Gotovo duplo veći broj pritužbi građana na rad zdravstvenih ustanova, rast nepovjerenja u postupke kontrole kvaliteta i učestalo ćutanje administracije Ministarstva zdravlja, prema nalazima institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, ukazuju na duboke slabosti sistema zaštite prava pacijenata u Crnoj Gori. Iako formalno postoje komisije, inspekcije i zakonski mehanizmi, praksa pokazuje da se građani teško snalaze u procedurama, da često nemaju jasne odgovore institucija, a da porodice u slučajevima sa najtežim ishodima i dalje pravdu gotovo po pravilu traže pred sudovima, piše Pobjeda.

Između ta dva svijeta, internih stručnih komisija i višegodišnjih sudskih postupaka, odvija se stvarna drama odgovornosti i pitanja koja porodicama ostaju kao teret. Sistem tvrdi da mehanizmi postoje. Porodice tvrde da su nedovoljni. Sudovi odlučuju sporo. A javnost pamti tek rijetke političke posljedice.

Novi odgovori institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Pobjedi dodatno otvaraju ovo pitanje.

GOTOVO DUPLO VIŠE PRITUŽBI NEGO LANI

Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore tokom 2025. godine primila je 42 pritužbe na rad zdravstvenih ustanova zbog povrede prava na zdravstvenu zaštitu, dok su tokom 2024. godine u radu bile 22 pritužbe građana.

Zamjenica Zaštitnika za javnu upravu, pravosuđe i opštu nadležnost Tatjana Radović-Todorović navodi da se građani uglavnom žale na loše funkcionisanje zdravstvenog sistema i lošu dostupnost zdravstvenih usluga.

Podnosioci pritužbi ukazuju na neadekvatno i neblagovremeno liječenje, propuste u informisanju pacijenata, otežan pristup potrebnim ljekovima, navodne stručne propuste u njihovom liječenju i liječenju njihovih srodnika, kao i na probleme sa ostvarivanjem prava na pristup zdravstvenim podacima. Čest je i problem dugog čekanja na pojedine specijalističke preglede i intervencije, za koje građani smatraju da im ugrožavaju zdravlje.

Prema riječima Radović-Todorović, građani često izražavaju i sumnju u postupke kontrole kvaliteta pruženih zdravstvenih usluga.

MEHANIZMI NA PAPIRU, NEJASNI GRAĐANIMA

Zamjenica Zaštitnika podsjeća da Zakon o pravima pacijenata propisuje da pacijent koji je nezadovoljan pruženom zdravstvenom uslugom ili postupkom zdravstvenog radnika može podnijeti prigovor direktoru zdravstvene ustanove ili zaštitniku prava pacijenata. Po prigovoru se odmah, a najkasnije u roku od tri dana, utvrđuju sve okolnosti i činjenice i o tome obavještava podnosilac.

Pacijent koji je nezadovoljan nalazom može se obratiti zdravstvenoj inspekciji. Građani koji osporavaju kvalitet pružene zdravstvene usluge imaju i mogućnost da, shodno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, podnesu zahtjev Ministarstvu zdravlja za vršenje vanredne eksterne kontrole kvaliteta stručnog rada.

Međutim, analiza pritužbi i neposredna komunikacija sa građanima pokazuju da oni nijesu u dovoljnoj mjeri informisani o zakonskim sredstvima koja im stoje na raspolaganju.

“Potrebno je više angažovanja na promociji dostupnih pravnih mehanizama zaštite i kontinuirano informisanje građana o njihovim pravima i postupcima za njihovo ostvarivanje, kako bi zdravstvena zaštita bila zaista dostupna i efikasna za sve”, kazala je Radović Todorović.

NEMA USTALJENOG OBRASCA NEGIRANJA PROPUSTA

U predmetima koje ombudsman vodi zbog povrede prava na zdravstvenu zaštitu, zdravstvene ustanove uglavnom dostavljaju obrazložena izjašnjenja i relevantnu dokumentaciju.

U slučajevima u kojima se utvrdi povreda prava, Zaštitnik daje preporuke nadležnim organima ili upućuje građane na zakonom propisane procedure. U pojedinim predmetima zdravstvena ustanova je tokom postupka uvidjela da je učinila propust i otklonila povredu.

Zbog toga se, prema navodima ombudsmana, ne može govoriti o ustaljenoj praksi negiranja postojanja propusta.

