka, što je u suprotnosti sa članom 91 Ustava Crne Gore i zbog čega je dopuna Poslovnika kao nižeg pravnog akta od Ustava Crne Gore predmet Inicijative za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom koju smo podnijeli 7.12. 2020. godine. Za preostalog 41 poslanika koji bi činio legalnu skupštinsku većinu za usvajanje Zakona, s obzirom na prethodno konstatovanu ostavku jednog poslanika skupštinske većine, bilo je potrebno da Državna izborna komisija shodno članu 32 tačka 14 Zakona o izboru odbornika i poslanika izda Uvjerenje o izabranom poslaniku, što se nije dogodilo do trenutka kada se Skupština izjašnjavala o predmetnom Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica – napisano je u inicijativi.

U nedostatku kvoruma za legalno odlučivanje Skupština Crne Gore je, dodaju, samovoljno i protivzakonito preuzela nadležnost Državne izborne komisije i, opet nezakonito, jednu građanku koja je bila kandidat na izbornoj listi “jedne koalicije” proglasila za poslanika u Skupštini Crne Gore, pokušavajući na takav način da stvori privid prisustva potrebne većine za donošenje odluka.

– Skupština Crne Gore je 20. januara ponovo glasala za Zakon i ponovo je presudni glas za “usvajanje” istog bio glas građanke koja je bila na izbornoj listi jedne koalicije, ali kojoj Državna izborna komisija nije izdala Uvjerenje o izabranom poslaniku, čime je povrijeđen član 32 tačka 14 Zakona o izboru odbornika i poslanika i koja iz navedenog razloga nije imala pravo glasa na toj sjednici Skupštine, dakle na njoj nije ni bilo kvoruma za odlučivanje, jer Skupština nije imala 41 potrebnih glasova poslanika, kako to jasno definiše član 91 Ustava Crne Gore – navedeno je u inicijativi.

Ukoliko bi se nastavila primjena Zakona donijetog na, kako su rekli, neustavni i protivpravni način, to bi predstavljao uvod u pravnu anarhiju, bila podrška svakom organu i tijelu da svojevoljno i protivpravno donosi odluke na način suprotan normativnim aktima i u pravnom i društvenom sistemu Crne Gore bi nastale neotklonjive štetne posljedice.

– Zato je od posebnog značaja i hitnost razmatranja ove Inicijative i donošenje Odluke Ustavnog suda da ovaj Zakon nije usvojen na način i po postupku definisanim Ustavom i Zakonom, te kao takav ne može prozvoditi pravno dejstvo niti opstati u pravnom saobraćaju države – navodi se u Inicijativi.

Ovom inicijativom Montenegro International osporava i ustavnost i zakonitost čl. 7 i 19. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.

– Član 7 i sa njim povezani član 5 Zakona o izmjenama i dopunama zakona o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica nije u skladu sa Ustavom Crne Gore i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, on je diskriminatoski, paušalan i ostavlja ustavno-pravno nedopustiva diskreciona ovlašćenja nadležnom ministarstvu u odnosu na elementarna prava i princip ravnopravnosti vjerskih zajednica u Crnoj Gori. Isti član sadrži apsolutno laičku i u uporednom pravu nepoznatu formulaciju, da se u Knjigu evidentiranih vjerskih zajednica mogu upisati i one zajednice čiji jepravni subjektivitet prepoznat i priznat od strane državnih organau pravnom sistemu – navode iz ove NVO.

Ova norma, kako su kazali, na prvi pogled može ostaviti utisak da je riječ samo o pravnoj nejasnoći.

– Riječ je očito o vrlo jasno definisanom alternativnom rješenju definisanom sa ciljem davanja pravnog subjektiviteta vjerskim zajednicama koje nijesu pravni subjektivitet stekle po ranijim propisima npr. Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica (“Službeni list SRCG” broj 9/77) a koji je prethodio Zakonu o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica ili tom Zakonu. Pored potpuno neprihvatljivog principa, koji ova odredba sadrži, a to je da se zakonom otvori prostor da bi se podzakonskim aktom, ili diskrecionim pravom nadležnog ministarstva, konstituiše pravni subjektivitet, ista odredba, u samo jednoj rečenici, sadrži višestruku povredu Ustava Republike Crne Gore, medjunarodnog prava i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda – navode iz Montenegro International.

Spornim članom 7 povrijeđeni su, kako su rekli, Ustav Crne Gore (čl. 8,9,14 i 19), Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (čl. 9, 14 i odredba člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju) i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (čl. 26). 

– Na napred navedeno ukazuje i praksa Evropskog suda za ljudska prava, u slučaju ”Metropolitan Church of Bessarabia and Others v. Moldova” aplikacija br. 45701/99, presuda od 27. marta 2002.).  Članom 19 Zakona o izmjenama i dopunama zakona o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, se vrši diskriminacija vjerskih zajednica u Crnoj Gori, umjesto da se poštuju ustavne norme o jednakosti svih. U suprotnosti sa Ustavom Crne Gore je i brisanje članova 62-64 prethodnog Zakona – navodi se u inicijativi Ustavnom sudu.

Iz MI napominju da je Venecijanska komisija svojim mišljenjem podržala ključno opredjeljenje prethodne Vlade da “predloženim zakonom svakom građaninu Crne Gore bude garantovana sloboda da, po sopstvenoj savijesti, bude ili ne bude vjernik bilo koje vjeroispovijesti, afirmišući pravo države da zaštiti imovinu i kulturno blago koje pripada svim građanima i da obezbijedi da zakoni Crne Gore jednako važe za sve, na čitavoj teritoriji države.”

– Zatražili smo od Ustavnog suda da u skladu sa svojom nadležnošću donese naredbu o obustavi izvršenja ovdje osporenih članova predmetnog Zakona, do konačne odluke suda jer bi njihova primjena legalizovala princip diskriminacije izmedju vjerskih zajednica, a time i diskriminaciju i ukidanje garantovanih sloboda i prava njihovih vjernika, legalizovala protivpravne radnje otuđenja državne imovine i kulturnog blaga Crne Gore u ime i za račun vjerske zajednice koja nema pravni subjektivitet u Crnoj Gori, koja je vjerska zajednica druge države i iz kojih razloga to kulturno blago može biti bespovratno otuđeno – istakli su iz NVO Montenegro international.