Direktor Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Pavle Goranović kroz usta odgovornoga urednika ZUN S-a Laza Lekovića oglasio se juče u Pobjedi da pojasni kako su izmjene u udžbenicima mimo volje i znanja autora “ne samo stvar obaveze, već i zdrave logike”. On veli da je promijenjen “samo naziv knjige, što je zakonska obaveza” jer je naslov “usklađen sa nazivom predmeta” te dodaje “ovo je pitanje samo tehničke prirode”. Vodeći se “zdravom logikom” Zavoda za udžbenike mi bismo tu ustanovu mogli nazvati zavodom za kršenje autorskih prava, pa reći da je to samo izmjena “tehničke prirode”, te da smo se vodili obavezom i logikom. Ipak, nećemo se voditi logikom ZUNS-a, poručio je u reagovanju dostavljenom Pobjedi prof. dr Adnan Čirgić, autor udžbenika crnogorskoga jezika za gimnazije i recenzent udžbenika crnogorskoga jezika za osnovne škole.

Umjesto toga, javnosti radi, pokazaćemo kako se iza saopštenja ZUNS-a krije laž, podvala i kršenje prava autora udžbenika.

OBRAZLOŽENJE

Iako iz ZUNS-a kažu da je promjena imena samo stvar “tehnička”, mi ćemo urednika Lekovića oslovljavati imenom njegova direktora Pavla Goranovića, ne iz “tehničkih” no iz suštinskih razloga.

Goranović poručuje da je promjena naziva knjige uslovljena zakonskom obavezom usklađivanja s nazivom predmeta. Da je ta izjava netačna, svjedoče naslovi brojnih udžbenika ZUNS-a koji se ne podudaraju s nazivom predmeta. To bi značilo npr. da udžbenici naslovljeni kao “Čigra slova i glasova”, “Istražujem svoju okolinu”, “Čarolija muzike”, “New English Adventure” i sl. nose nazive predmeta za koje su namijenjeni. Predmeti se, ipak, zovu malo drugačije. I to odgovorni urednik dobro zna, kao što zna i direktor ZUNS-a koji je isturio urednika da umjesto njega pokuša obmanuti javnost da je riječ o tehničkoj stvari koja ne zadire u prava autora udžbenika. Svi pobrojani naslovi udžbenika u podnaslovu jasno definišu na koji se predmet odnose.

A to se ne može reći za udžbenik “Moj jezik” jer u njemu kako smo to na osnovu bibliotečkoga pretraživača cobiss saznali nije samo promijenjen naziv udžbenika (što bi se donekle i moglo tolerisati), već je izgleda naziv jezika “Crnogorski jezik” zamijenjen nazivom “Moj jezik”. Vodeći se “zdravom logikom” ZUNS-a da je riječ o “zakonskoj obavezi” po kojoj je naslov udžbenika “usklađen sa nazivom predmeta”, može se zaključiti da je pravi naziv nastavnoga predmeta “Moj jezik”. Ipak, predmet se zove bitno drugačije.

Ako u podnaslovu udžbenika nije jasno istaknuto da je riječ o udžbeniku namijenjenom za nastavu crnogorskoga jezika, onda je ZUNS prekršio Zakon o autorskim i srodnim pravima jer nije o tako suštinskoj (a ne tehničkoj!) stvari konsultovao autore koji su taj udžbenik pisali kao udžbenik crnogorskoga jezika (a ne bilo kojega drugog!) i koji su bili angažovani od ZUNS-a za izradu udžbenika crnogorskoga jezika, a ne nekog drugog. Uostalom, ako ispod naslova “Moj jezik” nije precizirano koji je to jezik, znači li to da će taj “moj” jezik prihvatiti kao “svoj” i oni kojima on zbilja nije maternji. Je li taj jezik “moj” i Albancima koji se školuju u gimnazijama na crnogorskome jeziku? Stupidarija o kojoj je riječ možda nije nastala iz šovinističkih razloga, ali joj je krajnji rezultat šovinistički.

SAGLASNOST

Ako je ZUNS morao pripremiti udžbenike za novi nastavni predmet, onda je prije toga morao, u skladu sa zakonom, dobiti saglasnost autora o prilagodbi postojećih udžbenika ili raspisati konkurs za nove. Za to je imao i više nego dovoljno vremena. Tako je ZUNS radio kad je nazivpredmeta “Maternji jezik” zamijenjen nazivom “Crnogorski jezik”. Tada su autori starih udžbenika sami pristupili njihovoj prilagodbi ili su angažovani novi autorski timovi za izradu novih udžbenika.