ĆUTANJE KAO ODGOVOR

Za razliku od pritužbi na rad zdravstvenih ustanova, pritužbe na rad Ministarstva zdravlja najčešće se odnose na administrativnu neefikasnost i kršenje principa dobre uprave.

Najdominantniji razlog je ćutanje administracije i povreda prava građana na odgovor kada se Ministarstvu obraćaju radi vršenja nadzora ili provjere kvaliteta pružene zdravstvene usluge.

“Osim što često izostane odgovor Ministarstva građanima, ignorišu se i zahtjevi Zaštitnika za dostavljanje izjašnjenja po pritužbama, a često se ne odgovara ni na podnijete urgencije”, navodi Radović-Todorović.

Zaštitnik je više puta upozoravao Ministarstvo zdravlja da pozitivni propisi i načela dobre uprave zahtijevaju postupanje u zakonom propisanom roku, te da ignorisanje zahtjeva ombudsmana predstavlja neizvršavanje zakonom propisane obaveze saradnje.

DOBAR OKVIR, SLABA PRAKSA

Prema ombudsmanu, pravni i institucionalni okvir u Crnoj Gori je dobro postavljen i usaglašen sa međunarodnim standardima od Ustava, preko zakona i podzakonskih akata, do uređenog inspekcijskog nadzora i komisija za kvalitet i bezbjednost zdravstvene zaštite.

Međutim, pitanje djelotvornosti tih mehanizama u praksi zahtijeva kontinuiranu procjenu njihove efikasnosti, transparentnosti i dostupnosti građanima.

Institucija Zaštitnika nije upoznata da li su rađene sveobuhvatne analize djelotvornosti sistema, ali praksa pokazuje da građani često izražavaju nepovjerenje u postupke kontrole i nedovoljnu informisanost o svojim pravima.

PRVA PRESUDA USTAVNOG SUDA

Posebnu težinu ombudsmanovim upozorenjima daje prošlogodišnja odluka Ustavnog suda Crne Gore kojom je prvi put utvrđena povreda prava na život zbog pogrešne dijagnoze ljekara.

U tom slučaju porodica preminulog pacijenta godinama je tvrdila da zdravstveni sistem nije pravovremeno i adekvatno reagovao i da nijesu sprovedene djelotvorne istrage o eventualnim stručnim propustima.

Ustavni sud je zaključio da pravo na život ne znači samo zabranu proizvoljnog lišavanja života, već i pozitivnu obavezu države da organizuje zdravstveni sistem na način koji obezbjeđuje adekvatnu i efikasnu zdravstvenu zaštitu i djelotvorne mehanizme za sprečavanje ozbiljnih profesionalnih grešaka.

DISCIPLINKI POKRENUTI, FORMIRAJE SE KOMISIJE

Prema Izvještaju Ministarstva zdravlja o prigovorima pacijenata za 2023. godinu, u Crnoj Gori je tokom te godine podnijeto ukupno 2.045 prigovora pacijenata. Od toga, 1.902 zaštitnicima prava pacijenata u zdravstvenim ustanovama, a 143 direktno Ministarstvu zdravlja.

U Izvještaju za 2020. godinu navedeno je 2.222 prigovora pacijenata, dok je u samo dva slučaja pokrenut postupak vanredne eksterne kontrole kvaliteta stručnog rada.

Ovi podaci otvaraju pitanje odnosa između obima prigovora i broja ozbiljnijih institucionalnih reakcija.

Na pitanja o sistemu odgovornosti, Pobjedi su prošle sedmice odgovorili Ministarstvo zdravlja i Ljekarska komora. Ministarstvo je navelo da su tokom 2025. godine pokrenuta 34 disciplinska postupka protiv ljekara, te da se komisije formiraju u svim slučajevima u kojima postoji sumnja na stručni propust ili predstavka građana.

Ljekarska komora je saopštila da je sistem kontrole višeslojan kroz interne i eksterne kontrole, komisije i inspekcije, te da ideja nezavisnog tijela za analizu teških medicinskih ishoda „sama po sebi nije sporna“, ali samo ako ima stvarnu institucionalnu autonomiju.

Javnost pamti gotovo jedini politički presedan, ostavku ministra zdravlja Miodraga Radunovića 2014. godine, nakon infekcije pet beba u Opštoj bolnici Bijelo Polje, od kojih je jedna preminula.

Na raskoraku između formalnog okvira i stvarnih iskustava porodica nastaje prostor u kojem sud ostaje krajnja, ali i najduža adresa za traženje pravde.