Video
„Na primjer, imamo loše rezultate raznih oblika testiranja, poput međunarodno priznatog PISA, ali i neuspjeha u polaganju prijemnih ispita za fakultete u Crnoj Gori, itd.
Međutim, ključni krivci za to su nastavnici koji ne uspijevaju da se odupru raznim pritiscima – od molbi do onih upakovanih različitim „prijetnjama“, a najveću štetu trpe upravo djeca“, smatra Kaluđerović.
I ta šteta, kako kaže, dolazi na naplatu prije ili kasnije kako njima, tako i društvu u cjelini.
„Moramo se pomiriti sa činjenicom da nijesu i ne mogu svi biti odlikaši, a naročito ne u vremenu rasta nezainteresovanosti učenika da uče, ali i nastavnog osoblja da ih pokrenu kako bi od njih izvukli maksimum potencijala“, navodi Kaluđerović.
Ona primjećuje da se čini da je nestao taj partnerski odnos nastavnika i roditelja da osposobe učenika, a da preovladavaju rivalski odnosi, gdje štetu snosi opet samo učenik.
„Kada kažem rivalski, mislim na činjenicu rivalstva između privatne nastave koju roditelji forsiraju ne bi li djeca, zbog onoga što u školi propuštaju, dobila neko znanje od tih istih nastavnika putem privatnih časova. Nekada se na to ne gleda dobronamjerno, pa se od učenika koji pohađa privatne časove traži i viši nivo znanja čime se stvari i diskriminacija među učenicima“, navodi sagovornica CdM-a.
Na drugoj strani, dodaje Kaluđerović, roditelji to ulaganje u privatne časove vide i kao pravo da insistiraju na nekoj višoj ocjeni, a bez procjene i kakva je ta privatna nastava i da li učenik i tamo zaista stekne znanje.
„Konačno, sam način ocjenjivanja učenika u Crnoj Gori nije dobar. Jasno je da ocjenjivanje nije bezbolan, već izuzetno stresan proces, vrlo dinamičnog tempa za učenike. Događa se četiri puta godišnje – krajem oktobra, decembra, marta i na kraju školske godine , i to iz 10-15 predmeta. Svaka školska aktivnost i rad na času ulazi u ocjenu, a aktivnosti treba da stimulišu pedagozi, nastavnici i ustanova, kao i roditelji“, istakla je Kaluđerović.
Prema njenim riječima škola je ta koja pruža znanje i smjernice za unapređenje učenika, a nastavnik onaj koji mora učenika da nauči kako se uči, a ne da učenika upućuje na privatnu nastavu. Samo tako se, jasna je sagovornica CdM-a, stiče integritet na koji ne može niko da utiče.
„Nastavnik je, takođe, taj koji strpljivo čeka učenika da nauči, ulaže u stvaranje pobjednika, a ne društvenog „osvetnika“, čije će nam se nedovoljno znanje nagrađeno peticom svetiti u različitim profesijama“, naglašava ona.
Kaluđerović podcrtava da podučavanje nije lak posao, a današnji izazovi sa kojima se nastavnici suočavaju sve su neočekivaniji, a jedan od njih jesu upravo različiiti pritisci pri ocjenjivanju.
„Ipak, čini se da ćemo ove godine imati manji broj odlikaša i „lučonoša“. Razlozi za to mogu biti različiti, ali ne bi bilo na odmet uporediti po školama i nastavnicima način ocjenjivanja u ovoj i prethodnim godinama kako bismo imali dio osnove da se procjenjuju i nastavnici. Javni je interes da ocjenjivanje učenika bude nepristrasno i objektivno, da se samo cijeni znanje, rad i prisustvo nastavi čitavo vrijeme. Ukoliko nastavnici budu postupali tako zaštitiće i sebe i svoju profesiju, a značajno će pomoći i čitavom društvu“, zaključila je u Kaluđerović u izjavi za CdM.
Sindikat prosvjete Crne Gore je nedavno saopštio da nezaslužene ocjene traže i roditelji i direktori, i pozvao na nastavnike da se odupru pritiscima.
„Najveći dio nastavnika će reći da je baš ocjenjivanje učenika najteži dio našeg posla. Međutim, kada ne bi bilo pritisaka na nas, ocjenjivanje bi bilo mnogo lakše“, saopštio je Sindikat prosvjete.
Oni upozoravaju da pritisci učenika, njihovih roditelja, a nerijetko i od uprava škola, da se učenicima daju veće ocjene, one koje oni svojim radom i zalaganjem nijesu zaslužili, pri kraju godine postaju sve jači i veći.
„Najgore i najteže je kada na nas pritisak vrše pojedine kolege, koje hoće preko ocjene i uspjeha učenika da zadobiju određene poene i simpatije od strane pojedinih roditelja”, napomenuli su u Sindikatu prosvjete.
Upozoravaju da je neobjektivno ocjenjivanju, u značajnoj mjeri, doprinijelo da se kod djece i u javnosti počne urušavati dostojanstvo ove profesije.
“Mi, nastavnici, smo djelimično krivi za to. Veliki broj nezasluženih „Luča“, koje nijesu mjerilo rada pojedinih škola, niti mjerilo znanja naših učenika, nijesu doprinijele da kvalitet obrazovnog sistema bude bolji. Naprotiv, lažni uspjesi i ocjene su „medveđa usluga“ i djeci i školstvu. Znanje se ne stiče kroz papir, već napornim radom. Lažno znanje i uspjesi se otkriju na prvoj narednoj stepenici kroz nastavak školovanja, a cijenu plaćaju i učenici i društvo. Još niko nije postao stručnjak sa nezasluženom diplomom i nerealnim ocjenama”, navode i Sindikatu prosvjete.
Preporučeno
Krajnje je vrijeme, poručuju, da se nastavnici sami počnu štititi od pritisaka da daju nerealne ocjene i štancuju nezaslužene uspjehe.
