Video
Od ukupne populacije i do 11% oboli od malignih bolesti prije navršene 45.godine života. Jedan veći dio tih pacijenata nije ostvario potomstvo ili planira jos djece. Liječenje citostaticioma i zračenjem može da ima negativan efekat na funkciju jajnika i testisa i jedan broj tih osoba neće moći da ostvari potomstvo.
Zato je važno da se prije liječenja sačuvaju polne ćelije, embrioni ili tkivo jajnika.
Zahvaljujući uspješnim programima ranog otkrivanja i novim protokolima liječenja, znatno je produženo preživljavanje u žena oboljelih od malignih bolesti pa se sve više pažnje posvećuje poboljšanju svih oblika kvalitete života. Poseban akcenta u poslijednje vrijeme se stavlja na očuvanju reproduktivnoga zdravlja. Danas se primjenjuju tehnike smrzavanja embrona i jajnih ćelija (oocita), smrzavanje tkiva jajnika s kasnijom retransplantacijom, primjena analoga gonadotropin releasing-hormona (GnRH) uz hemoterapiju.
Različiti hemoterapijski protokoli, trenutni status onkološke bolesti, dob žene i postojanje partnera te akušerski status I pridružene bolesti determinišu individualni pristup u očuvanju plodnosti žena, prije svega sa s rakom dojke, kao najčešćom loklizcijom raka u žena. Očuvanje plodnosti muškaraca temelji se na relativno jednostavnijim i uhodanima metodama. Najpouzdanija metoda je krioprezervacija sjemena. Rak testisa i Hodgkinova bolest najčešće su zloćudne bolesti u muškaraca koje zahtijevaju primijenu metoda očuvanja plodnosti.
Preporuka je da u razgovoru o očuvanju plodnosti, uz oboljelog i njegovog partnera učestvuje onkolog i specijalisti reproduktivne medicine ( ginekolog, endokrinolog).
Institut za onkologiju KCCG, u saradnji sa kolegama ginekolozima i endokrinolozima koji se bave aspektom fertiliteta, planira da u narednoj godini radi na osnivanju i akreditaciji ambulante za onkofertilitet, kako bi mladim pacijentima koji se suočavaju sa dijagnozom maligne bolesti mogli dati pravovremenu informaciju i odgovoriti na njihove potrebe u vezi sa zasnivanjem porodice i rađanjem, i na vrijme, prije početka onkološkog liječenja, omogućiti potrebne i odgovarajuće uslove za to.
Kako je rak dojke najučestaliji malignitet koji se javlja u žena u reproduktivnom dobu, tako ce na početku i naš fokus najviše biti usmjeren na ove pacijentkinje.
Od svih žena sa novootkrivenim rakom dojke manje od 10% njih je mlađe od 40 godina. Istovremeno, rak dojke je i najučestaliji malignitet koji se dijagnostikuje kod trudnica (ispred raka grlića materice, limfoma, raka jajnika i melanoma) i čini 40% od svih maligniteta. Takođe ova bolest spade u grupu karcinoma koji se mogu otkriti u ranom stadijumu te time, osim izličenja, pacijentkinjama se može omogućiti održan kvalitet života tokom liječnja, njegovo unapjeđenje nakon završetka procesa liječena i očuvanje reproduktivnog zdravlja i dobre opšte zdravstvane kondicije.
Podaci iz istraživanja sprovedenih proteklih decenija nam sugerišu da je oko 50% mladih pacijentkinaj liječenjih od karcinoma dojke u trenutku donošenja odluke o liječenju, više ili manje zabrinuto za plodnost odnosno očuvanje fertiliteta.
Prema podacima iz studija želju za potomstvom nakon tretmana ima oko 47% pacijentkinja liječenih zbog karcinoma dojke, odnosno 56% liječenjih zbog maligniteta gastrointestinalnog trakta, dok najveći procenat njih je u grupi liječenih zbog Hodgkin limfoma.
Pojedini onkološki protokoli, među kojima prednjače protokoli sa antraciklinima imaju visok rizik za preuranjenu insuficijenciju jajnika kod žena liječenih zbog malignih bolesti. Takođe i sprovođenje transkutane radioterapije u polju koje uključuje jajnike. Važan parametar ispoljavanja toksičnosti su i godine starosti pacijentkinje kao i vrsta, odnosno doza primjenjene hemioterapije i totalna doza aplikovane radioterapije.
Što se tiče uticja terapije na mušku plodnost od značaja je takođe dob pacijenta, da li je tratman bio prije ili poslije pubertata, te vrsta i doza primjenjenog citotoksičnog agensa.
Problematika onkofertiliteta je uvršetna i u aktulne onkološke vodiče poput ESMO I NCCN i smjernice nam sugerišu da je savjetovanje za očuvanje fertiliteta obavezno što je prije moguće nakon postavljanja dijagnoze maligne bolesti, bez obzira na vrstu i stadijum bolesti.
Preporučeno
Dr Sanja Lekić
