Priča o žičari Kotor–Lovćen, jednom od najatraktivnijih turističkih projekata u Crnoj Gori, dobila je novu dimenziju nakon što je otvoreno pitanje ko, pod kojim uslovima i za čiji račun koristi prostor Nacionalnog parka Lovćen.

Ekološki aktivista i predstavnik NVO sektora Aleksandar Dragićević upozorio je da u Crnoj Gori gotovo svi korisnici nacionalnih parkova plaćaju naknade, od posjetilaca, preko raftera, do brodara na Skadarskom jezeru, ali da to ne važi za putnike žičare Kotor–Lovćen.

„Možete biti na mostu, voziti se kroz Prokletije, Nacionalni park Lovćen, ili samo želite da uživate u Skadarskom jezeru brodom, morate platiti ulaz u Nacionalne parkove. Od toga se finansiraju aktivnosti zaštite, od toga zaposleni dobijaju zarade i to svi moraju platiti. Ne svi“, poručuje Dragićević.

Prema njegovim riječima, žičara Kotor–Lovćen je prošle godine prevezla više od 430.000 putnika, ali nijedan od njih, tvrdi on, nije platio ulaznicu Nacionalnim parkovima, iako se gornji dio žičare i prateći sadržaji nalaze u prostoru Nacionalnog parka Lovćen.

Dragićević procjenjuje da bi, da je naplaćivana ulaznica od tri eura, Nacionalni parkovi imali oko 1,3 miliona eura dodatnog prihoda.

„To bi bilo oko 50 odsto njihovih ukupnih prihoda, novac koji bi mogli da ulože u dodatnu zaštitu, izgradnju infrastrukture, renoviranje planinarskih domova i bivaka, proširenje sadržaja i zaštitu prirode“, naveo je Dragićević.

JPNPCG: NISMO DONIJELI ODLUKU DA PUTNICI ŽIČARE BUDU OSLOBOĐENI PLAĆANJA

Iz Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore za Standard su potvrdili ključnu činjenicu. Posjetioci koji iz pravca Kotora koriste žičaru i u područje Nacionalnog parka Lovćen ulaze na lokalitetu gornje stanice trenutno ne plaćaju ulaznicu Javnom preduzeću.

Istovremeno, tvrde da JPNPCG nije donijelo odluku kojom se putnici žičare oslobađaju plaćanja ulaznice za Nacionalni park Lovćen.

„Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore nije donijelo odluku kojom se putnici žičare Kotor–Lovćen oslobađaju plaćanja ulaznice za Nacionalni park Lovćen“, naveli su iz JPNPCG.

Dodaju da nijesu bili ugovorna strana u postupku dodjele koncesije, niti u zaključivanju koncesionog ugovora za realizaciju projekta žičare.

„JPNPCG nije bilo u prilici da učestvuje u definisanju modela koji se odnosi na način ulaska posjetilaca u zaštićeno područje i ostvarivanje prihoda po tom osnovu“, piše u odgovorima dostavljenim Standardu.

Projekat žičare realizuje se na osnovu Ugovora o koncesiji za realizaciju projekta žičare Kotor–Lovćen, zaključenog 15. decembra 2021. godine između Vlade Crne Gore i konzorcijuma „Novi Volvox“ d.o.o. Podgorica i „Leitner“ AG/SpA iz Italije. Žičara je puštena u komercijalni rad 14. avgusta 2023. godine.

JEDNI PLAĆAJU, DRUGI NE: GDJE JE JEDNAK TRETMAN

Dragićević problem vidi kao klasičan primjer neravnopravnog položaja različitih korisnika zaštićenog prostora.

„Dok svaki rafter mora da plati po osobi, dok svaki brodar na Skadarskom jezeru mora da ima karte za svoje goste i plaća određene takse i rješenja, gore ne moraju ništa“, navodi Dragićević.

On tvrdi da je upravljač žičare doveden u povlašćen položaj, jer ostvaruje prihode od karata i pratećih sadržaja, dok Nacionalni parkovi od ulaznica putnika žičare ne dobijaju ništa.

„Imamo nekoga ko naše prirodno dobro koristi za lično bogaćenje. Hitno bi Upravni odbor Nacionalnih parkova trebalo da uputi zaključak Vladi, ne da se traži dogovor, nego da se primijeni zakon i da svaki gost koji ide žičarom plaća kartu od tri eura“, smatra Dragićević.

Iz JPNPCG odgovaraju da prema svim korisnicima zaštićenih područja primjenjuju važeće zakone, podzakonske akte i cjenovnike koji su u njihovoj nadležnosti.

„Rafting operateri, brodari, turistički vodiči i drugi privredni subjekti svoje obaveze prema Nacionalnim parkovima izvršavaju u skladu sa propisima i zaključenim ugovorima“, navode iz tog preduzeća.

Međutim, upravo tu se otvara suština problema: za jedne obaveze postoje jasna pravila, za druge se država još nije izjasnila.

NACIONALNI PARKOVI SE OBRAĆALI MINISTARSTVIMA, ODGOVORA NEMA

JPNPCG tvrdi da se tokom prethodne dvije godine više puta obraćalo nadležnim ministarstvima inicijativama koje su se odnosile na sistemsko uređenje pitanja ulaska posjetilaca koji Nacionalnom parku Lovćen pristupaju putem žičare.

