Crna Gora je u Novu godinu lani zamalo ušla s novim praznikom, Danom kulture koji je, u slavu Petra II Petrovića Njegoša, trebalo da se obilježava 13. novembra. Premijer Duško Marković povukao je taj prijedlog jer mu se usprotivila Bošnjačka stranka. Pošto su političari nedolično iščerečili Njegoša, do danas ga se niko javno nije sjetio – nije bilo izbora pa političarima među Crnogorcima, Srbima, Bošnjacima i muslimanima nije palo na pamet da bi mogli da se batrgaju s njegovom zaostavštinom. Ipak, danas, 31. oktobra je dan Njegoševe smrti, a portal Standard vas podsjeća na Njegošev testament kog je sročio 20. maja 1850. na Prčanju.
Preporučeno
Za nasljednika je ostavio Danila, a sav novac koji je držao po bankama ostavio je narodu crnogorskome, roditeljima i dvijema sestrama.
Jedan dio je ostavio u banci u čiju “glavu niko ne smije taći, no neka vječno u banku stoji da bi se koliko-toliko priskočilo u nuždi kukavome no u isto doba i viteškome narodu crnogorskome”.
Testament zaključuje riječima “Ko išta od ovoga ovđe upisanoga preinači bio mu crn obraz pred ljudima i jarosni se sud Boži nad njim izvršio za tu grdnu nepravdu koju bi pred licem neba i zemlje učinio. Ovaj se tastamenat u originalu ostavlja u konsulat ruski u Dubrovniku za višu sigurnost i točnost”.
Ovo je snimak Dokumentarno-istorijske emisije TV Crne Gore iz 1998. godine. U prvom dijelu se čita testament Petra I, a od 4:37 do kraja i Njegošev testament.
{youtube}l0VEMNhwZgw{/youtube}
U nastavku pročitajte testament u cjelosti:
Slava Tebje pokazavšemu nam svjet!
Hvala Ti, Gospodi, jer si me na brijegu jednoga Tvojega svijeta udostojio izvesti i zrakah jednoga Tvojega divnoga sunca blagovolio napojiti. Hvala Ti, Gospodi, jer si me na zemlji nad milionima i dušom i tijelom ukrasio – koliko me od moga đetinstva Tvoje nepostižimo veličestvo topilo u gimne Božestvene radosti, udivlenija i veleljepote Tvoje, toliko sam bijednu sudbinu ljudsku sa užasom razmatrao i oplakivao – Tvoje je slovo sve iz ništa sotvorilo, Tvome je zakonu sve pokorno, čovjek je smrtan i mora umrijeti.
Ja sa nadeždom stupam k Tvojemu svetilištu Božestvenome, kojega sam svijetlu sjenku nazrio jošte s brijega kojega su moji smrtni koraci mjerili – ja na Tvoj poziv smireno idem ili pod Tvojim lonom da vječni san boravim, ili u horove besmrtne da Te vječno slavim.
Ako mi se sada dogodi da umrem, ovaj način poslje sebe ostavljam.
Za nasljednika mojega ostavljam Danila, Stankova sina a mojega sinovca. Njemu ostavljam vladičestvo kako je od starine uzakonjeno u Crnu Goru. Istome Danilu svekoliko moje i dvižimo i nedvižimo što imam u Crnu Goru ostavljam, a preporučujem mojemu bratu Peru da Danila u svačemu kako svojega sina nastavlja doklen se Danil učini sposoban narodom upravljati.
Novci koji su mi u Ekonom. banku u Petroburgu, od kojih su obligacije u Min. inostranih djel. njih ostavljam narodu crnogorskome, to jest da su narodnje, a dobit od njih da prima vladika koji bio i za istu dobit da im kupuje praha da brane svobodu, a gladne godine da kupuje za iste novce žito i bez pare i dinara da ga dijeli sirotinji crnogorskoj i brdskoj, ali niko nikada da rečene novce ne može iz banka uzeti no vječno da u njemu ostaju, samo dobiću da se polzuju.
Za novce koji su mi u Beču 50 hiljadah fiorinah u barona Sine, a toliko upravo u g-na Tirke, dobit s ove sto hiljadah fiorinah ostavljam roditeljima i dvjema sestrama da istu dobit uživaju dok su oni četvoro živi a pošto mi se prestave i roditelji i obje sestre onda pare ostaju za narod crnogorski na isti način kako i one što su u banku petroburgsku, zato molim ministerstvo mojega pokrovitelja, kako bih se ja prestavio da primi obligacije od ovijeh novacah u Beču i da prenese iste novce kod onijeh u Petroburgu, da ne bi poginule jadnome narodu crnogorskome.
50 hiljadah forintih od računa od žita, koje su mi u mojega brata Pera, neka ih moj brat Pero razdava narodu i kupi od naroda na onaj laki način kako sam ja uredio, a po smrti mojega brata neka se spreme u petroburgsku banku đe su i proči moji novci pak se neka s njinom dobiću postupa na isti način kako s dobiću prvijeh a u glavu njinu da niko ne smije taći, no neka vječno u banku stoji da bi se koliko-toliko priskočilo u nuždi kukavome no u isto doba i viteškome narodu crnogorskome.
40 hiljadah forintih koje su u kasi gvozdenoj na Cetinju oni se neka za nužde narodnje troše kako vide moj nasljednik i moj brat Pero.
Ko išta od ovoga ovđe upisanoga preinači bio mu crn obraz pred ljudima i jarosni se sud Boži nad njim izvršio za tu grdnu nepravdu koju bi pred licem neba i zemlje učinio. Ovaj se tastamenat u originalu ostavlja u konsulat ruski u Dubrovniku za višu sigurnost i točnost.
Na Perčanju 20. maja 1850.
Video