Uprava ZUNS-a zna da je meni taj proces dobro poznat budući da sam bio predsjednik recenzentskih komisija za usvajanje udžbenika crnogorskoga jezika za osnovnu školu, te jedan od autora udžbenika crnogorskoga jezika za gimnazije. Sve što je ZUNS kao izdavač u međuvremenu učinio s tim udžbenicima učinio je bez konsultacije s autorima i bez odobrenja autora i recenzenata. Dužan sam to reći javno zbog sopstvene savjesti, a zadovoljenje svojih autorskih i srodnih prava tražiću u sudskome postupku.

Naziv predmeta “Crnogorskisrpski, bosanski, hrvatskijezikiknjiževnost” mogu da prihvatim kao realnu činjenicu naše tužne političke stvarnosti, ali kao građanin i filolog: ne želim da učestvujem ni na koji način u afirmaciji toga skarednoga naziva, pogotovo ne kao autor udžbenika za taj predmet. Tu činjenicu ne može promijeniti eufemistični naziv udžbenika “Moj jezik” ako se ispod toga naziva jasno ne navodi da je riječ o udžbeniku crnogorskoga jezika. Motiv autorskoga tima udžbenika za gimnazije bio je izrada udžbenika crnogorskoga jezika.

Ukoliko je ZUNS-u potreban udžbenik za novi predmet, onda mora za njegovu izradu pronaći drugi autorski tim. Ovaj autorski tim neće prihvatiti prenamjenu svoga autorskogtruda. Pravdati promjenu naziva “Crnogorski jezik” nazivom “Crnogorski-srpski,…” principima zdrave logike” bilo bi jednako kao udžbenik fizike nazvati udžbenikom fizičkoga vaspitanja, pa onda očekivati pristanak autora.

Pozivanje ZUNS-a na odluku Nacionalnoga savjeta za obrazovanje svojevrsna je manipulacija i besprizorno prebacivanje odgovornosti na Nacionalni savjet i Ministarstvo prosvjete, jer članovima Nacionalnoga savjeta nijesu jasno predočene izmjene koje je ZUNS izvršio. I sam sam, ne znajući da je riječ o promjeni namjene udžbenika, a ne o promjeni naziva udžbenika, glasao za usvajanje udžbeničke liste ZUNS-a, računajući da se ZUNS držao principa kojeg se ako ne iz profesionalnih razloga, a ono po sili zakona kao izdavač morao pridržavati tražiti od autora udžbenika saglasnost na izmjene, koje se, kako je to sasvim jasno, ne odnose ni na format, ni na font, ni na prored, ni na vizuelni identitet korice, pa nijesu tehničke, već suštinske prirode.

Činjenica je da je ZUNS samovoljno unio suštinske izmjene u udžbenike mimo odobrenja autora. Ukoliko ZUNS ne povuče takve udžbenike iz štampe, zaštitu svojih prava i svoga ugleda zatražićemo u sudskome postupku. Ako je riječ samo o izmijenjenim koricama, držim da je ZUNS-u jeftinije da ponovo štampa ranije usvojene korice nego da se izlaže sudskim troškovima. Ili je možda naivno očekivati da će ZUNS poštovati autorska prava kad već ne poštuje službeni jezik kao ustavnu vrijednost države kojoj ta ustanova služi?!

Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Crne Gore korigovao je naslovnicu udžbenika crnogorskog jezika za šesti razred osnovne škole na način što je proširio podnaslov knjige “Riječ po riječ”, pa više ne piše da je to samo udžbenik crnogorskog jezika, već crnogorskog, srpskog, bosanskog, hrvatskog. Na sličan način su, kažu, promijenili i naslovnicu udžbenika crnogorskog jezika za treći razred gimnazije, koji je preimenovan i sada se zove “Moj jezik”, a ne “Crnogorski jezik”.

Autori udžbenika crnogorskog jezika za srednju školu profesori Adnan Čirgić i Jelena Šušanjdostavili su Zavodu za udžbenike protestno pismo u kom su naveli da za njih nije prihvatljiva ova vrsta korekcije i zatražili da se odustane od takvog koncepta.

Zahtjevi dvoje profesora, međutim, nijesu uslišeni, jer je ova izmijenjena verzija konačna i biće odštampana, bez obzira na to što nemaju saglasnost autora.