Traženo je, kako navode, i da se razmotri mogućnost da se dio sredstava ostvarenih po osnovu koncesione naknade opredijeli za upravljanje, zaštitu i unapređenje Nacionalnog parka Lovćen.

Posebno navode da su se obraćali Ministarstvu finansija, ukazujući na potrebu da se jasno definiše način naplate ulaznica za korisnike žičare i obezbijedi jednak tretman svih korisnika Nacionalnog parka Lovćen.

„Do danas JPNPCG nije dobilo odgovor niti instrukcije na osnovu kojih bi moglo postupiti drugačije ili izmijeniti postojeći model“, saopšteno je Standardu.

Drugim riječima, Nacionalni parkovi priznaju da problem postoji, tvrde da su ga otvorili pred državom, ali i da bez odluke nadležnih institucija ne mogu sami uvesti naplatu putnicima žičare.

JPNPCG: NE MOŽEMO JEDNOSTRANO UVESTI NAPLATU

Iz JPNPCG poručuju da pitanje naplate ulaznica za korisnike žičare treba urediti jasno i nedvosmisleno, u skladu sa zakonom i nadležnostima institucija.

Ali, dodaju i ograničenje koje sada čini srž institucionalnog zastoja.

„Imajući u vidu da je riječ o koncesionom projektu koji je uspostavljen Ugovorom o koncesiji između Vlade Crne Gore i koncesionara, JPNPCG nema zakonsku mogućnost da jednostrano uvede naplatu ulaznica korisnicima žičare niti da mijenja model koji proizlazi iz tog ugovora“, navode iz preduzeća.

Za sada se, kako objašnjavaju, ulaz u park naplaćuje posjetiocima koji u NP Lovćen dolaze iz pravca Podgorice i Njeguša i kreću se prema žičari. Takođe, posjetiocima koji na Lovćen dođu žičarom, a sa Lovćena odlaze agencijskim autobusom, boravak u parku se naplaćuje pri izlazu, uglavnom na naplatnom punktu Krstac.

To znači da način dolaska u Nacionalni park u praksi određuje i da li će posjetilac platiti ulaznicu.

MILIONI ZA TURIZAM, ALI NE I ZA ZAŠTITU PRIRODE

Dragićević upozorava da se problem ne završava samo na nenaplaćenim ulaznicama. On tvrdi da je prostor Nacionalnog parka dodatno opterećen komercijalnim sadržajima, muzikom i betonizacijom, dok korist za zaštitu prirode izostaje.

„Gore je izvršena potpuna devastacija i betonizacija našeg prostora u Nacionalnim parkovima. Imamo situaciju da su žurke po cijeli dan, da muzika trešti, da postoje restorani, barovi i dodatni sadržaji, a Nacionalni parkovi od toga ne dobijaju ništa“, poručuje Dragićević.

On smatra da se zakon može i mora primijeniti, a da je stvar tehničkog modela da li će tri eura biti dodata na kartu za žičaru ili će ih plaćati koncesionar.

„Koliko je karata za žičaru prodato, toliko karata za Nacionalni park mora biti naplaćeno. U Crnoj Gori ne smije biti povlašćenih. Zakoni moraju biti isti za građane i za velike investitore“, poručuje Dragićević.

Iz JPNPCG, s druge strane, navode da su u junu 2025. godine sa kompanijom „XExperience“ d.o.o, koja upravlja žičarom Kotor–Lovćen, zaključili sporazum o saradnji kojim su definisani pravci buduće saradnje u cilju unapređenja turističke ponude Nacionalnog parka Lovćen.

Ta saradnja, kako navode, odnosi se na razvoj zajedničkih projekata, pripremu tehničke dokumentacije, unapređenje infrastrukture i kreiranje novih sadržaja koji bi trebalo da doprinesu kvalitetnijem iskustvu posjetilaca, uz očuvanje prirodnih i kulturnih vrijednosti prostora.

Ipak, sporazum o saradnji ne rješava osnovno pitanje: zašto putnik koji u Lovćen ulazi putem žičare nema isti tretman kao posjetilac koji u park ulazi iz drugog pravca.

DRŽAVA MORA DA PRESIJEČE

Odgovori JPNPCG zapravo potvrđuju da je problem prebačen na teren Vlade i nadležnih ministarstava. Koncesioni ugovor je sklopila država. Model ulaska putnika žičare u zaštićeno područje nije definisalo Javno preduzeće. Nacionalni parkovi tvrde da su upozoravali nadležne. Odgovora, kažu, nema.

Zbog toga pitanje žičare Kotor–Lovćen više nije samo pitanje turističkog proizvoda, već pitanje jednakosti pred propisima, zaštite javnog dobra i odnosa države prema prostoru koji bi morao biti pod najstrožim režimom zaštite.

Ako se ulaz u Nacionalni park naplaćuje rafterima, brodarima, turističkim vodičima i običnim posjetiocima, država mora objasniti zašto isti princip ne važi za putnike žičare Kotor–Lovćen.

Sve drugo značilo bi da u zaštićenom području postoji paralelni režim: jedan za male korisnike koji plaćaju svaku obavezu, i drugi za velike projekte koji čekaju da se institucije konačno dogovore ko je nadležan.