Upozoravaju i da uspjeh energetske tranzicije neće zavisiti samo od izbora lokacija, već i od načina na koji država bude donosila odluke i komunicirala sa građanima.

“Megastudija o potencijalnim lokacijama za razvoj solarnih i vjetroelektrana rezultat je rada Nevladine organizacije Eko-tim i međunarodne organizacije Nature Conservancy, a zamišljena je kao analitički alat, vodič i početni filter za usmjeravanje donosilaca odluka, operatora i investitora ka lokacijama pogodnim za izgradnju objekata obnovljivih izvora energije”, navodi se u saopštenju.

Direktor NVO Eko-tim Milija Čabarkapa kaže da je studija nastala kao odgovor na zahtjeve koji proizilaze iz evropske regulative, a odnose se na ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije.

“Megastudija je analitički alat i vodič, odnosno početni filter koji ima za cilj da donosioce odluka, operatore i investitore usmjeri na lokacije pogodne za gradnju solarnih i vjetroelektrana. Riječ je o niskokonfliktnim lokacijama”, kazao je Čabarkapa.

Cilj je, kako navodi Čabarkapa, da se omogući realizacija projekata, ali i da se državi pomogne u dostizanju ciljeva koji se odnose na dekarbonizaciju energetskog sektora.

“U praksi se dešava da projekti budu zaustavljeni kasno u proceduri, tek kada se mašine pojave na terenu. Sa jedne strane želimo da pomognemo da dođe do realizacije projekata, a sa druge da pomognemo državi da dostigne ciljeve dekarbonizacije energetskog sektora” rekao je Čabarkapa.

On naglašava da megastudija nije katastarski elaborat i da nije obuhvatila analizu državnog i privatnog vlasništva nad zemljištem.

“To je posao investitora i donosilaca odluka. Investitor treba da provjeri da li je određena lokacija državna ili privatna, tako da ne bih rekao da je ograničenje naše studije to što se nijesmo bavili tim pitanjem”, kazao je Čabarkapa.

Dodaje da je postojala namjera da se obuhvate i ti podaci, ali da je riječ o informacijama koje su skupe, dok institucija koja njima upravlja nije bila spremna da ih ustupi bez naknade.
Ipak, smatra da je prilikom definisanja zona ubrzanog razvoja obnovljivih izvora energije neophodno transparentnije uključiti lokalne zajednice, nevladine organizacije i javnost.

“To je momenat kada treba čuti glas ljudi sa terena koji žive na određenoj lokaciji“, poručio je Čabarkapa.

Javnost nije dovoljno uključena

Komentarišući to što je dopunom Uredbe o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu ukinuta procjena uticaja za projekte u područjima ubrzanog razvoja obnovljivih izvora energije, Čabarkapa je kazao da je Vlada u ovom slučaju preskočila pravilan redosljed koraka. Prema njegovom mišljenju, prije izmjene Uredbe trebalo je izmijeniti zakon koji uređuje oblast obnovljivih izvora energije i kroz javnu raspravu građanima objasniti šta predstavljaju zone ubrzanog razvoja, zbog čega se uvode, šta donose i kakve mogu biti njihove posljedice.

“Javnost je ostala uskraćena za tu vrstu informacija. Zakon je usvajan po hitnom postupku, bez javne rasprave. Radi se o osjetljivom zakonu i mislim da je bilo pogrešno usvajati ga bez javne rasprave i upoznavanja javnosti sa ovim pitanjima”, rekao je Čabarkapa.

Prema njegovim riječima, zakonom se predviđa da projekti obnovljivih izvora energije budu proglašeni projektima od javnog interesa. Zbog toga, smatra, potencijalni konflikti sa lokalnim zajednicama mogu prerasti u ozbiljan otpor ukoliko stanovništvo prethodno ne bude upoznato sa planovima.

“Zato je bilo važno objasniti šta su zone ubrzanog razvoja i uključiti javnost. Te zone će definisati Ministarstvo prostornog planiranja, koje će izraditi i metodologiju. Kakva će ona biti, mi još ne znamo”, kazao je Čabarkapa.

Novinar i biolog Jasmin Murić smatra da su Crnoj Gori obnovljivi izvori energije potrebni iz više razloga.

“Moramo početi da se postupno udaljavamo od fosilnih izvora energije, da razmišljamo u pravcu evropskih integracija i usklađivanja sa direktivama EU. Obnovljivi izvori energije svakako su više prijateljski nastrojeni prema životnoj sredini” rekao je Murić.

Međutim, upozorava da se mora napraviti razlika između obnovljivih izvora energije kao kategorije i konkretnih projekata.

“Sam naziv obnovljivi izvori energije ne znači da je neki projekat ispravan u svakom svom aspektu. Svaki projekat mora se posmatrati pojedinačno kako bi njegov uticaj na životnu sredinu bio minimalan, kazao je Murić.

Prema njegovim riječima, pažljiva analiza mora početi od samog razvoja projekta i trajati sve do izvođenja radova.

“Mora se voditi računa od samog početka razvoja projekta, preko pripreme lokacije i izrade elaborata, pa sve do komunikacije sa lokalnim stanovništvom. Svaki projekat mora biti pažljivo analiziran i komuniciran sa stručnom javnošću i lokalnim zajednicama, kako bismo dobili projekat koji je koristan za cijelu zajednicu i ekološki prihvatljiv” rekao je Murić.

Lokalna zajednica ne smije biti posljednja koja saznaje

Na pitanje zašto projekti koji na državnom nivou djeluju korisno često nailaze na otpor lokalnih zajednica, Murić kao jedan od najčešćih razloga navodi kasno uključivanje javnosti.

“Ljudi koji žive u blizini mjesta gdje se, recimo, gradi vjetroelektrana često saznaju za projekat tek kada se geometar pojavi na licu mjesta. Ako se javna rasprava organizuje tek nakon što je projekat predstavljen, ona gubi smisao” smatra Murić.

Takav pristup, dodaje Murić, kod lokalnog stanovništva stvara osjećaj da se njihove primjedbe ne uvažavaju i da nemaju stvaran uticaj na odluke koje se tiču prostora u kojem žive.

“Ljudi se osjećaju izigrano jer njihove primjedbe mogu, ali i ne moraju biti usvojene. Obično budu djelimično prihvaćene, pa se ljudi osjećaju kao da se ne pitaju u svom domu” kazao je Murić.

Govoreći o tome kako građani mogu doći do pouzdanih informacija o projektima, Murić ističe značaj provjere činjenica i zvanične dokumentacije.

“Moraju se tražiti činjenice, ispitati zvanična dokumentacija i provjeriti svi nezavisni izvori. Ako želimo da na pravi način istražimo neki projekat, moramo pažljivo, detaljno i objektivno pristupiti svim stranama koje su uključene u njegov razvoj” rekao je Murić.

Investicije jesu potrebne, ali nije svaka investicija razvoj

Ivana Vojinović, direktorica Centra za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju na Univerzitetu Donja Gorica, smatra da u Crnoj Gori niko nije protiv kvalitetnih investicija koje građanima mogu donijeti konkretan benefit, ali upozorava da svaka investicija sama po sebi ne znači i razvoj.

“Niko u Crnoj Gori nije protiv zdravih investicija koje će donijeti nešto građanima Crne Gore, ali samo onih zdravih i održivih. Svjedoci smo da proteklih nekoliko decenija svaka investicija nije značila i razvoj”, rekla je Vojinović.

To je, kako ističe, posebno važno u Crnoj Gori, državi ograničenog teritorijalnog prostora i veoma vrijednih resursa koncentrisanih na maloj površini.

“Svaka loša investicija mnogo se skuplje plaća na maloj teritoriji, jer nemamo prostora za ispravljanje grešaka” kazala je Vojinović.

S druge strane, podsjeća da su brojne investicije doprinijele razvoju zemlje i da bi privreda Crne Gore danas izgledala drugačije da nije bilo stranih direktnih investicija.

“One su na neki način i održale privredu Crne Gore. Međutim, ono što pokazuju nedvosmisleni podaci jeste da je, nažalost, veliki dio tih investicija bio koncentrisan u nekretninama i građevinarstvu. To nije razvoj u punom smislu te riječi. Ne možemo porediti ulaganje u nekretninu sa ulaganjem u tehnološku inovaciju ili energetski objekat koji može donijeti boljitak stanovništvu i unaprijediti kvalitet život”, rekla je Vojinović.

Vojinović posebno ukazuje na pitanje transparentnosti stranih investicija, odnosno potrebe da javnost i institucije znaju ko je stvarni vlasnik kapitala koji dolazi u Crnu Goru.

“Imali smo određene podatke, ali sa druge strane kao javnost nijesmo znali ko je stvarni vlasnik kapitala. Mislim da se i ovim ubrzanim procesom ulaska u EU te stvari moraju poboljšati, naročito kada je riječ o transparentnosti”, kazala je Vojinović.

Prema njenim riječima, potreba za jasnim definisanjem stvarnih vlasnika kapitala već je prepoznata kroz reformsku agendu, a sve sa ciljem da se osigura da je kapital koji dolazi u Crnu Goru detaljno provjeren.

Govoreći o najavljenom Zakonu o provjeri stranih investicija, Vojinović smatra da je potrebno biti oprezan kako proces skrininga ne bi postao formalnost, ali ni instrument za političko zatvaranje vrata pojedinim investicijama.

“Moramo biti obazrivi da, sa jedne strane, skrining ne bude pro forma i da se unaprijed dogovorene investicije samo verifikuju, ali i da se, sa druge strane, iz političkih razloga nekim investicijama vrata ne zatvore. Ne želim da vjerujem ni u jedan od ta dva scenarija” rekla je Vojinović.

Ključno pitanje, kako dodaje, biće da li državne institucije imaju dovoljno kapaciteta da sprovedu takvu kontrolu.

Ona zaključuje da se zakon može napisati tako da zvuči odlično, ali da se na kraju sve svodi na njegovu primjenu.

“Dolazimo do naše hronične boljke, a to je implementacija. Vidjećemo kako će ovo biti sprovedeno, jer je ovaj Zakon krucijalno važan za naš budući društveno-ekonomski razvoj”, zaključila je Vojinović.